Rezanci od buče sve traženiji na tanjurima Zagrepčana

»Živimo od proizvodnje buča i rada na imanju. Da bi opstali u poljoprivredi trebate ponajprije biti uporni i vjerovati u sebe«, životna je to deviza obitelji Lenac, supružnika Svjetlane i Lovre, iz Hrvatske Kostajnice. Na desetak hektara uzgajaju staru sortu buće poznatu i kao »svinjska buča«, koju prerađuju u sušenu, odnosno proizvode od nje bućino brašno i rezance kao zamjenu za tjesteninu. Iako se ta kostajnička obitelj bundevama bavi već stotinjak godina, od 2012. krenuli su kaže nam Svjetlana Lenac u ozbiljniju proizvodnju u kojoj bilježe zatvoren ekološki ciklus sa vlastitim autohtonim sjemenom. Rezanci od buče, pokazalo se, sve su traženiji i na tanjurima Zagrepčana koji ih mogu nabaviti u trgovinama zdrave hrane. Njihovih proizvoda može se kupiti i u Puli, Rijeci, Splitu, a u pregovorima su sa Zadrom i Šibenikom.

Sušene buče poznate kao “Kostajničke pletenice”

Sušene su buče u Hrvatskoj Kostajnici poznate i kao »Kostajničke pletenice« koje se zapravo jedu na Badnjak i to kao salata, a nezamisliv je bez njih i tradicionalni blagdanski stol. Prije četiri godine pod istoimenim nazivom Turistička zajednica Hrvatske Kostajnice proglasila ih je suvenirom grada. Ime su dobile jer su se nekada, za ljetnih mjeseci buče rezale na široke rezance, a potom bi se sušile na suncu i plele u pletenice, nakon čega bi se ponad peći čuvale do Božića. To je bila, kaže naša sugovornica, poslastica siromašnih obitelji, dok je danas zdrava i kvalitetna delikatesa. Kao namirnica, bundeva poboljšava rad srčanog i krvožilnog sustava, štiti zdravlje očiju i ukusan je izvor hranjivih tvari. Puno je više od lijepe dekoracije te je s manje od 100 kalorija po obroku odlična kod kura mršavljenja, odnosno kao prilog jelima. Zanimljivog je okusa, bogata je antioksidantima i vitaminima i zdrava je grickalica.

»Bundeva je lako probavljiva, na sebe veže kolesterol pa pomaže razgradnju masnog tkiva. Regulira i količinu vode u tijelu, jača zaštitnu ovojnicu živaca i imunitet, djeluje smirujuće i opskrbljuje tijelo beta karotenom«, nabraja nam Svjetlana Lenac odlike negdašnje hrane naših starih. Buče se, kaže, siju početkom svibnja, a kostajnička ih obitelj ubire u kolovozu, nešto prije potpunog im sazrijevanja u rujnu. Još nedozrele prerađuju ih i suše onako kako su to starosjedioci tradicionalno radili. Prvo se doznajemo ručno guli inače tvrda kora bundeve, potom se očišćeni plodovi potom režu na rezance do tri milimetra, nakon čega se suše prebačeni preko drvenih štapova. Radi se to za sunčanih dana jer bi u drugom slučaju nakupili vlagu i pokvarili se. Sušene buče osim rezanaca supružnici melju u brašno dobro za umake i krem juhe.

Dobre za dijabetičare i oboljele od celijakije

Nije nevažno znati, ističe Svjetlana Lenac, da je bundeva dobar prehrambeni odabir dijabetičarima zbog male kalorijske vrijednosti, ali i oboljelima od celijakije i drugih probavnih bolesti. Celijakija koja je u porastu je(st) oboljenje uslijed kojeg organizam ne podnosi gluten, kojeg nemalo ima u pšenici, raži, ječmu i drugim žitaricama. Sadrži malo ugljikohidrata, masti ali ima vitamine B kompleksa, vitamin A, C, E i K odnosno minerale kalij, fosfor, kalcij, željezo…. Sve je to razlog više zašto su krenuli u proizvodnju jer danas je ponuda nezdravih, pesticidima »začinjenih« namirnica – zamjetna.

Njihovi se plodovi, doznajemo, mogu naći i na sajmovima zdrave hrane, ali narudžbe kupcima šalju i poštom. Sto grama bučinih rezanaca košta 35 kuna, a kada se skuhaju od njih se dobije pola kilograma mase. U poslu na imanju svatko ima svoju zadaću pa se tako uz roditelje koji im pomažu pokoja nađe i za kćeri Gabrijelu (11) i Emanuelu, podmladak koji će, nadaju se radišni supružnici, nastaviti ono što su oni započeli. To više jer zamjećuju kako se ljudi sve više okreću zdravoj prehrani, traže namirnice izravno s gospodarst(a)va odnosno s polja. Oni svoje proizvode ne žele prodavati u velikim trgovačkim lancima jer tamo je kažu »drukčija poslovna politika koja se kosi s njihovom«. Njihova je za ubuduće ustrojiti kušaonu, nabaviti još strojeva to više jer svojedobno su, ističu, krenuli od ideje i gotovo bez zemlje, a sada potonje još trebaju kako bi mogli zasijati novih površina pod bučama.

Osim bundeva OPG Lenac spravlja i brašno od kestena po kojima je Hrvatska Kostajnica poznata. Ekološki su proizvođači odnosno u prijelaznom su razdoblju koje će uskoro biti završeno. Iako nisu zlatna gospodarska vremena naši sugovornici ističu da se posebice mlađi ljudi, ako još k tome imaju komadić zemlje trebaju okretati radu na njoj. Jer živjeti se može ako se ideja provede u djelo, ispita tržište, sagledaju mogućnosti i prione poslu.

Snježana Kratz