Punat – Aljaska:  Kao da je bilo jučer…

Punat – Aljaska: Kao da je bilo jučer…

Prije više od mjesec dana, preko Facebooka, obratio mi se neki novinar iz Aljaske pitajući me mogu li mu dati informacije o nekoj Dume Žic (1876. – 1937.)…

“Živući rođaci ispričali su cijelu njezinu životnu priču, nabavili su fotografije, pokazali rodnu kuću i dali mnogo detalja  što je aljaškog novinara jako fasciniralo.”

dume_zicPrije više od mjesec dana, preko Facebooka, obratio mi se neki novinar iz Aljaske pitajući me mogu li mu dati informacije o nekoj Dume Žic (1876. – 1937.), pokopanoj u Ketchicanu na Aljasci. Slučajno je, zbog mog prezimena, naišao na mene na Facebooku. Pomislio sam: “Kakve mu informacije mogu dati o osobi koja je, davne 1922. godine, emigrirala iz Punta?”.  Osim onoga što je na internetu, pretražio sam i crkvene matice (one su sve skenirane na adresi familiysearch.com), ali njezino se ime nije pojavilo zbog toga što nisam znao njezino djevojačko prezime. Čak ni tri najveća puntarska povjesničara/geneologa nisu znala ništa, ali su si dali truda i potražili dodatne informacije čime se ova istraga proširila na nekoliko dodatnih osoba pa je  netko, u tom lancu, ipak sve povezao: “To bi mogla biti teta Dume Mrakovčić koja je emigrirala na Aljasku”. Otad je sve bilo puno lakše pošto sam saznao njezino djevojačko prezime.

punat_marinaŽivući rođaci ispričali su cijelu njezinu životnu priču, nabavili su fotografije, pokazali rodnu kuću i dali mnogo detalja  što je aljaškog novinara jako fasciniralo. Nije mogao vjerovati koliko mi, u jednom malom selu u jednoj maloj zemlji, znamo o svojim precima i svojoj prošlosti. U Duminom slučaju saznalo se kome je od braće dala zemlju, tko ju je od rođaka pratio na brod za Ameriku, kakva je bila sudbina njezinog muža i djece, u kojim su se sve ratovima borili, čime su se bavili na Aljasci, kakve boje kose je imala Duma i kakve je bila tjelesne građe, još desetine malih anegdota, fotografije, kako je šivaću mašinu poklonila kunjadi te još mnogo priča o njezinim precima. Tada sam shvatio kako su Puntari, ali i sam Punat, specifični po još nečemu, a ne samo po prirodnim ljepotama, Košljunu, uskim kalama koje inspiriraju turističke objektive, najstarijoj Marini… (mogao bih nabrajati danima). Specifični smo i po tome što znamo mnogo o našoj prošlosti.

Tekst: Alan Žic (Pandora Gong / Crckarije)

Foto: Ruby Montanari-Knez