Prvo spominjanje imena Zagreb
Na današnji dan:
1134. – ime našega grada po prvi puta se spominje u nekom dokumentu. Naime, potkraj 11. stoljeća stvoreni su gospodarski i politički uvjeti za osnivanje Zagrebačke biskupije. U to doba Zagreb je još bio tek veće naselje u podnožju kaptolskoga brežuljka. Ugarsko-hrvatski kralj Ladislav I. Arpadović utemeljio je 1094. Zagrebačku biskupiju i podredio je ugarskom nadbiskupu u Ostrogonu. O tome saznajemo posredno iz dokumenta što ga je ostrogosnki nadbiskup izdao na današnji dan. Ova tzv. Felicijanova latinska isprava postaje najvažnija povijesna isprava Zagreba. Inače, riječ je o sudskom sporu između zagrebačkog biskupa Macilina i šomodjskog župana Adalberta, u kojem je zagrebačkoj biskupiji dosuđena nepravedno oduzeta šuma.
Sadržaj te isprave bio bi tek jedan od brojnih zagrebačkih sudskih spisa da nema dva važna podatka. Kao prvo, ne postoji nikakav stariji i vjerodostojniji dokument o tome kako je kralj Ladislav Arpadović osnovao Zagrebačku biskupiju, doveo prvog biskupa, Slovaka imenom Duh, te mu za pomoćnike dodijelio svećenike vične slavenskom jeziku. Drugi je jedinstveni podatak u toj ispravi to što se prvi put u povijesti izrijekom spominje ime našega grada: Zagrabiensem constituit episcopatum. Obzirom da kralj Ladislav nije uspio dobiti od pape Urbana II. dopuštenje da osnuje biskupiju, dopuštenje je ishodio kod protupape Klementa III., dok je Rim taj čin blagoslovio tek 1227. godine. Zbog toga i nema krsnog lista Zagreba, povelje o utemeljenju biskupije, jer nije nikada ni postojala.
1937. – njemački bombarderi na strani frankističke vojske gotovo su do temelja uništili baskijski grad Guernicu koja postaje simbol fašističkog divljaštva nad civilnim stanovništvom u španjolskom građanskom ratu. U bombardiranju je poginulo 1645 osoba, a ranjeno je njih 889. Tragediju koja se dogodila pronijela je proslavljena umjetnička slika Guernica Pabla Picassa naslikana iste godine.
1986. – eksplodirao reaktor nuklearne centrale u Černobilu. Na današnji dan svjetske novinske agencije javile su šokantnu vijest koja je uznemirila Europu i svijet: U nuklearnoj centrali u ukrajinskome gradu Černobilu dogodio se težak incident s nesagledivim posljedicama. Vodstvo nuklearne centrale odlučilo je ispitati jedan od generatora u sustavu rada ekstremnih naprezanja. Osoblje centrale smatralo je pokus banalnim pa nisu poštovali osnovna, u cijelome svijetu propisana pravila. Tako su usporedno s postupnim isključivanjem reaktora isključili i višestruke sigurnosne sustave, te sustav hlađenja, koji su automatski mogli spriječiti katastrofu. Pritisak nekontrolirano raste i tragedija je neminovna: točno u 1 sat, 23 minute i 45 sekundi Černobilom je odjeknula strahovita eksplozija. Vodena para razorila je nuklearni reaktor i dobar dio zgrade četvrtog bloka centrale. Pogon je zahvaćen strahovitim požarom, a iz grotla uništenog reaktora, kao iz vulkana, u nebo su se digli para i dim s golemim količinama radioaktivnih proizvoda. Tek 2. svibnja 1986. nakon što je izbačeno između 4000 i 5000 tisuća tona materijala (pijesak, glina, olovo, bor) reaktor je plombiran. Jakost zračenja bila je do 40 puta veća nego prilikom nuklearne eksplozije u Hirošimi 1945. godine, a sovjetske vlasti iseljavaju svo stanovništvo u krugu od 30 kilometara.
Tisuće četvornih kilometara oko centrale trajno su ozračeni. Uz Ukrajinu, zabrinjavajući porast radioaktivnosti zabilježen je i u Bjelorusiji, Rusiji, skandinavskim zemljama, Čehoslovačkoj, Poljskoj i Njemačkoj. Stvarne posljedice katastrofe dugo su se tajile. Službena sovjetska izvješća govorila su o dvadesetak žrtava prvih dana katastrofe, a pedesetak žrtava u idućih nekoliko godina.
Riječ je o najtežoj nuklearnoj nesreći kojoj je uzrok loša tehnologija. Ona je ostala upozorenje za čitav svijet i njegovu energetsku politiku. Uz nove mjere sigurnosti , održani su i masovni pokreti protivnika nuklearnih elektrana te su postupno zatvorene tehnološki lošije izvedene nuklearke ili se odustalo od njihove izgradnje.
Uoči desete obljetnice eksplozije, početkom travnja 1996. u Beču na Međunarodnoj konferenciji o posljedicama katastrofe, ukrajinski premijer Evgenij Marčuk šokirao je svijet objavivši da u Ukrajini od posljedica zračenja boluje gotovo tri milijuna ljudi. Trećina od njih, pretežno djece, umrijet će od raka štitnjače, leukemije i sličnih bolesti.
Zona isključenja i danas se prostire u polumjeru od 30 km oko nuklearke.
1994. – na prvim slobodni izborima u Južnoafričkoj republici pobijedio je Afrički nacionalni kongres s gotovo 63 posto glasova. Njegov idejni i simbolički vođa Nelson Mandela 7. svibnja postaje predsjednik države, u kojoj je nakon 243 godine konačno završena nametnuta vladavina bijelaca i dugogodišnji apartheid. Za sporazumijevanje i provedene promjene u državi Mandela i njegov prethodnik F.W. de Klerk 1993. godine dobili su Nobelovu nagradu za mir.
2005. – u francuskom Toulouseu prvi je put isproban novi putnički zrakoplov na mlazni pogon europske proizvodnje – Airbus A380. Riječ je o najvećem putničkom zrakoplovu na svijetu kojega pokreću četiri mlazna motora. Zrakoplov ima dva kata unutar kojih u inačici s trima putničkim razredima može prihvatiti 555, dok mu se kapacitet u a u ekonomskoj varijanti penje na čak 853 putnika. Očekivani dolet zrakoplova je 15.000 kilometara. (Pripemio: Boris Jagačić)
