Računi za odvoz otpada će biti “papreni”

Jedino što se nitko građanima to ne usudi priopćiti, jer znate kako prolaze glasnici loših vijesti…

dr. sc. Viktor Simončič

»Ništa nije tako opasno kao prijatelj neznalica – više bi vrijedio pametan neprijatelj«. (Jean de La Fontaine)

Broj onih koji su odgovorili na anketno pitanje: »Treba li u Republici Hrvatskoj Ustavom zajamčiti pravo na pitku vodu?« u zadnjem je tjednu narastao sa 200 na 600. Hvala svima. Siguran sam da bi i mediji uskoro mogli objaviti vijest(ičicu) o ovome, uz zaštitu oranica, najvažnijem resursu, kako nam od nacionalnog, od onog »našeg«, ne bi ostala samo zastava i himna.

Čekam završetak nastavka HDZ-ovog eksperimenta oko izbora premijera bez izbornog legitimiteta pa da se s inicijativom obratim nadležnima. Očito je da HDZ u mislima ima samo nastavak rasprodaje? Koliko financijaša još čeka da postanu šefovi rasprodaje? Kada će doći netko tko razumije što znači država i tko će imati odgovornost prema građanima? Žao mi je da HDZ kao najveća stranka u svojim redovima nema nikoga tko ima kapacitet voditi državu. Šteta da su poslije skoro karizmatičnih premijera gospode Gregurića i Valentića stranku doveli do nesposobnosti vođenja države.

Igrokaz mogućeg neuspjelog eksperimenta s premijerima financijašima, bez izbornog legitimiteta, me podsjeća na vic kada jedan, kupi šibice i provjerava da li su dobre. Uzme jednu, zapali je, kaže »ova je dobra« i vrati je u kutiju. I tako sa svih 50.

Lakoća kojom smo opet podijelili koncesije za istraživanje naftnih polja zabrinjava. Da je čak četiri od šest koncesija dobila kanadska firma, možda je koincidencija s porijeklom našeg još uvijek aktualnog premijera, a možda i dio njegove misije – »prodajmo sve po pet«. Mediji pišu kako je jednu koncesiju dobila INA. Prikazuje se to kao svojevrsno opravdanje jer je eto nešto dobila i naša tvrtka. Zaboravljamo da INA nije više naša tvrtka, da smo je (pro)dali u nekoj ranijoj akciji »sve po pet«. Ministar Panenić hvali koncesiju i govori kako će eto u Slavoniju doći puno stranaca pa će biti posla za ugostiteljstvo, a biti će nekih pomoćnih radova i za naše. U neka ranija vremena je sve to radila, tada naša INA. I bilo je posla za naše inženjere i tehničare. Bilo je novca i za razvoj lokalnih sredina, kao na primjer za Molve.

U Opatiji je održan skup Vizije gospodarenja s otpadom. Najvažnije izlaganje je bilo pomoćnice ministra okoliša gospođe Lidije Runko Luttenberger. Govorila je o novom Planu gospodarenja otpadom. Plan rade djelatnici Ministarstva.

Koliko će plaćati građani?

Onako usput, na skupu sam dobio primjedbu da nije korektno što javno navodim imena tvrtki (stranih) i domaćih stručnjaka koji su radili na zadnjem Planu gospodarenja otpadom i zahtijevam da im se oduzme licenca. Rečeno mi je da se radi o respektabilnim tvrtkama. Odgovorio sam da to radim jer respektabilne tvrtke moraju raditi respektabilne planove. Ono što su uradili je ispod minimalne prosječne, a kamoli respektabilne stručne razine. Da sam bio u pravu, potvrđuje činjenica da je Ministarstvo odbacilo taj plan. Uz novi Plan, koji prema informacijama gospođe pomoćnice ministra dolazi za koji dan, sigurno će na raspolaganju biti i razlozi zašto je odbačen zadnji nacrt Plana. Vjerujem da se Ministarstvo odlučilo na izradu novog plana na osnovi detaljne analize stanja, a ne po principu »novi ljudi novi običaji«.

No ono što se može iščitati iz prezentacije gospođe pomoćnice ministra, djeluje vrlo zabrinjavajuće, posebno nakon njenog odgovara na pitanje »koliki će biti trošak za građane?«. Odgovorila je da će biti sigurno niži od troškova koje će imati građani Istarske i Primorsko – goranske županije nakon izgradnje županijskih centara. Zašto zabrinutost? Pa iako su centri izgrađeni, koliki će biti trošak za građane ostalo je nepoznanica. Mislim da znam odgovor. Trošak će biti »papren« tako da se nitko građanima niti ne usudi priopćiti vijest, jer znate kako prolaze glasnici loših vijesti.

Osobno ne vjerujem da se s ijednim Planom na način »šarenih kanti« mogu izbjeći sankcije EU-a, čak i kada bi na raspolaganju imali sav novac svijeta. Postići stupnjeve reciklaže od 50 i više posto je iluzija. Samo za ilustraciju, u Zagrebu je prije koju godinu projekt odvojenog sakupljanja otpada na izvoru pokazao da je, na primjer na Kajzerici, moguće izdvojiti 1.8 % korisnog otpada. To je čak i manje od onoga što se izdvajalo u bivšoj državi, pa postupak derogacije obveza koje smo glede zbrinjavanja otpada preuzeli spram EU treba shvatiti kao nešto što je neophodno i to odmah. Prije sankcija.

Optimizam, kako je sve moguće bi trebala dati izreka velikog Einsteina, koju je već na prvoj popratnoj sličici uz predavanje iskoristila gospođa pomoćnica ministra: »Pametna osoba rješava probleme, genijalci izbjegavaju nastanak problema!« Navijam za genijalnost Ministarstva, sa željom da uspiju. No, poučen dosadašnjim iskustvom, mislim da su nam potrošili novo vrijeme, onako po principu alke »u ništa«.

Zagreb posljednji u Europi

Pravo kritiziranja »genijalnih« rješenja mi daje i izlaganje, kojeg je na istom skupu imao direktor ljubljanske komunalne tvrtke »Snaga«, gospodin Janko Kramžar. On je pokazao zašto je Ljubljana u postupanju s komunalnim otpadom prva među prijestolnicama EU. Na toj ljestvici je Zagreb posljednji. Ljubljana je nastavila graditi sistem na iskustvima, pa čak i onima od prije burnih političkih promjena, stalno prilagođavajući sustav mogućnostima građana. Slovenija je još 1996. godine donijela Strategiju gospodarenja otpadom koju stalno nadograđuje i unapređuje nizom operativnih programa.

Gospodin Kramžar je također upotrijebio jednu Einsteinovu izreku: »It’s not that I’m so smart, it’s just that I stay with problems longer – nije da sam ja tako pametan, samo se problemima bavim dulje«. Upravo iz te izreke izvire i moja sloboda da budem kritičan.

Naime, jako se dugo bavim otpadom. Jedan sam od prvih koji je 1980., nakon doktoriranja u Njemačkoj, postao sveučilišni nastavnik iz predmeta Zaštita okoline. Prve posude za odvojeno sakupljanje korisnog dijela otpada na izvoru postavili smo u Sisku početkom osamdesetih. Imao sam priliku preraditi i godišnju količinu starog otpada na odlagalištu Košambra u Poreču početkom 2000. Samo kao dio »samohvale«, kada sam iz Hrvatske otišao raditi u Sloveniju 1995. godine, imao sam priliku u svojstvu savjetnika slovenske Vlade raditi na usvajanju spomenute Strategije. Proveo sam dane u raspravama s dr. Miranom Medvedom, koji je vodio izradu Strategije, njegovim suradnicima i zainteresiranom javnošću. Posebno važan partner je bila industrija i Odbor za problematiku otpada pri Gospodarskoj zbornici. Otvorenost dijaloga je omogućila da učimo jedni od drugih.

Usput, dr. Miran Medved, bio je jedan od revizora projekta »Marišćina«. Upozoravao je i predlagao promjene, slično kako sam i ja to radio, u vrijeme kada se projekt od neprovedivog još mogao prilagoditi potrebama. Nažalost, neki drugi, s većim autoritetom proizašlim iz položaja i »prof – dr – mr – br«, su podržali projekt ovakav kakav je ispao. Popis onih koji su odobrili taj dvojbeni projekt, unatoč upozorenjima, je dostupan. Hoće li oni snositi odgovornost za učinjeno?

Isprika na hvaljenju. Ali vjerujte, boli činjenica kada godinama odgovorni ignoriraju provedive prijedloge, predlažući neprovedivo, gurajući nas na stranputicu kazni. Ne tješi me nimalo činjenica da sam u više navrata bio u pravu. Kako se veseliti nacionalnoj šteti koja svakim danom raste. Duboko me vrijeđa, da je u stručnoj međunarodnoj javnosti uvriježeno mišljenje, kako Hrvatska na području okoliša spada u državu skromnog znanja u kojoj se može podvaliti sve i sva i gdje je važan samo dojam. Inače, takvo stanje nije tu samo zadnjih par mjeseci. Takvo stanje je kod nas normalno barem cijelo desetljeće i prenosi se s ministrica na ministre.

I kako to biva, po onoj kineskoj da »stijenu ne razara velika voda već kap po kap«, nakupilo se i mojih kapi. Bilo je i drugih koji su slično meni ukazivali da postoje izlazi iz labirinta neznanja. Pojavio se i Odbor za zaštitu okoliša HSLS-a, sastavljen od mnogih koji se dugo bave problemom otpada. Pozvali su i mene u rad. Zajedno smo iznjedrili Plan za Hrvatsku i za Zagreb. Konačno, iako nažalost s velikim zakašnjenjem, realno moguća verzija rješenja problema, na način »kako, s kim i s čim«, dobila je neku vrstu pravo javnosti http://www.hsls.hr/vijesti-sekcija/objava-odbora-za-zoip-na-temu/.

Vjerujem da će Ministarstvo pogledati prijedlog, saslušati detaljnija obrazloženja i novi Plan izraditi na za građane prihvatljiv način. Izbjegavanje mogućih sankcija bit će pri tome kolateralna posljedica povećanja komunalnog standarda i zaštite okoliša.