Rimski grad Andautonija – preteča Zagreba

Rimski grad Andautonija – preteča Zagreba

(Foto: Ostaci starog rimskog grada Andautonije)

Ostaje otvoreno pitanje, ne samo arheolozima i povjesničarima, bi li Zagreb izrastao baš na tom mjestu gdje se danas nalazi da nije bilo rimske Andautonije i njezine urbane povijesti u neposrednoj blizini

U današnjem selu Ščitarjevu, desetak kilometara jugoistočno od Zagreba, nalazio se od 1. do 4. stoljeća rimski grad Andautoniija. Grad je bio smješten u posavskoj ravnici, prostoru od izuzetne važnosti, na mjestu gdje je rimska cesta Poetovio (Ptuj) – Siscia (Sisak) prelazila rijeku Savu, odnosno prometnicu koja je bila vrlo važna i prije dolaska Rimljana. Kao prva i najveća urbana cjelina ovog prostora Andautonija upućuje na tradiciju urbanog života na zagrebačkom području staru gotovo dvije tisuće godina te je u tom smislu preteča Zagreba.

andautonija-stara-rimska-cesta

Stara rimska cesta

Arheološka istraživanja rimskog grada Andautonije započela su 1969. godine, a poznato je da je Andautonija grad koji se protezao na prostoru veličine oko tisuću metara u smjeru sjever-jug i četristotinjak metara u smjeru istok-zapad. Grad je imao kamenom opločene ulice, kanalizaciju, javne zgrade, sambene četvrti, nekropole i kupalište.

Nalazi na prostoru Ščitarjeva, kao i epigrafski spomenici na kojima se Andautonija spominje kao Municipium i Respublica Andautoniensium, svjedoče da se radilo o gradu koji je već u prvom stoljeću imao samostalnu upravu te je tijekom 400 godina bio administrativno-upravni, gospodarsko-kulturni i vjerski centar između Medvednice na svjeveru, Vukomeričkih gorica na jugu, rijeke Zeline na istoku te Samoborskog gorja na zapadu. S obzirom na prirodno-zemljopisne i povijesne čimbenike riječ je o jedinstvenom prostoru, današnjem zagrebačkom prostoru, koje je u rimsko doba bilo područje Andautonijske zajednice s urbanim središtem Andautonijom.

Od vremena rušenja Andautonije, krajem četvrtog i početkom petog stoljeća, prostor ovog antičkog grada nije ponovno urbaniziran, tako da su sačuvani objekti većim dijelom dostupni za arheološka istraživanja.

Godine 1994. u Ščitarjevu je otvoren Arheološki park Andautonija pa su tako Ščitarjevo i njegova okolica prvorazredno kulturno-povijesno i turističko područje u neposrednoj blizini Zagreba i Velike Gorice.

Povijest rimskoga grada Andautonije

Grad Andautonija vrlo se rijetko spominje u antičkim literarnim izvorima, pa se povijest ovoga rimskoga grada može rekonstruirati prema arheološkim nalazima, a u skladu s općim povijesnim događanjima na ovom prostoru. Određen broj podatka može se iščitati iz sačuvanih epigrafskih spomenika. Prije dolaska Rimljana ovaj su prostor naseljavala panonska plemena, pretkeltsko stanovništvo, jezično srodno Ilirima, a koje je bilo podijeljeno u mnoga manja plemena. Dolazak Kelta, vjerojatno krajem četvrtog stoljeća, i njihove migracije mijenjali su etničku sliku i na teritoriju budućega grada Andautonije, a što se prema arheološkim rezultatima može pratiti od kraja drugog stoljeća prije Krista. Arheološka istraživanja otkrila su autohtonu tradiciju rimskodobnih nalaza, a što zapravo govori o dugotrajnom preživljavanju običaja i proizvodnje keltskih i panonskih plemena.

Prema rimskom piscu i znanstveniku Pliniju Starijem, ovo je područje nastanjivalo ilirsko-panonsko pleme Varcijana. Budući da se radi o latinskom obliku imena, vjerojatno je riječ o jednoj od grupa, koje su organizirali Rimljani i dali joj ime, u konkretnom slučaju prema naselju – Varceia. Položaj tog naselja nije poznat pa ostaje ostvoreno pitanje smještaja Varcijana na teritoriju Andautonije. Andautonija je nastala na mjestu gdje je prethistorijska prometnica prelazila rijeku Savu, i sigurno je da su Rimljani već vrlo rano uočili stratešku važnost ovog položaja. Cijela dolina Save, a time i prostor grada Andautonije, vjerojatno je došla pod rimsku vlast najranije 35. godine prije Krista kad je osvojena Segestika, a najkasnije tijekom Tiberijevih pohoda u drugome desetljeću prije Krista.

Opsada Segestike

Rimski povjesničar Dion Kasije izvještava o tridesetodnevnoj opsadi Segestike, kada se Oktavijan (kasnije rimski car August) koristio brodovima pribavljenim od saveznika iz okolice. Pretpostavlja se da su ti saveznici bili upravo plemena koja su nastanjivala teritorij budućega grada Andautonije, što bi značilo da je ovaj prostor došao relativno mirno pod rimsku vlast.

Inače, na prostoru Ščitarjeva postoji svega nekoliko nalaza iz razdoblja pretpovijesti. Prilikom istraživanja 1994. uz zid oko crkve sv. Martina u središtu današnjeg sela otkriveno je nekoliko ulomaka keramike koja pripada lasinjskoj kulturi i periodu kasne bronce, dok je u južnom dijelu Ščitarjeva, na prostoru Kutela u neposrednoj blizini mjesta gdje je najvjerojatnije rimska, tj. pretpovijesna prometnica prelazila preko rijeke Save, 1961. sasvim slučajno nađena šuplja sjekira (kelt) iz kasnog brončanog doba.

Prema podacima sačuvanim na epigrafskim spomenicima (spomenici s natpisima) vidljivo je da je teritorij, odnosno šire područje oko grada Andautonije bilo pravno utemeljeno kao teritorijalna zajednica autohtonoga stanovništva – Respublica Andautoniensium, sa središtem u Andautoniji, koja je imala status municipija – grada s autonomnom gradskom upravom već u prvom stoljeću.

Budući da je Rimsko Carstvo bilo podijeljeno na provincije, teritorij Andautonije se nalazio u provinciji Panoniji, a od drugog stoljeća nakon Trajanovih reformi u provinciji Gornja Panonija. U četvrtom stoljeću reorganizacijom Carstva za vrijeme cara Dioklecijana ovo se područje smještalo u Panoniju Saviju s glavnim gradom Siscijom.

Ostaci rimskog kupališta: Za zagrijavanje prostorija i vode Rimljani su koristili poseban sustav za zagrijavanje – hipokaust koji se sastojao od jednog podignutog kata iznad zemlje koji se oslanjao na postolja od kamena ili cigle visine oko pola metra

Ostaci rimskog kupališta: Za zagrijavanje prostorija i vode Rimljani su koristili poseban sustav za zagrijavanje – hipokaust koji se sastojao od kata iznad zemlje koji se oslanjao na postolja od kamena ili cigle

Četvrto stoljeće donosi Andautoniji promjene u načinu gradnje, a što je bilo posljedica općih događanja i nestabilnosti Carstva na tom području, praćeno provalama i naseljavanjem barbara te građanskim ratovima.

Teritorij koji je pripadao upravnom području Andautonije odgovara uglavnom prostoru današnjeg zagrebačkog bazena. Granice tog teritorija većim se dijelom podudaraju s prirodnim granicama. Više magistralnih rimskih cesta osiguravalo je izuzetno dobre veze s prostorom današnje istočne, sjeveroistočne i srednje Europe, ako i Mediterana.

Zagrebačko područje je cjelovit prostor s karakterističnim odnosom brdovitih i nizinskih dijelova koji obrubljuju veliku posavsku ravnicu s razvedivim meandrima (zavojitim riječnim koritima u obliku slova S) rijeke Save i mnogim vodotocima te prometnim pravcima. Dobar prometni položaj, plodne ravnice uz rijeku te prirodni resursi oduvijek su činili ovaj prostor izuzetno povoljnim za naseljavanje, od razdoblja paleolitika pa sve do danas.

Gospodarstvo i stanovništvo na teritoriju Andautonije

Rimljani su mudro odabrali prostor za podizanje urbanog centra Andautonije. Naime, iskoristili su izuzetno povoljan položaj na Savi, uz važnu pretpovijesnu prometnicu, odnosno odvojak jantarnog puta kojim su se Rimljani koristili kao najkraćom vezom s Jadranom i Italijom i kao glavnom vezom južnog i sjevernog dijela provincije te u blizini druge magistralne ceste smjera istok-zapad (Siscia/Sisak – Emona/Ljubljana), što je omogućavalo optimalno komuniciranje sa širom okolicom. Istovremeno je ovaj položaj izvan sjecišta magistralnih cesta pružao gradu veću obrambenu sigurnost.

"Dani Andautonije": izrada rimske freske

“Dani Andautonije”: Izrada rimske freske

Prema karakteru i rasprostranjenosti površinskih nalaza arheolozi su zaključili da su se na prostoru južno od Andautonije nalazili trgovački i obrtnički sadržaji, suburbane vile te lučka postrojenja na koja upućuje žrtvenik bogu Savu, nađen na Savišću.

Za gradnju zidova u Andautoniji rabio se kamen vapnenac s obronaka Zagrebačke godre (Črna Voda kod Markuševca, Vrapče i dr.).

Zbog položaja neposredno uz važne državne prometnice, Andautonija je od samih početaka bila uključena u trgovačka zbivanja na ovim prostorima. Pretpostavlja se da se intenzivna trgovina odvijala sa susjednim gradovima Siscijom i Petovijom, današnjim Ptujem i Siskom.

Sastav stanovništva Andautonije arheolozi procjenjuju prama nađenim predmetima. Velika količina sjevernoitalske luksuzne robe te epigrafski spomenici iz 1. i 2. Stoljeća upućuju na to da su znatan dio stanovništva činili italski doseljenici koji su određivali ukus i način gradskog života. U tom načinu života sudjelovalo je i domaće stanovništvo zadržavajući istovremeno i dio svojih običaja.

U svakom slučaju, ostaje otvoreno pitanje, ne samo arheolozima i povjesničarima, bi li Zagreb izrastao baš na tom mjestu gdje se danas nalazi da nije bilo rimske Andautonije i njezine urbane povijesti u neposrednoj blizini

Melita Funda