Rješavanje teških zadataka njihova je specijalnost

Pod opremom od 30 kg u roku 60 sekundi spremni za intervenciju

(Foto: “Sve je pod kontrolom” – s intervencije u Stubičkoj)

U teškom i često sumornom poslu profesionalnih zagrebačkih vatrogasaca dogode se ipak i komične situacije. Tako su na dojavu požara u jednom restoranu zapravo došli na djevojačku večer. Kad su ih prisutne djevojke ugledale, oduševljeno su povikale: »Došli su striperi!« Dogodilo im se čak i da ih se zamijeni s maškarama…

Melita Funda

Medijsku pozornost uvijek iznova plijene požari, prometne nesreće i različite nezgode u kojima stižu u pomoć vatrogasci, hrabro spašavajući sve živote, ljudske i životinjske, te ugroženu imovinu. Za pretpostaviti je da mnogo ljudi zanima kako izgleda život u jednoj vatrogasnoj postrojbi. Upravo iz tog razloga zaputili smo se u Javnu vatrogasnu postrojbu Grada Zagreba u Savskoj cesti kako bismo iz prve ruke što više doznali o svemu što se tamo radi i uči, prvenstveno u praktičnom smislu, ali i u teorijskom.

Pogled izbliza na vatrogasni život u Javnoj postrojbi Grada Zagreba, omogućili su nam zapovjednik Postrojbe Siniša Jembrih (dipl. ing.) i zapovjednik Vatrogasne postaje Centar Zoran Gorički (dipl.ing.). Javna vatrogasna postrojba grada Zagreba je najveća postrojba u našoj zemlji. Usporedbe radi, tri puta je veća od Javne vatrogasne postrojbe grada Rijeke. Zagrebačka postrojba broji 391-og djelatnika, od čega su 362 operativca ili profesionalni vatrogasci. Prosječna dob im je 30 godina. Kad kažemo najveća postrojba, to zapravo znači i najzaposlenija, s najvećim brojem intervencija, što je i logično budući da je Zagreb najveći grad u Hrvatskoj. U JVP grada Zagreba uz operativce je zaposleno je i nekoliko djelatnika koji su zaduženi za financijske poslove i obračun plaća, zatim ljudi koji rade u nabavi, dojavnom centru, kadrovskoj službi kao i dva pravnika.

Ako govorimo samo o JVP Grada Zagreba, broj intervencija u 2016. godini u odnosu na 2015. ukupno je manji za 6 posto, od toga je 1 posto manje požara i 12 posto manje ostalih tehničkih intervencija. Međutim, pitanje je kako će ovi podaci izgledati na kraju mjeseca prosinca koji je tek započeo. JVP grada Zagreba dobro je uigran tim koji radi na teškim zadacima. Iako je prva asocijacija na njihov rad gašenje požara, oni često sudjeluju i pomažu u mnogim drugim situacijama. Premda su zabilježeni slučajevi stradavanja vatrogasaca, od 1988. godine, nasreću, nije poginuo niti jedan vatrogasac.

Izlaze na intervenciju za 60 sekundi

»Vatrogasci nikad ne sjede i čekaju intervencije. Naš je dan ispunjen različitim obvezama, režim je sličan onom u vojsci: pregled opreme, tjelovježba, čišćenje prostora i vozila, teorijska nastava i praktična obuka… U nastavnom dijelu prolazimo kroz cijeli niz tema koje proizlaze iz opreme koju postrojba posjeduje. Riječ je o stotinama vrsta alata, uređaja, načinima gašenja, vrsti vozila i mogućih opasnosti na mjestu intervencije. U svakom trenutku moramo biti spremni kako bismo po dojavi građana o požaru mogli izaći na intervenciju u roku od svega 60 sekundi«, pojasnio nam je zapovjednik Jembrih.

Kako bi to bilo moguće, vatrogasci spavaju obučeni, a u svakoj prostoriji u vatrogasnoj postaji nalaze se alarmi, svjetiljke s crvenim svjetlom i mali semafori s brojevima. Svaki broj označava određeno vozilo (2 – navalno vozilo, 3 – autoljestve, 5 – autocisterna), kao i zvučni alarm. Nakon davanja alarma vatrogasci trče do garaža s vozilima i opremom. Zapravo, spuštaju se po cijevi koja se zove spusnica i koja je najbrži put s gornjeg kata vatrogasne postaje do garaža s vozilima.

Mnogim je vatrogascima postupak alarmiranja i odlaska na intervenciju najstresniji, doznajemo od zapovjednika.

JVP Grada Zagreba ima 58 vozila: navalna vozila, autoljestva, akcidentna vozila, cisterne… Akcidentna vozila se koriste u velikim nesrećama i katastrofama, posjeduju više od 450 dijelova različite opreme koja može poslužiti u borbi s različitim opasnim tvarima u očuvanju okoliša.

Glavne skupine opreme na takvim vozilima su aparati i uređaji za zaštitu dišnih organa, zaštitna odijela, mjerni uređaji (eksploziometri, oksimetri, toksiometri itd.), oprema za brtvljenje, bandaže i brane, pumpe, bačve-spremnici, oprema za dekontaminaciju, oprema za rasvjetu, oprema za podizanje i povlačenje tereta te mehaničarski i električarski alati. Govoreći o alatima, vatrogasna vozila su opremljena hidrauličnim alatima za rezanje automobila kod spašavanja unesrećenih, »alpinističkom« opremom za spašavanje sa visina i iz dubina, izolacijskim aparatima za disanje. Tu su i alati poput motorih pila i slično, pneumatske podupore za spašavanje iz dubina i ruševina nakon potresa kao i nezaobilazne termovizijske kamere…

Standardiziran postupak izlaženja na požarište

Vozila mogu biti stara i desetak godina, no uvijek postoji drugo vozilo koje pokriva prvo. Dakle, ako iz nekog razloga zakaže neko od vozila, u drugoj garaži je isto takvo koje izlazi na intervenciju. Uočljiva su vozila marke Ziegler proizvedena u Zagrebu. Tvrtka Ziegler već 125 godina surađuje s vatrogasnim postrojbama i profesionalcima koji u njima rade.

Postupak izlaženja na mjesto požara je standardiziran. Kad stigne dojava o požaru automobila, na takvu intervenciju izlazi jedno vozilo sa šest ljudi, tzv. navalno vozilo je vozilo koje prvo izlazi. Ako je u pitanju požar kuće, onda izlaze dva vatrogasna vozila i jedno manje vozilo u kojem je zapovjednik na intervenciji izdvojen od ostalih vatrogasaca. U slučaju požara stana, u gašenje idu tri vozila ili takozvani gasni vlak. Gasni vlak čine navalno vozilo u kojem su vatrogasci koje će gasiti požar, autoljestva koja se diže u zrak, u autoljestvi se nalaze vatrogasci koji će gasiti požar i spašavati unesrećene. Treće vozilo je prateće vozilo, tj. autocisterna koja može imati između četiri i osam tisuća litara vode.

Dnevni raspored zagrebačkih vatrogasaca sastoji se od niza aktivnosti. »Svaki dan na početku smjene od 7 do 8 sati ujutro provjeravamo ispravnost vozila i opreme, je li sve u redu i na broju. Nakon toga imamo jutarnju tjelovježbu, vježbe zagrijavanja i razgibavanja. Igraju se i timski sportovi, nogomet ili odbojka koja nam je glavni sport, rekao bih. Po završetku sportskih aktivnosti slijedi vrijeme za jelo i poslove čišćenja. Nastavljamo s taktičkom nastavom tako što radimo taktičke nastupe, simuliramo požare i razne nesreće i neugodne situacije«, govori Zoran Gorički, zapovjednik postaje Centar. S aktivnostima završavaju oko 13 – 14 sati, a od 14 do 16 sati mogu koristiti teretanu, igrati stolni tenis, stolni nogomet ili se opustiti ispred TV ekrana. »Budući da imamo i kuhinju, tko god želi može si nešto skuhati«, dodaje Gorički.

Rade od 0 do 24

Poslijepodnevni sati su vrijeme za teorijsku nastavu iz koje, od 18 do 19 sati, slijedi primopredaja koja uključuje pregled vozila. »Sve mora biti ispravno prije nego što se preda sljedećoj službi na korištenje. Dakle, radimo od 0 do 24. Noćni raspored nam je nešto drugačiji, vozila se pregledavaju od 19 do 20 sati, nakon toga slijedi taktički zadatak ili terenska nastava u skladu s planom. Od 22 sata nadalje je vrijeme za odmor. Ipak, i u trenucima odmora nikad nismo do kraja opušteni jer moramo u svakom trenutku biti spremni izaći na intervenciju«, ističe Gorički.

Danas Grad Zagreb ima pet vatrogasnih postaja koje su razmještene po gradu tako da se što je više moguće skrati vrijeme od dojave do dolaska na mjesto intervencije. Postojeće vatrogasne postaje su VP Centar, VP Jankomir, VP Novi Zagreb, VP Žitnjak i VP Dubrava. Planira se otvoriti još tri postaje, jednu u podsljemenskoj zoni, jednu na širem području Novog Zagreba i jednu u Sesvetama.

Dojavni centar u Savskoj radi bez prestanka. U njemu smo zatekli Maslinka Šiždraka i Marijana Pavlića. Obojica imaju veliko i bogato radno iskustvo. Šiždrak se može pohvaliti sa 43 godine radnog staža, a ni Pavlić ne zaostaje puno sa svojih 40 godina radnoga staža. Djelatnici u dojavnom centru imaju točne informacije o broju vatrogasaca i ispravnih vozila u određenim postajama. Reagiraju izuzetno brzo po dojavi o požaru, a pozivateljima pomažu i stručnim savjetima.

»U našem dojavnom centru uvijek zajedno rade barem dvojica. Kad jedan od njih primi dojavu o požaru ili nesreći, nakon što je od pozivatelja saznao točnu adresu, drugi žurno uzima karticu vodiča na kojoj je detaljno opisan najbrži put do te adrese, odnosno ulice. Kartice imaju tekstualni i slikovni dio. Također, na kartici precizno piše koji je to dio grada i koja postaja izlazi na tu intervenciju. Najbolje je kad pozivatelj govori kratko i jasno, bez panike. To znači da kad nazovete, treba kratko objasniti o čemu se radi, kratko odgovarati na pitanja naših iskusnih djelatnika i razgovjetno reći točnu adresu. Što kraće i preciznije, tim bolje i neće se gubiti dragocjeno vrijeme«, kazao je Miroslav Merćep, zapovjednik smjene.

Zahtjevno testiranje kandidata

Svi mladi ljudi koji žele postati vatrogasci, trebaju dobro razmisliti o svim aspektima ovog teškog i odgovornog posla, i proći prilično zahtjevno testiranje. U ovom je trenutku otvoren natječaj za prijem novih ljudi. Dvadeset najboljih kandidata bit će primljeno između 300 prijavljenih.

»Nismo dosta dugo primali nove ljude, 3 – 4 godine. Među sadašnjim kandidatima ima onih kojima smo držali obuku u vatrogasnim dobrovoljnim društvima. Na neki način već znamo tko je dovoljno dobar. Nakon što primimo nove ljude, za svoj izlazak na intervenciju spremni su otprilike u roku od mjesec dana«, kazao nam je zapovjednik Jembrih.

Kandidati moraju zadovoljavati formalne uvjete, određenu dob i stupanj obrazovanja te određeno radno iskustvo. Mjeri im se indeks tjelesne težine, naime, prekomjerna tjelesna težina nije dopuštena. Fizičko testiranje je vrlo zahtjevno (trčanje, sklekovi, trbušnjaci, skijaški čučanj, skok u dalj), tu je i provjera sposobnosti za rad na visini…, sastavni dio je i provjera teorijskog znanja te završi krug razgovora.

»Kandidati moraju proći testiranje kroz naše vježbalište – jedan veći labirint iz kojega u što kraćem vremenu trebaju pronaći izlaz. Labirint je u potpunom mraku, uz popratne zvučne, dimne i svjetlosne efekte. Pod punom zaštitnom opremom kandidati se moraju popeti na visinu od 40 metara, moraju proći beskonačne ljestve, beskonačnu traku, voziti bicikl i moraju moći dići uteg od 15 kilograma. Dosta je vatrogasaca u zadnje vrijeme umirovljeno, bilo bi dobro kad bismo svake godine primili 20 novih ljud «, navodi Jembrih koji smatra da je gornja dobna granica za umirovljenje vatrogasaca 55 do 58 godina starosti, bez obzira je li riječ o običnim vatrogascima ili zapovjednicima. Na natječaj za posao javilo im se osam žena i njih šest idu u daljnje testiranje, a provjera fizičke spreme za njih će biti nešto blaža.

»Možemo reći da među ženama raste zanimanje za vatrogastvo i na našim seminarima ih potičemo da se priključe«, prokomentirao je zapovjednik Postrojbe Jembrih koji je dugo radio kao speleolog i surađivao s Gorskom službom spašavanja u čijim su redovima žene uključene od prvog dana.

Što se tiče dobrovoljaca, odnosno dobrovoljnih vatrogasnih društava, u Zagrebu ih je 59. Oni pomažu profesionalnim vatrogascima u situacijama kad je potreban veći broj ljudi.

Zaštitna odijela hrvatskih vatrogasaca standardizirana su u skladu s europskim normama. Oprema zajedno sa zaštitnim odijelom koju vatrogasci nose na sebi teži između 20 i 30 kilograma. Danas im je nešto lakše jer su mnogi alati lakši u odnosu na prijašnje, a i novi izolacijski aparati za disanje su upola lakši, teže 7 kg dok su stari modeli težili 14 kg. Ako ste se ikad zapitali zašto su vatrogasne hlače navučene preko čizama. To je upravo zbog toga da se dobije na brzini jer se na taj način hlače samo povuku na sebe.

Vatrogasci i vatrogaskinje razvijaju i neke specijalnosti tako da jedan dio njih posjeduje stručna znanja i odoređene vještine. Kod specijalnosti treba naglasiti gašenje požara otvorenih prostora. Postrojba Grada Zagreba svake godine šalje određeni broj djelatnika u ispomoć u Dalmaciju. Takvi vatrogasci su posebno opremljeni i obučeni za rad u tim uvjetima: rad s helikopterima, određene taktike i specifičnosti gašenja požara na krškim područjima i sl.

Preventiva u rukama policije

Kad govorimo o vatrogastvu, preventiva u Hrvatskoj nije u rukama vatrogasaca, ona je u rukama policije. »Sva pitanja vezana uz preventivu kao i pravna pitanja nisu u našoj ingerenciji, nego u ingerenciji MUP-a. Bilo bi dobro da se to promijeni, da sve što je vezano uz vatrogastvo bude na jednom mjestu, preventiva, operativa, kažnjavanje u slučaju nepoštivanja Zakona o zaštiti požara te istraživanju uzroka požara. Takvo što zahtijeva veliku reorganizaciju i bojim se da se to neće tako brzo dogoditi. Nakon požara, odnosno očevida na požarištu, mi ne dobivamo povratnu informaciju o uzrocima požara. Takve podatke provjeravamo na mrežnim stranicama PU Zagrebačke ili nazovemo kolege inspektore«, rekao je za ZG-magazin zapovjednik Jembrih.

Šveđani kao primjer

Kad je vatrogastvo u pitanju, Švedska je daleko ispred svih zemalja. Amerika je tradicionalna. U Americi se tek sad neke stvari mijenjaju koje se u Europi koriste 30-ak godina. Na primjer, način gašenja, unutarnja navala, u Europi pa tako i u Hrvatskoj inzistira se na gašenju požara iznutra. Amerikanci gase izvana. Dešava im se mnogo pogrešaka kod takozvane ventilacije. Američki vatrogasci hodaju po krovu kuće koja gori što je preopasno i pogibeljno. U Americi se gasi požar puni mlazom, a u Hrvatskoj raspršenim mlazom što je daleko učinkovitiji način.