Rat nema pobjednika
(Ilustracija: Pixabay)
Ne čudi, iako strašno boli činjenica, da današnji »velikani« nisu bili u stanju spriječiti krvoproliće u Ukrajini. A znaju, ili moraju znati da već desetljećima isti scenarij daje isti rezultat
Dr.-Ing. Viktor Simončič
I u ovom trenutku postoji rat. Što to znači? Znači da nekoliko milijuna ljudi koji spavaju pokušavaju uništiti nekoliko milijuna ljudi koji spavaju. Oni to, naravno, ne bi činili, da su se probudili. (Georgij Ivanovič Gurđijev)
Na početku prvog COVID zatvaranja, u 247. poučku pitao sam znamo li odabrati pravi smjer? Dvije godine poslije, izgleda da to baš i nismo znali. Pisati danas o posljedicama korone, kada je preko noći nestao stožer, kada je COVID-19 u medijima vijest koja se objavi tek onako usput, prije sporta i vremenske prognoze, je bespredmetno.
Nakon par godina mira, slike razaranja sirijskih gradova (da ne krenem od Vijetnama) zamijenile su slike iz Ukrajine. Slike izbjeglica iz daljine zamijenile su slike iz susjedstva. Slike izbjeglica iz nekada naše zajedničke kuće posebno su bolne i ostat će mi pred očima zauvijek. Kako od političara koji su se pokazali nedoraslim ovladati koronu očekivati da spriječe ratne sukobe? Da su u Drugom svjetskom ratu umjesto Churchilla, Roosevelta i Staljina bili Biden, Johnson i Putin nacizam bi postao svjetska civilizacija.
Narod prepušten sebi
Ne čudi, iako strašno boli činjenica, da današnji »velikani« nisu bili u stanju spriječiti krvoproliće u Ukrajini. A znaju, ili moraju znati da već desetljećima isti scenarij daje isti rezultat. Prvo se zakuha, a onda silnik udari na slabijega, pa ga mrcvari. Razaranja, patnje milijuna koje se prenose »uživo«, tako da ona druga strana, na ovoj strani ubija žene, djecu i starce, razara bolnice, a ona druga to isto radi drugoj strani. Na kraju, silnik ne porazi narod. Ostaju strahote. Pa se pregovara. Narod prepušten sebi liječi rane. Pa se ponovno gradi suživot. Pa se čude – »tko nas zavadi«!? I sve do nekog novog sukoba.
Tko i gdje je sljedeći? I da ne zaboravim. Neki, koji su bili prisutni u kuhinji, ako već nisu držali kuhaču, i zbog kojih je također zagorjelo jelo, dobiju Nobelovu nagradu.
Do rata u Ukrajini je došlo zbog nesposobnosti političara da prepoznaju do kuda se može pritiskati onog drugog. Ne znaju za bosansku mudrost kada Aga pita što radi narod i dobije odgovor kako negoduju… »Steži dalje«, kaže Aga. Kada prvi puta dobije odgovor da narod šuti, Aga kaže: »popuštaj, dignut će bunu«. Nešto slično na ono od Ive Andrića: »Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osjećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju.«
Mudrost pobjednika iz Drugog svjetskog rata
Nema dvojbe da je napad Rusije na Ukrajinu nešto strašno. Nešto što se s humane i bilo koje druge strane ne može opravdati nijednim razlogom. Siguran sam da se Ukrajina ne može poraziti i okupirati. Nijedna sila do sada nije uspjela poraziti narod, pa čak niti u Vijetnamu, kada su korištena najstrašnija biološka i kemijska sredstva, ikada. Narod je od pamtivijeka jači od sile.
Mudrošću pobjednika u Drugom svjetskom ratu spriječilo se stigmatiziranje pobijeđenih, pa krivnja Hitlera, Mussolinija i, kako li se zvao onaj Japanac, nije prenesena na Nijemce, Talijane i Japance. Pobjednici su mudrost naučili iz pobjede u Prvom svjetskom ratu, kada su kaznili poražene Nijemce financijski, ali i omalovažavanjem i prenošenjem krivnje na cijeli narod. Umjesto očekivane poniznosti izazvan je revolt i uzrok za Drugi svjetski rat. Da je bilo mudrosti nakon pada Berlinskog zida, u Europi bi od oružja trebali još samo lovačke puške.
Na suđenju u Nürnbergu 1945. i 1946. godine nije se sudilo njemačkom narodu, nego pojedincima za učinjene zločine. Nažalost, već prvog dana napada na Ukrajinu, krivnja je bačena na sve Ruse. S paraolimpijskih igara su izbačeni sportaši Rusije i Bjelorusije, kao nešto samo po sebi razumljivo. Negdje sam pročitao (isprika što ne navodim poveznicu) kako je odmah nakon napada na Ukrajinu ugledna ruska kazališna kritičarka Marina Davidova napisala otvoreno pismo protiv rata.
Nema više dobrih Rusa
Postavši meta žestokog uznemiravanja, plašeći se za svoj život, pobjegla je iz Rusije. U Austriji je dočekana kao ruski okupator. Bankovni račun joj je blokiran. Ta ona je Ruskinja, a svi Rusi su Rusi, jer nešto što se zove »dobar Rus« je preko noći postala stvar prošlosti. Svjedoci smo da do daljnjega nema više niti Čajkovskog niti Dostojevskog. Da nije bilo mudrosti pobjednika Drugog svjetskog rata, ne bi danas znali ni za Goethea niti Beethovena. Kako bi zvučala nesuđena EU himna da to nije Oda radosti? Zbog političkih razloga otkazana je kazališna predstava iz Srbije u Pragu…
Razumijem takav stav, jer teško je ne biti protiv brutalne agresije. Ali takvu generalizaciju ne podržavam. Zbog toga zavidim onima koji tako lako zamrze i koji smatraju da su paraolimpijci, ljudi s fizičkim oštećenjima, oni koji su trebali zaustaviti Putina, stoga što nisu trebaju biti kažnjeni. Mogu samo pretpostaviti kako se tužno i napušteno osjećao netko tko već po prirodi ima težak život, kada je saznao da je on i to baš on kriv za napad na Ukrajinu i da baš on, kada se vrati kući može zaustaviti ludilo.
Sjetio sam se jedne predstave sisačke kultne dramske skupine DASKA, bazirane na pjesmi Harmsa (Daniil Kharms) Pif. Paf. Puf i kolažu tekstova Harmsa, Majakovskog, Vvedenskog i Miljkovića.
sve sve drveće pif
sve sve kamenje paf
svu svu prirodu puf
sve sve djevojke pif
sve sve muškarce paf
sve sve ženidbe puf
sve sve Slavene pif
sve sve Židove paf
svu svu Rusiju puf
Meni nisu svi Rusi isti, kao što mi nisu isti svi Amerikanci, Nijemci, Poljaci… Razlikujem njih od djela njihovih vođa. Nijedan narod, zbog kojih god razloga podržavao one na vrhu, ne odgovara za postupke onih na vrhu. Za te postupke odgovaraju samo oni na vrhu. Lako je iz tople sobe optuživati druge i nagovarati ih na revoluciju. A kada neće spontano protiv nekoga na koga netko smatra da se treba maknuti, onda dobije sankcije, koje još nikada nisu pomogle.
Nevjerojatna moć propagande
Prije par dana je američki predsjednik Biden stavio pod sankcije i trgovanje dijamantima. Ljudi u sibirskim selima su van sebe. Zaboravlja se da je slika promatrača izvana drugačija od one koju vidi netko tko je dio te slike.
Propaganda, i onih izvan slike i onih u slici, ima nevjerojatnu moć. U anketi iz 2015. godine, više od desetljeća nakon američke invazije na Irak, koja je bila opravdana činjenicom da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje, 52 posto gledatelja Fox News-a je vjerovalo da je u Iraku pronađeno oružje za masovno uništenje.
Mislim da je lakše onima koji lako zamrze. Ja i kada moji pobjeđuju gubim. I kada se slavi pobjeda ja se osjećam gubitnikom. Gubitnikom, jer pobjede nismo naučili izvojevati bez krvoprolića, razumom.
I u najvećoj pobjedi, gube mali. Tko će biti glavni gubitnik ovoga u Ukrajini? Bez pokušaja i najmanje relativizacije, najveći gubitnici su Ukrajinci, iako na kraju došli i do Moskve. Ništa manji gubitnici neće biti niti Rusi, pa makar osvojili i Kijev i Lavov. Nećemo proći lišo ni mi, gdje god bili. Prijateljica iz Njemačke je javila, da su ponovno napunili rezervoar centralnog grijanja. Umjesto 2000 € platila je 5000 €. Možda ju može umiriti činjenica da će njena Vlada nabaviti oružja za 100 milijardi €. Osjeća li se sada sigurnijom? Nazvao sam je i rekao da stvori zalihu ulja i brašna. Police u Njemačkoj sve praznije.
Rat u Ukrajini je dobar razlog za nabavku oružja. »Tješi« da kada sve pada rastu dionice proizvođača oružja, u nebo. Mi smo u »second hand shopu« nabavili avione, po principu »sve za pet« nabavljamo tenkove, a nakon što nam je doletjela neka naprava, pod hitno ćemo, na nekom »buvljaku« nabaviti protuzračnu obranu.
Žalosno je što neki smatraju kako će se s više oružja lakše uspostaviti mir. To mi liči na onaj bezvremenski protest protiv rata u Vijetnamu: »Bombing for peace is like f… for virginity.« A mira bez međusobnog razumijevanja i uvažavanja te suživota po principu »ne čini drugome ono što ne bi volio da se čini tebi« nema. Mi mali to znamo. Zašto to ne znaju »veliki«?