Rođen slavni izumitelj Slavoljub Penkala, osnovan Zbor narodne garde

Dogodilo se današnji dan, 20. travnja:

Penkalini su patenti prijavljeni u više od 35 zemalja svijeta. Kako se potražnja za njegovim izumima s vremenom povećavala Penkala u Branimirovoj ulici gradi tvornicu olovaka, u kojoj je svojedobno zaposleno čak 800 radnika, a njihovi proizvodi izvozili su se u više od 70 zemalja. Od 1912. do 1926. to je bila jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora u svijetu

1788. – u Trnavi (Slovačka) rođen Juraj Haulik, zagrebački nadbiskup i kardinal. S preuzimanjem dužnosti zagrebačkog biskupa, zamjenjivao je i bolesnog hrvatskog bana Franju Vlašića i obnavljao dužnost banskoga namjesnika.

Kako je po uvjerenju bio narodnjak, potpomagao je narodnjački pokret i osnivanje narodnih ustanova i osnovnih škola. Unatoč svom slovačkom porijeklu snažno se odupirao uvođenju mađarskog jezika kao službenog u Hrvatskoj, a zauzimao se i za uvođenje hrvatskoga jezika u sve državne ustanove. Nagodbu s Mađarima smatrao je pogubnom za Hrvate.

Između ostalog, utemeljio je Gospodarsko društvo. Nakon što se povukao iz političkog života, posvećuje se uređenju crkvenih dobara, obnavlja zagrebačku katedralu, park Maksimir i pokreće crkveni list na hrvatskom jeziku. Kao veliki uspjeh pripisuje mu se da je papu Pija IX. uvjerio da Zagrebačku biskupiju 1852. godine uzdigne na stupanj nadbiskupije. Nekoliko godina nakon toga papa ga je imenovao kardinalom.

1871. – u Slovačkoj je rođen poznati hrvatski izumitelj i inženjer, jedan od najznačajnijih izumitelja s početka 20. stoljeća, Eduard Slavoljub Penkala. Umro je u Zagrebu 1922. godine.

Nakon završetka studija na sveučilištima u Beču i Dresdenu i doktorske disertacije s područja organske kemije nastanio se u Zagrebu, gdje započinje blistavu karijeru. Njegov opus obuhvaća oko 80 izuma s područja mehanike, kemije, fizike, aeronautike i dr. Još 1906. godine patentirao je prvu mehaničku olovku na svijetu pod nazivom „penkala“, a već iduće godine patentira i prvo nalivpero na svijetu s čvrstom tintom.

Njegovi su patenti prijavljeni u više od 35 zemalja svijeta.  Kako se potražnja za njegovim izumima s vremenom povećavala Penkala, u suradnji s Edmundom Mosterom, u današnjoj Branimirovoj ulici gradi tvornicu olovaka, u kojoj je svojedobno zaposleno čak 800 radnika, a njihovi proizvodi izvozili su se u više od 70 zemalja. Od 1912. do 1926. to je bila jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora u svijetu. Sljedeći korak u proizvodnji mehaničke olovke bila je izrada grafitnih mina u boji. Kupac je dobio mogućnost da olovka s jedne strane piše crvenom, a s druge plavom bojom. Njegovo ime nosi zagrebačka tvornica olovaka – TOZ Penkala, danas u stečaju.

Neki od revolucionarnih izuma ing. Slavoljuba Penkale su:

• mehanička olovka
• nalivpero s krutom tintom
• držač nalivpera i olovke, tzv. ´knipsa´
• termofor i termos boca
• rotacijska četkica za pranje zubi
• ebonit (masa od koje su se pravile gramofonske ploče)
• deterdžent za pranje rublja
• sredstvo za uništavanje insekata
• sustavi za mjerenje protoka tekućina
• preparat ksilolita protiv parazita u željezničkim pragovima
• kočnice za vagone
• sastav tračnica
• manometar
• dinamometar
• specijalni mikrofoni
• prislušni uređaji.

Penkala je dao i proračune te nacrte turbinskih kola i propelera za pokretanje helikoptera. Proučavajući opstrujavanje aeroprofila zračnim mlazom pomoću kompresora, pronašao je novi izvor sile uzgona. Također je pronašao i lijek protiv reume koji je nazvao Radium D Francovka. Usavršio je gramofonsku iglu i gramofonske uređaje te izmislio novu masu za lijevanje gramofonskih ploča, anodne baterije i džepnu baterijsku lampu.

Olovke TOZ – Penkala, video: https://youtu.be/8VlQNp7aYIw

1872. – U Zagrebu u 63. godini života umro Ljudevit Gaj, hrvatski političar, jezikoslovac, ideolog i književnik te središnja osoba hrvatskoga narodnog preporoda 19. stoljeća. Izradio je prvi općeprihvaćeni hrvatski pravopis, dvojezični – na hrvatskom i njemačkom jeziku. Njegova Kratka osnova horvatzko-slavenskoga pravopisanja, tiskana u Budimu 1830., hrvatskim i njemačkim usporedno, temelj je hrvatskoga književnog jezika. Gaj je pojednostavio pravopis, davši za svaki glas jedan znak.

Ljudevit Gaj je francusko-njemačkog podrijetla, a otac mu je bio ljekarnik u Krapini, gdje je Gaj rođen 8. srpnja 1809. Među najvažnije od brojnih aktivnosti koje je poticao svakako ide tiskanje prvih hrvatskih narodnih novina: Novine horvatske, koje će potom postati Ilirskim narodnim novinama s nedjeljnim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska.

Prvi broj Danice pojavio se 6. siječnja 1835., a prvi tekst objavljen novim Gajevim pravopisom, bila je Mihanovićeva Horvatska domovina, budnica koja će kasnije biti prihvaćena kao hrvatska himna.

Gaj je potaknuo i osnivanje tiskare koja je počela djelovati 1838., iste godine kada je osnovana Ilirska čitaonica, koja je uskoro postala središnjom ustanovom kulturnog i političkog života. Godine 1840. Gaj je otišao u Rusiju da bi dobio novčanu pomoć za ostvarivanje svojih brojnih zamisli. Od Ruske akademije tom je prigodom dobio tisuću, a od slavenofila 15 tisuća rubalja.

Godine 1842. osnovana je Matica ilirska sa zadaćom tiskanja djela stare hrvatske književnosti iz Dubrovnika i Dalmacije. Kada je godinu dana kasnije zabranjeno ilirsko ime, kako bi se – navodno – vratio mir među stranke, i sam je Gaj znatno izgubio na dotad nepomućenom ugledu. Želeći spriječiti propast Danice, sam ju je 1848. dokinuo. Pet godina kasnije, uhićen je pod optužbom o spremanju pobune. Iako je oslobođen optužbe, bio je to zapravo njegov kraj.

Život je završio u potpunoj bijedi. Pokopan je na Jurjevskom groblju u Zagrebu, a kasnije su njegove kosti prenesene u Ilirsku arkadu na Mirogoju.

1991. – Osnovan Zbor narodne garde – preteča profesionalne, oružane formacije vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Hrvatskoj. Zbor je ustrojen kao odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj, kao i zbog nemogućnosti nove hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na cjelokupnom državnom području. Zbog zakonskih i političkih razloga, te su snage bile formalno ustrojene u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova s obzirom na to da je Hrvatska tada formalnopravno još bila u sastavu SFRJ.

Jedinicama Zbora narodne garde zapovijedalo je Ministarstvo obrane. Prve brigade ZNG-a predstavljene su hrvatskoj javnosti na svečanoj smotri i taj se dan slavi kao Dan oružanih snaga. U ljeto 1991. u borbu za obranu domovine ušle su kao malobrojne, slabo naoružane i loše opremljene. Na temelju Zakona o obrani, kojim se ustrojava Hrvatska vojska, na početku studenoga 1991. jedinice ZNG-a formalno su preimenovane u Hrvatsku vojsku.

570. – Abdul Kasim ibn Abdallah, kasnije nazvan Muhamed, što znači hvaljeni, rođen je prema muslimanskoj predaji uoči pojave Venere na nebu, dvanaestog dana rabana al-avala godine slona, u trgovačkoj obitelji. Povjesničari su uskladili mišljenja da je to prema kršćanskom kalendaru vjerojatno 20. travnja, 570. godine poslije Krista.

Kada je Muhamed napunio 40 godina, ukazao mu se arkanđeo Gabrijel – to jest Džibril – u ljudskom obličju, pa mu stojeći stopalima na rubu neba reče: O, Muhamede, ti si poslanik Alahov! Muhamed se nakon toga prosvijetlio pa počinje propovijedati vjeru u jednoga, svemogućeg boga, Alaha, u pravdu i milosrđe.

U vrijeme Muhamedova rođenja Arapi su bili slab razjedinjen nomadski narod koji su godinama pokoravali Perzijanci, Etiopljani i drugi narodi. U djetinjstvu Muhamed putuje s trgovačkim karavanama i upoznaje arapsku, ali i židovsku i kršćansku kulturu i religiju. S 24 godine oženio se bogatom i znatno starijom udovicom Hadidžom. Od toga doba često se povlači u usamljene pećine i brda te meditira. U Muhamedovim vizijama Hadidža prepoznaje Božju objavu, pa Muhamed počinje širiti vjerovanje u jedinog boga Alaha, a kako je prema legendi bio nepismen, diktira stihove koji će činiti muslimansku svetu knjigu Kur’an.

Nakon deset godina propovijedanja u Meki, Muhamed je okupio tek šačicu sljedbenika, ali zato brojne neprijatelje koji će ga 16. lipnja 622. prisiliti na bijeg u Jatribu, kasnije nazvanu Medina. Taj događaj nazvan je hidžra, a smatra se prijelomnicom u prodoru islama.

U Medini skupina muslimana oko Muhameda brzo raste pa prorok donosi ustav i počinje borbu protiv nevjernika iz Meke, koja se pretvara u pravi osvajački rat. Osam godina nakon hidžre muslimani su pokorili i priveli vjeri velik dio Arapa, a Muhamed se vratio u Meku kao svjetovni i duhovni poglavar. Stvara se centralistička država u kojoj monoteizam i vjersko jedinstvo prerasta u pokret i strašnu rušilačku i osvajačku silu.

Utemeljitelj islamske vjere, prorok Muhamed, umro je 18. lipnja 632. Samo nekoliko desetljeća nakon njegove smrti arapska je država spremna zagospodariti Azijom, Afrikom i Europom, sve do Afganistana i Španjolske. (zg-magazin)