“Ravnica”

Ima to sunce jedno u klasju žita je raslo,
kruh mu seljačka šaka, ravnica od zlata svaka.

U zemlji buja joj mlijeko, od majke hrana iz grudi,
srce ko nebo široko, pulsira – s jutrom se budi…

A šuma kolijevka meka, lišće joj blago zeleno,
ptice od meda u zraku, vrte se kao vreteno…

Vijuga i doji rijeka mlad izvor kojega rodi,
tu – pored klasja žita, u čistoj „nevinoj” vodi…

A gora zrcali zvijezde –
i vez od noći što tkaju…

Uz cjelov jedan, ko sjeme vrijedan u mirnom
– težačkom kraju…

I sreća!
Sreća je, sunce! U klasju žita što raste,
tepih od maka crven i ljubav – što stvore je laste!

Snježana Kratz