Retrospektiva Ratka Petrića u MSU: “Baciti istinu u lice!”

Retrospektiva Ratka Petrića u MSU: “Baciti istinu u lice!”

Izložba traje do 23. svibnja i zatim dolazi do spremanja u neke depoe. Šteta. No tjera na razmišljanje kako naći prostora da ovakvi vizualno vrhunski sadržaji budu negdje stalno izloženi

Tekst i foto: Hanibal Salvaro

Hanibal Salvaro

‘Baciti istinu u lice!’, naziv je velike retrospektive Ratka Petrića u MSU koja je otvorena u utorak 30. ožujka 2021, povodom 80 godina Ratkovog rođenja.

Na izložbi, čija je autorica koncepta i kustosica Nataša Ivančević izloženo je oko 300 djela na jedan decentan i nenametljiv način, koji potiče posjetitelje da se s izlošcima nonšalantno »druže«. Kako pak kvaliteta postava često znatno ovisi o raspoloživim izlošcima, to ne iznenađuje što je jako dobar, makar bi možda uz malo više hrabrosti, a možda i više novaca, imao šansu biti i izvrstan. Ali kao što rekoh: dobro je i ovako.

Izložba traje do 23. svibnja i svakako ju treba pogledati i više puta. Zatim pak dolazi do spremanja u neke depoe. Šteta. No tjera na razmišljanje kako naći prostora da ovakvi vizualno vrhunski sadržaji budu negdje stalno izloženi, kako bi oplemenili svakodnevicu i istovremeno privukli mnoge posjetitelje u Hrvatsku kao zemlju bogate visoko vrijedne umjetničke baštine. Ujedno i kako bi ih školarci stalno posjećivali što bi im pomoglo da se obrazuju na što otmjeniji način i potaknu na stvaralački način razmišljanja.

Nedavno sam negdje pročitao kako Republika Hrvatska raspolaže s više od milijun neiskorištenih nekretnina. Istovremeno je predlagano da se kompleks GREDELJ pretvori u veliki Art City s umjetničkim akademijama, radionicama, ateljeima, galerijama, apartnim ugostiteljskim objektima i muzejima koji bi ubrzo mogao postati i profitabilan, ukoliko bi bio na relevantnoj europskoj i globalnoj razini.

Nekakve priče o nekim komercijalno stambenim sadržajima su ustvari plitka staromodna i neinventivna naklapanja birokratskih razmišljanja, koja zgodno zvuče za drugorazredne novinare.

Ciglana Črnomerec kao umjetnička galerija

Bilo bi zanimljivo saznati što o ovakvim prijedlozima misle kandidati za gradonačelnika Zagreba i za Skupštinu Grada Zagreba. Također bi svakako trebalo malo upitati HDLU, ULUPUH, HDD, UHA i Institut povijesti umjetnosti te sve tretirati kao jedan profitabilan kulturno-umjetnički projekt.

Pretvaranje nekih praznih prostora u stalne izložbe umjetnina, kao što su recimo ciglana na Črnomercu, tvornica cementa u Podsusedu, ali i izvan Zagreba, kao što je TVIK u Kninu, znatno bi pridonijelo kulturnom imidžu Hrvatske i hrvatskog kulturnog turizma. Naročito izvan turističke sezone.

Ali o ovoj izložbi se još treba i ima što pisati. Recimo u modi je znanstveno neutemeljena plastifobija u čija kreiranje je uključen čak Greenpeace. I to samo zato što su proizvođači raznih ambalaža u drugim materijalima, kao recimo papir, uspjeli poluistinama i medijskim manipulacijama ispljuvati plastiku, umjesto da se eventualno potrude predložiti kako s njom postupati nakon upotrebe. Sada je pak pred nama jedna izložba epohalnih umjetničkih uradaka, koja je skoro nezamisliva bez korištenja plastike, kao materijala za realizaciju.

No kako živimo u vremenu gotovo pa sveopće manipuliranosti i mnogo osoba površnog obrazovanja na odgovornim pozicijama te korumpiranosti, to se čak afirmativno piše o akcijama tipa: Zlarin bez plastike, Motovun bez plastike, a u Italiji su dvije ne baš inventivne umjetnice pokrenule čitavu akciju pod naslovom: Manje plastike – više lončarstva, ne vodeći računa kako pravom i inventivnom dizajneru ili umjetniku korišteni materijal nikada nije cilj nego samo sredstvo koje je najopravdanije koristiti u nekom slučaju.

I zato ova izložba dolazi u pravo vrijeme jer ukazuje kako ne može biti krivica na nekim materijalima nago na načinima njegova korištenja, a to spada ipak u domenu nekih zakona, obrazovanja, pa i kućnog odgoja.

Komentari su zatvoreni