Razgovor u povodu: Duško Šibl

Razgovor u povodu: Duško Šibl

Novost u atelijeru je da je cijeli zakrčen starim slikama koje godinama nisu vidjele svjetlo dana, pa su samim tim postale nove jer ih vidim sasvim novim očima. Neke će ići pred publiku a neke ne. Da ili ne to je pitanje! A vremena je sve manje!”

Razgovarao: Miroslav Pelikan

Slikar Duško Šibl, istaknuti suvremeni hrvatski likovni umjetnik uskoro će se predstaviti novom samostalnom izložbom u Muzeju Mimara.

Kao uvod u prezentaciju monografije o vašem opusu, u Muzeju Mimara predstavljate se 20. 3. 2020. s novom samostalnom izložbom. Izložba će, za naše prilike biti dugo otvorena za javnost, do 10. 4. 2020….

Izložba će biti otvorena tri tjedna jer je djelomično retrospektivna (iako u skraćenoj verziji koja se sastoji uglavnom od izbora radova iz mog atelijera) i djelomično monografska – s tim da će monografija biti promovirana pod kraj izložbe negdje iza 1. travnja.

Kako ste odabrali slike za ovu izložbu?

Kao što sam već spomenuo, slike su uglavnom iz mog atelijera – teško bi bilo u kratkom roku skupiti radove rasute po cijelom svijetu – od Islanda do Japana, Amerike i Australije. Iako ima i dosta slika i u Zagrebu, Dubrovniku i drugim nedalekim gradovima, nismo ih uključili zbog organizacije fotografiranja, vremena itd. Tim više sto sam za sebe nastojao sačuvati bar nekoliko karakterističnih stvari iz svake faze i mnoge od njih ćete imati priliku vidjeti na ovoj izložbi u Mimari, a sve u monografiji za koju je tekst napisala Iva Körbler. Izdavač je Art Studio Azinović.

Opći je dojam da vam je publika sklona. I kritika također.

Ne znam koliko su mi publika i kritika skloni, ali znam da postoji krug ljudi, a među njima i priličan broj eminentnih intelektualaca, kritičara, pisaca, glazbenika, plesača i umjetnika svih vrsta koji razumiju i vole to što radim. I na tome sam im zahvalan, jer bez reakcije i empatije ovih 40 godina “umjetničkog djelovanja” ne bi imalo nikakvog smisla.

Često putujete – Zagreb, Opatija, London. Prije je na popisu bio i Dubrovnik. Donose li putovanja inspiraciju?

Promjena mjesta boravka svakih nekoliko tjedana je integralni dio mog života i već godinama u tome ne primjećujem diskontinuitet. Riječ inspiracija je meni sinonim za radne navike i vrijeme i prostor koje mogu posvetiti slikarstvu. U Londonu nastaju komorne stvari – papiri, kolaži, skice i bilješke. U Zagrebu se mogu razmahati i nastaju veće slike, a u Opatiji u kojoj mi je još sve novo, nastali su neki novi i drukčiji radovi.

Što je trenutno novo u atelijeru?

Novost u atelijeru je da je cijeli zakrčen starim slikama koje godinama nisu vidjele svjetlo dana, pa su samim tim postale nove jer ih vidim sasvim novim očima. Neke će ići pred publiku a neke ne. Da ili ne to je pitanje! A vremena je sve manje!

Kada ćemo vidjeti ciklus pejzaža u javnosti?

Pejzaža nikad nisam imao puno. Slikao sam ih za vrijeme Domovinskog rata, grozničavo i gotovo isključivo u Dubrovniku. Ovo što mi je preostalo nije dovoljno za neku veću izložbu. Obećao sam sebi da ću kad prođe gužva naslikati još pejzaža – i onih južnih, intenzivnih dubrovačkih i novih kvarnerskih, suptilnih i smirenih.

Planovi za ovu godinu?

Poslije Mimare i monografije mali predah, a onda izložba u Sarajevu – treća po redu, ovaj put za vrijeme filmskog festivala u kolovozu, a izložit ću ciklus slika s temama – Držić, commedia erudita i commedia del’arte. Nadam se ljetos i monografskoj izložbi u Osijeku, sličnoj ovoj u Mimari, a početkom 2021. u Splitu s novim stvarima.