Quo vadis svijete, quo vadis Croatia?

Na gospodarskom planu globalistička filozofija/politika funkcionira tako da se potiče uvoz u zemlje koje se žele gospodarski uništiti, a uništava domaće gospodarstvo na račun uvoza, a sve to se financira iz globalističkih novčarskih institucija

Laslo Torma

Slušajući ovu gospodu iz Davosa, trebalo bi povjerovati (barem oni to žele) da put u blagostanje vodi kroz globalizaciju (pitanje je samo kako će se to blagostanje raspodjeljivati)?! Je li EU također jedna tvorevina na tom putu ka sveopćoj globalizaciji ? Zasigurno jest, jer sve što rade i zahtijevaju od članica Europske unije je globalizacija na nivou EU-a, prema naputcima vodećih zemalja Unije, a budimo iskreni i prema interesima tih zemalja. Budući da je takozvana globalizacija na svjetskoj razini, pa i na razini EU-a, dobrano odmakla u svom globalizacijskom naletu, nije zgoreg promotriti jedan od bitnih »rezultata« globalizacije, a to je globalna raspodjela svjetskog bogatstva, koja izgleda ovako:

• Oko 0,7 % svjetske populacije raspolaže sa 45 % bogatstva
• Oko 8,2 % svjetske populacije raspolaže sa 95 % bogatstva
• Oko 11 % svjetske populacije što iznosi oko 800.000.000 ljudi živi u stanju trajne pothranjenosti
• Oko 30.000.000 osoba godišnje umire od gladi
• Oko 6.000.000 djece umire svake godine od gladi
• Oko 0,5 $ dnevno bi bilo dovoljno za preživljavanje te djece!

Može se govoriti bilo što o »blagodatima« globalizacije, ali ovi podaci su brojke koje nemilosrdno i šokantno pokazuju što se zapravo dešava na putu ka toj globalizaciji koja treba donijeti blagostanje i koji pokazuju kako se to buduće blagostanje raspodjeljuje među svjetskom populacijom. Ovo su nepobitne činjenice, koje naravno bogati i siromašni interpretiraju na svoj način. Bogati govore da su siromašni lijeni neradnici, a siromašni govore da su siromašni jer ih bogati iskorištavaju. Istina je kao i uvijek negdje na sredini, ali to nije sve što globalizacija donosi.

Porobljavanje pod krinkom uvođenja demokracije

Naime, nekada se jasno znalo i to se nije skrivalo, da imperijalističke sile porobljavaju narode u onim zemljama u kojima su imali svoje interese u izvlačenju bogatstava iz njih, i nije se ništa skrivalo pod izgovorom »donošenja« kulture, prosperiteta ili slobode narodima tih zemalja.

Globalizacija je promijenila tu »zastarjelu filozofiju«, pa radi to isto pod sofisticiranijom parolom »uvođenja/donošenja demokracije« u zemlje u kojima imaju neke svoje opipljive materijalne interese. Afganistan, Irak, Libija su zorni primjeri zemalja gdje je nakon globalističkog uvođenja demokracije i slobode narodu tih zemalja, nastao pravi pakao i kaos,  od slobode nema ni »s«, a narod bježi iz njih. Ta globalizacijska politika je prvi puta u povijesti stvorila privatne tvrtke koje se bave davanjem usluga u ratovima koje zamisle ili započinju »globalisti« putem svojih plaćenika koji se bore gdje im se kaže i protiv bilo koga ako im se to dobro plati.

A na gospodarskom planu ta globalistička filozofija/politika funkcionira tako da se potiče uvoz u zemlje koje se žele gospodarski uništiti, a uništava domaće gospodarstvo na račun uvoza. Sve to se financira se iz globalističkih novčarskih institucija, koje su nekada sluge, a nekada gazde onih koji vode tu globalizacijsku politiku, bilo da su to određene malobrojne moćne države, bilo moćne multinacionalane, odnosno nadnacionalane korporacije.

Spas u poštenim i domoljubnim političarima

A u Davosu se redovito sastaju da razmotre da li im ta globalizacija donosi dovoljno profita, ili treba poduzeti nešto da povećaju profite. Ništa nije drugačija slike ni te EU »globalizacije«, jer se i u okviru nje prikriveno, ali uporno i konstantno iskorištava većina članica u korist nekoliko ‘vodećih’ članica osnivača. A gubljenje nacionalnog, državnog suvereniteta je samorazumljiva posljedica takve globalizacijske politike.

No ima zemalja, ako imaju sreću imati poštene i domoljubne političare, koje uviđaju pravi smisao globalizacije, pa su zato svjetskim ‘globalizatorima’ kost u grlu Rusija i Kina, a EU globalizatorima Mađarska i Poljska, koje ne žele bespogovorno slijediti upute, direktive i naredbe ‘globalizatora’, ako smatraju da to nije u njihovom nacionalnom interesu. Kakvi političari trenutno »žare i pale« po Hrvatskoj, nama se ne piše dobro, jer ćemo postati zemlja konobara, sobarica, modernih smetlara i državnih uhljebnika. Ostali će otići iz nje, dok će političari na vlasti uvjeravati onu šaku jada od preostalih Hrvata u Hrvatskoj, o tome da im je sjajno i dobro, da im je danas bolje nego što je bilo jučer i da ima i onih kojima je gore nego njima, pa trebaju biti presretni što su u EU-u te mogu slobodno otići iz svoje zemlje bez da ih netko tu zadržava!

Quo vadis Svijete, quo vadis Croatia?