Razvoj kiborgoetike na ovim prostorima

(Umjetnik – kiborg Neil Harbisson / Foto: an Wilton/The Red Bulletin – www.flickr.com/photos/25958224@N02/8122856863, CC BY 2.0)

Ključna je bila TV emisija Znanstveno sučeljavanje na HTV-u od 3. siječnja 2002. Naziv: »Etičke dvojbe o kiborzima i androidima«, a sudionici su bili: danas vrlo poznati bioetičar prof. Tonči Matulić, ugledni neurokirurg, prof. Josip Paladino i tada poznati znanstveni novinar Damir Mikuličić

prof. emer. Igor Čatić

Naziv kiborgoetika uveden je već 2001. Postoji više poticaja da se autor započeo baviti kiborzima.

Početna faza kiborgizacije

Sve je počelo sredinom osamdesetih godina kada je naučio što je to tehnologija. Godine 1777. njemački agronom i kameralist Johann Beckmann definirao je »tehnologiju kao sveobuhvatnu znanost o isprepletenosti gospodarstva, društva i tehnike«. Tehnologija nije ono što govore reformatori hrvatskog školstva. To je informatika. Tek relativno nedavno sastavljena je sljedeća definicija (2017). »Svaka ljudska djelatnost, npr. tehnika, medicina ili obrazovanje u funkciji su društveno-humanističkih ciljeva koje beziznimno određuje politika«. Izvorna definicija tehnologije i autorova ukazuju da su za nas, tehničare vrlo važni društveno-humanistički ciljevi. Tehničarima se to mora trajno naglašavati. To već od osamdesetih naglašava Katedra za preradu polimera Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.

Načinjeni su mnogi radovi na tu temu. Zato ne začuđuje da su tijekom vremena jedna ekonomistica (mr. sc. Gordana Barić) i jedna osoba koja je završila studij političkih znanosti (sada doc. dr. sc. Ivana Greguric), bile uključene u projekte Katedre koja se bavi proizvodnjom plastičnih i gumenih dijelova. Naime kiborgiziranje, digitalizacija pa i robotika u velikoj mjeri su povezani s tim proizvodima.

Sredinom devedesetih autor se započeo družiti s filozofima. Prvi skup na kojem je govorio o Kulturologijsko-sustavnosnoj raščlamba Petrićeva Sretna grada bili su Dani, tada još Frane Petriša, 1997. U suvremenom obrazovanju trebalo bi učiti kritičkom mišljenju s pomoću sustavnosne teorije koja barata s tri osnovna pojma: informacija, energija i materija. Možda je najuspješnije druženje s filozofima bilo 2002. Uz svesrdnu pomoć nekadašnjeg ministra znanosti, a sada uglednog Prorektora i filozofa prof. Ante Čovića 2002. autor je vodio savjetovanje Filozofija i tehnika. Priključio se i Lošinjskim danima bioetike u Malom Lošinju. Već 2005. razmatralo se probleme vezane uz sve snažniju kiborgizaciju ljudskog bića.

Što je bio okidač za tu orijentaciju? Jedna emisija na Hrvatskoj televiziji u kojoj je bio predstavljen rad prof. Kevina Warwicka. Kojeg je doc. Ivana Greguric dovela na skup u Zagreb 2016. U toj emisiji bili su prikazani napori prof. K: Warwicka da čipira ljude.

Autor je poznat kao suradnik brojnih pisanih i elektroničkim medija i drži javna predavanja. U okviru predavanja Povijest i budućnost opće tehnike povezuju prirodoslovlje i tehniku održano u Matici hrvatskoj, 7. prosinca 2000. spomenuta je kiborgoetika. Radio nastup Što je to kiborgoetika? bio je u emisiji, Drag mi je Platon, Hrvatskog radija u listopadu 2001. U tadašnjem Vjesniku zajedno sa Sunčicom Domazet-Lošo objavljen je tekst: Preoblikovanje čovjeka zahtjeva argumentiranu etičku raspravu, u lipnja 2002.

No ključna je TV emisija bila Znanstveno sučeljavanje na HTV-u od 3. siječnja 2002. Naziv: Etičke dvojbe o kiborzima i androidima, a sudionici su bili: danas vrlo poznati bioetičar prof. Tonči Matulić, ugledni neurokirurg, prof. Josip Paladino i tada poznati znanstveni novinar Damir Mikuličić. Vrhunac emisije koju je vodio Stanislav Govedić, bio je e-dopis prof. Kevina Warwicka, pristigao dan uoči snimanja emisije. »U veljači 2002. prenijeti ću svoje seksualno stanje računalom na moju suprugu«. Zbilo se to ipak mjesec dana kasnije. Treba naglasiti da u trenutku emitiranja navedene emisije, nitko u svijetu nije bio čipiran komercijalnim čipom. Zbilo se to tek u svibnju 2002. kada je prvi čip dobio neki Jeff iz Floride, koji je uzimao brojne lijekove. Danas se sve više ljudi čipira. Pa i kao ulaznica zlatne mladeži u razne klubove, a jedna švedska tvrtka tako nadzire svoje zaposlenike.

I kasnije se o tom području povremeno razgovaralo i pisalo. To je rekapitulacija prve faze razvoja kiborgoetike na ovim prostorima do 2009. kada se u to područje uključila doc. I. Greguric.

Era Ivane Greguric

U razdoblju od 2007. do 2012. Katedra za preradu polimera istraživala je u okviru projekta Primjena sustavnosne teorije u općoj tehnici i područje kiborgizacije te transplantacije. Kako su plastika i guma najprošireniji materijali u suvremenoj medicini, pa tako i u kiborgiziranju ljudskog bića, dio projekta bio je posvećen pitanju kiborgizacije s posebnim osvrtom na kiborgoetiku. Doc. dr. sc. I. Greguric opisala svoje uključivanje u navedeni projekt i kasnije aktivnosti u knjizi Drugi o Igoru Čatiću (DPG, 2013.) pod naslovom: »Sjećanje na prvi susret«.