Propadaju i preostala poduzeća koja bi mogla doprinijeti razvoju Hrvatske

Propadaju i preostala poduzeća koja bi mogla doprinijeti razvoju Hrvatske

Bez industrijske politike nema ni razvoja

Turci su kupili zagrebačku tvornicu polistirena. Ponovno puštena u pogon, izgleda kao »apoteka«, a zadržali su i ime DOKI. Takvih primjera ima beskonačno puno

prof. emer. Igor Čatić

O temi da nam je potrebna i industrija, napisao sam možda najviše tekstova. Na ovaj prpošiteljski tekst potaknuo me je svojom kolumnom, Ratko Bošković. On je objavio tekst „Razvojna poluga jedino je industrijska politika. Imamo li je?“ (Večernji list, 7. studenoga 2019.)

U javnosti postoji dvojba, jesu li odgoj i obrazovanje i zdravstvo, trošak ili investicija.

Prof. Siniša Opić, dekan Učiteljskog fakulteta u Vijencu (br. 699) odgovorio je na tu dvojbu. Među ostalim je rekao: »Odgoj i obrazovanje nisu trošak, to je najbolja investicija svake nacije. Hrvatska se s orijentacijom samo na turizam odrekla mogućnosti da financira zadovoljavajuće one koji shvaćaju da je odgoj i obrazovanje investicija. Za to se ne zarađuje dovoljno. Zato su i niska primanja.« U komentaru na taj iskaz S. Opića na portalu Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU pridodao sam: »Svaka ljudska djelatnost, ovdje odgoj i obrazovanje, je u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. Koje beziznimno određuje politika«.

R. Bošković je napisao i slijedeću misao: »Rijetka preostala poduzeća koja bi mogla izvesti promjene u privrednoj strukturi i dalje propadaju«.

Od Tvornice dugmadi Zagreb u Savskoj je ostao samo natpis (https://mapiranjetresnjevke.com/kvartovi/gredice/tvornice-tresnjevke-kronologija/)

Uništavanje industrije

Podaci koje je ovih dana javnosti predočio o uspješnoj turističkoj sezoni resorni ministar Gari Cappelli su izvrsni. Međutim, nebrojeno puta je, istina, manjina autora ukazivala na činjenicu da velike turističke zemlje poput Austrije, nemaju turistički prihod od 20 posto. Mišljenja sam da tako visoki udio turizma za sada uspješno održava samo postojeće stanje. Među ostalim, i niske plaće učiteljima. Ako se prihvati misao S. Opića da su odgoj i obrazovanje investicija treba jasno kazati: turizam ne stvara dovoljno novaca za investicije o kojima je riječ.

Objekt TKZ-a prije rušenja. Danas su na ovoj lokaciji stambene zgrade….

Uništavanje industrije koje je započelo krajem osamdesetih i nastavilo se intenzivno devedesetih rezultiralo je ocjenom Bečkog institut za međunarodna ekonomska istraživanja. Objavljen je nedavno grafikon »nad kojim bi se hrvatske elite, politička, poduzetnička i intelektualna, trebale ozbiljno zamisliti. Graf pokazuje da Hrvatska ni od 1990. do 2007., niti od 2007. do danas, svoj bruto domaći proizvod mjeren paritetom kupovne moći prema austrijskom nije promijenila niti za mrvicu: gdje je bila i prije 12 i prije 29 godina, tamo je i sada«.

Valja to oprimjeriti. Početkom devedesetih proizvodnja plastike u Hrvatskoj bila je oko 400 tisuća tona. Danas je pala na oko 10 tisuća tona i to na postrojenju koje nije najnovije. Točno je da je prerada plastike koju karakterizira lanac: uvozna oprema, uvozni materijal i uvozno znanje povećala količinu prerađene plastike. No za iznos koji je svega 50 posto od povećanja prerade plastike u svijetu. Pridodajmo, Turci su kupili zagrebačku tvornicu polistirena. Ponovno puštena u pogon, izgleda kao »apoteka«, a zadržali su i ime DOKI. Takvih primjera ima beskonačno puno. U nedavno objavljenim člancima Američko čudo i Kinesko čudo iscrpno je analizirano kako su SAD ostali bez brojne industrije i kako je to iskoristila Kina. Izravno primjenjivo na Hrvatsku.

Kad izvrsni projekti postanu »žrtvena janjad« političkih obračuna

Jaka industrijska politika treba postati imperativom ako se želi smanjiti zaostajanje. U zemlji kao što je Hrvatska nije lagano pronaći niše. A nema ni suvisle industrijske politike. Jedna niša, koju odlikuje malo materijala, malo energije ali jako puno znanja, je eklatantan primjer nečinjenja. Kako sustavno razvijati najvažniju industriju 21. stoljeća.

Kamensko

Zgrada Kamenskog u Reljkovićevoj ulici

Fakultet strojarstva i brodogradnje pokrenuo je inicijativu 2014. da Hrvatski rektorski zbor i HUP potpišu sporazum o proizvodnji za potrebe medicine, nazvan »Tehnomedicinstvo«. Za projekt znaju predsjednik Vlade, predsjednik Sabora i mnogi drugi zainteresirani. Već četiri godine pripremljen je sporazum za potpis. A dokazano je da na tom području naši stručnjaci imaju svjetske rezultate. Po najnovijim vijestima, zamisao o potpisivanju postala je »žrtveno janje« u političkim obračunima. Za sada od potpisivanja ništa.

Medicinski robot RONNA projekt je zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje i kliničke bolnice Dubrava

Početkom tjedna HRT je u emisiji Otvoreno ugostio predstavnika sadašnje vlasti, viceguvernera Hrvatske narodne banke, dvojicu gospodarstvenika i predstavnika znanstvenika. Predstavnik vlasti i viceguverner su zadovoljni postojećim kretanjima BDP-a.

No gospodarstvenici i predstavnik znanstvene zajednice zapravo su bili na liniji koju zastupa R. Bošković, a koji opravdano upozorava na potrebu reindustrijalizacije. Nije jedini, ali jedan od rijetkih autora koji rade u medijima koji shvaća da bez industrije nema napretka. Zato njegovo mišljenje treba uvažiti. Podupiru ga gospodarstvenici i znanstvena zajednica koja je posvećena problemu kako zaraditi dovoljno da se može investirati u odgoj i obrazovanje te zdravstvo.

Komentiraj

*