Ronjenje na dah – put do boljeg zdravlja

Ronjenje na dah – put do boljeg zdravlja

Ronjenje na dah nije rezervirano samo za zdrave ljude, jer to je vještina kojoj se može priključiti svatko kako bi osnažio zdravlje, tvrdi ronilac na dah, edukator, instruktor i ekstremni sportaš Vitomir Maričić

Snježana Kratz

„Ciljane vježbe disanja, smirivanja, fokusa, aktivacije mišića za disanje i slično, svima su dostupne i preporučljive jer donijet će prednost u svakodnevnom životu, poslu, ali i stresnim situacijama. Iz ronjenja na dah možemo dobiti puno toga korisnog, bilo da se ljudi interesiraju za ronjenje, istraživanje svog tijela ili poboljša(va)nje zdravlja. To je jedan od razloga zašto su ronioci i osobe koje primjenjuju slične im tehnike često predmet medicinskih istraživanja”. Kaže to Riječanin Vitomir Maričić instruktor ronjenja odnosno ronilac na dah, edukator i ekstremni sportaš.

Iako mnogi misle kako je ronjenje na dah rezervirano samo za zdrave ljude, ponajprije sportaše, tomu ipak nije tako, tvrdi Maričić. Ronjenje na dah je u naravi prirodna tjelesna aktivnost gdje je „opuštenost i unutarnji fokus donekle fiziološki uvjetovan”. To je vještina i sport kojem se rekreativno može priključiti svatko, kako bi osnažio zdravlje. Da je tako potvrđuju tečajevi koje svugdje po svijetu, odnosno tamo gdje ga pozovu, održava naš sugovornik.

Broji on iza sebe mnoge morske dubine, planinske staze, penjajuće stijene, ali i kanjone ponad kojih je metre ubirao tek „koračajući” po gurtni odnosno highlineu. Svestranih sportskih interesa, u pravilu sljubljen s prirodom ponajviše je, kaže, predan moru i njegovim dubinama. Upravo ta iskustva znanjem prenosi polaznicima tečajeva kojih mu u toj aktivnosti ne nedostaje, kao ni onih čije zdravstveno stanje nije zadovoljavajuće. Bilježi Maričić i iskustvo rada s osobama s plućnim tegobama gdje je kaže nekada dovoljno samo „osvijestiti” mišiće i potaknut će se autoregeneracija pluća.

Vježbe prilagođene svakome

Vitomir Maričić u moru

„Vježbama disanja ojačavamo mišiće i učimo pravilno udahnuti, što je često deficit ne samo bolesnika već i zdrave populacije ali i sportaša. Takvim vježbama možemo povećati plućnu funkciju”, kaže Maričić. Dodaje kako se u početku radi o nježnim i neinvazivnim vježbama koje mogu biti prilagođene svakome. „Naravno da se sportašima koji imaju određene ciljeve prilagođava i program”, ističe.

O tome koliko mu je tečajeve pohodilo ljudi s određenim dijagnozama (npr. astma), kaže da ne vodi ciljanu statistiku, ali napominje kako nema ni dobnog ograničenja. Maloljetnici su dobrodošli uz pristanak roditelja, za mlađe ljude obično otvara nove grupe jer je njihova pažnja i odraslih itekako različita. Tečajevi ronjenja na dah uglavnom se održavaju ujutro i popodne, ali razlika postoji jer je ujutro bolje biti u vodi, pa edukator tada voli odraditi praktični dio. Cijena tečajeva je oko 1500 kuna za bazenski, a oko 2200 kuna za onaj u moru. Rangirani su po razinama znanja i iskustva, tako da postoje oni za iskusne ronioce, ali i ljude koji misle da ne mogu zaroniti ni metar, pa čak ni desetak sekundi. Jedini preduvjet jest da znaju plivati. Početni tečaj traje do tri dana, a napredniji duže.

Obuka za instruktora traje devet dana, ako ispunjava preduvjete za to, a radi se po „blokovima” od 45 minuta, ovisno o danu, grupi, lekciji…, a ponekad i više sati. Jako je važno da su ljudi „svježi”, odnosno da mogu pratiti i pamtiti nerijetko i mikromotoričke vježbe za duboko ronjenje. U jedan je sat uglavnom obradiva jedna lekcija, a one su različite. Od tehnika kretanja, disanja, mentalne tehnike, sigurnosti, tzv. izjednačavanja, povijesti, opreme… „Na početku nije potrebno misliti o disanju, osim ako s njim nešto nije u redu. Primarno je naučiti se svjesno opustiti i odmaknuti od stresa odnosno imati snažan i uzak fokus. Na to se kasnije nadograđuju tehnike disanja”, objašnjava ronilac način rada.

Trening za srce, pluća, krvne žile

Polaznici tečajeva su u pravilu odmah spremni, jer dobiju materijale koji ih na to prije pripreme. Demonstracija i vođenje polaznika su važni, jer prvo ih se na suhom uče razna istezanja, tablice za trening, općenite i specifične vježbe, teoretske lekcije i dr. Oni koji se odluče za ronjenje na dah trebaju imati i istovjetnu opremu, a u slučaju da je nemaju mogu ju posuditi za tečaj ili trening. Najam opreme zasad se ne naplaćuje. U okviru tečajeva ronjenja na dah, ponekad se polaznicima mjeri plućna funkcija kako bi se u konačnici pokazale promjene koje im se događaju u tijelu, nemalo dišnom sustavu. Također se ispunjava zdravstveni upitnik kako bi se u slučaju određenih teškoća moglo dobiti odobrenje liječnika. O tome mogu li im doći oboljeli od astme, alergija, KOPB-a ili pak tlakaši, šećeraši i dr. Maričić kaže da mogu ako se dobro osjećaju, odnosno „to će procijeniti liječnik” .

To više jer je ronjenje dobar trening za srce, pluća, krvne žile na koje povoljno utječe. „Liječnik provodi pregled procijenimo li da je to potrebno nakon ispunjenog upitnika. Tada se odlučuje koliko će se i kako netko izložiti ronjenju, odnosno je li uopće za to sposoban. Kod samog ronjenja nema baš velikih iznenađenja, nismo nikada imali probleme, a ako se pojave, odgovorno i profesionalno reagiramo”, kaže naš sugovornik. Naime, u kombinaciji s rekreativnom fizičkom aktivnošću ronjenje dovodi do boljitka organizma. Samo učenjem različitih tehnika razmišljanja možemo utjecati na moždane valove i dovesti se u stanje mira, odmora ili fokusa. O tome treba li za svaku dijagnozu poseban naputak ponašanja ronilac kaže da ne, jer ako mogu funkcionirati samostalno tada im je na izboru tečaj ronjenja ili prilagođeni tečaj, odnosno radionica. U njoj mogu unaprijediti znanje kontrole stresa, anksioznosti, mogu smiriti organizam, fokusirati misli itd.

Ne moraju svi biti profesionalci nakon tečaja, jer cilj je da budu bolja verzija sebe i napreduju gdje mogu i trebaju. Edukator ističe kako nam u današnjici valja itekako odmoriti misli i usredotočiti se na sebe, jer to su stvari koje zanemarujemo, a imaju pozitivne učinke. Radionice ronjenja mogu i trebaju biti prilagođene polaznicima. Ako je riječ o nekoj dijagnozi poput astme (od blage do teške), ima astmaša koji su u svojim rezultatima na razini svjetskih prvaka. Valja znati da je to u naravi sport gdje u ključnom trenutku uopće nema disanja. Ronjenje na dah kao natjecateljski sport je svakako nešto što u vrhunskoj pripremi treba zdrav organizam.

Komentiraj

*