Prijenosno računalo već 35 godina u uporabi

U travnju 1981. osviće Osborne 1. Kompjutor je težio danas nezamislivih 10 kilograma i bio je zapravo prvi proizvod tvrtke Osborne Computer Corporation, koja se već druge godine poslovanja mogla pohvaliti prodajom svojih laptopa u vrijednosti od gotovo 70 milijuna dolara

Pripremila: Melita Funda

Sad već davne 1981. godine, preciznije 3. travnja 1981., proizvedeno je i predstavljeno prvo prijenosno računalo za masovnu upotrebu zvano Osborne 1. Iako prijenosno, tadašnji model računala nije bio prenosiv u smislu kao što je to danas. Među onima koji su zainteresirani za informacijsku takozvanu, zasigurno su im poznata imena Alan Kay i Lee Felsenstein. Obojica su stručnjaci u području računarstva i dali su značajan doprinos u razvoju prijenosnog računala. Alana Kaya struka naziva vizionarom, a Falsenstein je dizajnirao prvi model komercijalno dostupnog prenosivog računala.

Dr. Alan Kay, pionir u osobnom računarstvu, jedan je od najutjecajnijih mislilaca u industriji. Kayeve domišljate izreke volio je citirati i planetarno poznati Steve Jobs, poput one: »Ljudi koji su stvarno ozbiljni u vezi softvera trebali bi napraviti svoj vlastiti hardver« ili »Najbolji način za predviđanje budućnosti je njezino osmišljavanje i stvaranje«.

Godine 1968. kao doktorand na Sveučilištu Utah – na Koledžu za inženjerstvo, Kay je proučavao logotipski programski jezik kao i uređaj koji se u vezi s time upotrebljavao u jednoj privatnoj školi u Massachusettsu. Bio je to vrlo inovativan način rada. Kay je prilikom posjeta toj školi bio oduševljen i počeo je razmišljati kako ono što je vidio i čuo u učionici »prenijeti« u elektornički uređaj, novi uređaj koji ne bi djecu vezivao za jedno fizičko mjesto, nego bi bio prenosiv. Godinu dana ranije je vidio zaslon (16 piksela), prototip današnjih ravnih zaslona, i to ga je dodatno inspiriralo da razvije ideju o ugradnji tranzistora na stražnjoj strani novog uređaja – »prijenosnog računala«.

Dvije godine kasnije pridružio se Xerox korporaciji u Istraživačkom centru Palo Alto (PARC), gdje je bio ključna osoba u razvoju grafičkog korisničkog sučelja i objektno orijentiranog programiranja. Osim toga, bavio se i mnogim drugim stvarima. Na temelju neki ranijih ideja i promišljanja, 1972. daje prijedlog za Dynabook, bežično interaktivno prijenosno računalo koje je trebalo pomagati djeci u učenju, stvaranju i kreativnom razmišljanju.

U kasnim 60-im dr. Kay je sudjelovao u radu VR sustava Ivan Sutherland. U tome je našao neku vrstu obrasca za Dynabook (elektronika u nečijem džepu, zasloni na čipovima). A to je i danas polazište kad govorimo o prenosivim računalima i tabletima. Desetljeće kasnije, tijekom 70-ih bila je popularna ideja Nicholasa Negropontea o računalu kao dijelu svakodnevnog osobnog okruženja pojedinca. Ideja je uključivala zamiso o tome kako bi pojedinac trebao biti u mogućnosti nositi sa sobom manji elektronički uređaj, čak i u veličini ručnog sata. I to je ono što se danas dešava i što je ljudima dostupno. Istraživačka grupa Nicholasa Negropontea je krajem 70-ih i u ranim 80-im imala više uvjerljivih predstavljanja svojih zamisli i istraživačkih dostignuća.

Dr. Alan Kay u svom radu nije nikada bio previše usmjeren na sam oblik prijenosnog računala koliko na koncept i sadržaj interakcije između čovjeka i računala. Prvotni model Dynabooka bio je zamišljen kao pomagalo djeci u učenju putem interaktivnog grafičkog sučelja orijentiranog na simulaciju funkcionalnog prograsmog Logo jezika.

Jednom kad je Kay osmislio notebook, vrlo brzo je izradio kartonski model sa tipkovnicom i olovkom, a eksperimentirao je tako što je stavljao olovne kuglice u šuplje okvire. U godinama koje su uslijedile, Dynabook je potaknuo računalnu industriju na razvoj prijenosnih računala.

Uspjeh Osbornea 1 i brzi bankrot proizvođača

Ideja Alana Kaya nadahnula je Xerox Notetaker-a da 1978. razvije prototip u Istraživačkom centru Palo Alto te da omoguće da se na najbolji mogući način predstavi Dynabook, u skladu s tadašnjim tehnološkim mogućnostima. Radilo se o uređaju s, tada impresivnih, 265 KB memorije, teškom 22 kilograma. U travnju 1981. osviće Osborne 1. Ime je dobio po Adamu Osbourneu (Kompjutorska korporacija Osbourne). Osbourne 1 je težio danas nezamislivih 10 kilograma i bio je zapravo prvi proizvod tvrtke Osborne Computer Corporation, koja se već druge godine poslovanja mogla pohvaliti prodajom svojih laptopa u vrijednosti od gotovo 70 milijuna dolara.

No, kada je tvrtka odlučila predstaviti novu generaciju računala »Osborne«, napravila je fatalnu pogrešku: novo računalo je najavila znatno prije no što je ono stiglo na tržište, a kupci su, u očekivanju nove mašine, prestali kupovati stari model, što je tvrtku dovelo do bankrota. Osborne Computer Corp. potom je kupio Compaq, i pobrao slavu novoga »Osbornea«, a danas je tvrtka, kao i Compaq, dio moćnoga HP-a.

Jedan od osnivača i član uprave Kompjutorske korporacije Osbourne bio je Lee Felsenstein.

U međuvremenu, Apple-ovi inženjeri Blair Newman i Trip Hawkins došli su na ideju CP/M prijenosnog računala čija je bitna značajka bila floppy disk i CRT monitor. Steve Jobs nije bio zainteresiran pa je tvrtka Osbourne prihvatila zamisao i počela izgrađivati svoje poslovanje na prijenosnim računalima.

Kad je riječ o dizajnu i specifikacijama, ono što je dizajnirao Felsenstein premašilo je dizajn Adama Osbornea. Na primjer, iako je zaslon je trebao da imati liniju od 40 znakova, Felsensteinov dizajn je imao 52 znaka. Osborne 1 je bio dobro primljen i tražen na tržištu. Filozofija Osbourne dizajna je adekvatnost proizvoda i postavljanje novih standarda u smislu prikladnosti.

Od teških do stvarno prenosivih računala

Osborne 1, iako je polučio komercijalni uspjeh kao prvi laptop za masovnu upotrebu, ukinut je 1983. Prijenosni The Compaq Portable, koja se prvi put isporučen u siječnju 1983. godine, postao njegov najveći konkurent. Imao je zvučnije ime, bio je, doduše, 20 posto teži od Osbornea 1, zahtijevao je priključak na struju, ali je imao MS DOS i bio je prvi pravi IMB-ov klon.

Prvo doista pravo prijenosno računalo bilo je The Grid Compass 1101 i pojavilo se 1982. Imalo je preklopni dizajn, ekran (320×320 piksela) se sklapao preko tipkovnice, ali se prodavalo po prilično visokoj cijeni od osam do deset tisuća američkih dolara. The Grid Compass 1001 bilo je od prvih računla s ravnim ekranom (flat-screen).

Nije prošlo više od godinu dana kad je uveden novi model TRS-80 sa svojih 8×40 znakova na LCD zaslonu, s internim modemom, težine oko dva kilograma i četiri standardne AA baterije. Uslijedili su modeli Toshiba T1100 i Kaypro 2000. Godine 1989. Apple je definitivno donio odluku da je vrijeme za ulazak na tržište prijenosnih računala.

Apple-ovo prvo prenosivo računalo Macintosh Portable dočekano je s velikim razočarenjem. Bio je to za tvrtku neočekivani udarac, ali već nakon dvije godine se oporavljaju s uvođenjem Powerbook serije, koja je uvela ugrađeni trackball pokazivački uređaj, a koji će kasnije evoluirati u trackpad.

Windows 95 i suvremeno prijenosno računalo

Windows 95 je operativni sustav s grafičkim korisničkim sučeljem. Prva verzija je izdana u kolovozu 1995. Tijekom njegove izrade predstavljali su ga kao Windows 4.0 i njegovim kodnim imenom Chicago. Windows 95 je stvoren da bi se spojili MS-DOS i Windows proizvodi. Uključivao je napredniju verziju DOS-a koju su zvali MS-DOS 7.0. Windows 95 donio je mnoge promjene u odnosu na Windows 3.1 najviše vidljive na korisničkom sučelju. Standardni izgled i struktura Windows 95 sučelja primijenjene su čak i u Windows Visti. U Windows 95 dodana je i podrška za dugačka imena datoteka (255 znakova) te je time razbijeno veliko ograničenje iz DOS-a (Disc Operating System – operacijski sustav za diskove) i prijašnjih verzija Windowsa.

Iako je Windows 95 uveo napredne značajke, bio je prilično spor. To je natjeralo proizvođače da optimiziraju trajanje baterije u računalu i da stvore stabilnije standarde kad je u pitanju konstrukcija prijenosnih računla. Industrija prenosivih računala je dinamična i stalno se dešavaju promjene. Prijenosnici iz high-end ponude Toshiba Portégé (Dynabook Portégé) u Japanu, prvi su koristili litij-ionske baterije. Windows 98 je uveo čvrstu podršku za USB itd. Serija Apple iBook prva je koristila bežičnu konekciju, međutim, svi ostali proizvođači poput Compaq-a, Toshibe, HP-a, Acera, Fujitsu, NEC-a, Apple-a and Panasonica, dobili su svoj dio kolača kad govorimo o dobiti.

Istaknuo se jedan projekt mimo ostalih. To je bio projekt Jedno prijenosno računalo po djetetu (OLPC – One Laptop per Child), proveden 2005. Predloženo je da se prijenosna računala širom svijeta prodaju po cijeni od sto američkih dolara u cilju edukacije djece po različitim zemljama. Taj je projekt zapravo oživio orginalnu ideju Alana Kaya i njegovog Dynabooka. Dr. Kay je tada lobirao za više stvari, podržavajući projekt, a jedna od njih je bila da djeca dobiju mogućnost da na svojem maternjem jeziku uče čitati bez pomoći odraslih.

Tableti, notebook-ovi i prijenosna računala koja tek dolaze

Uvođenje iPhone-a u 2007. i iPad-a u 2010. još je jednom promijeno igru na tržištu računala. Počele su se pojavljivati razne varijante prijenosnih računala, 2 u 1 i slično. Sve su to varijante praktičnih starijih modela, noviji i unapređeniji, ali na istom principu. Stvaranje novih sadržaja i mogućnosti predstavlja veliki izazov za kreatore i proizvođače. Alan Kay konstatira da danas i Microsoft Surface i iPad Pro trebaju oba pisalice i tipkovnicu te se pita zašto je trebalo na neke stvari čekati da prođu desetljeća, a on je još u 60-ima shvatio što treba dok je dizajnirao Dynabook. Za njega Dynabook još uvijek nije do kraja realiziran. Izum prijenosnog računala Kay uspoređuje sa izumom tiskarskog stroja, u smislu revolucionarnosti ideje, naravno. U Europi je trebalo 150 godina da se počne shvaćati pravi potencijal Gutenbergova izuma. Prema Kayu, danas se nalazimo u sličnom procjepu između izuma osobnih računala i ostvarivanja punog potencijala te kako i na koji način ih mislimo primjenjivati u učenju i radu.

Lee Felsenstein drži da će forma sadašnjih prijenosnih računala još neko vrijeme biti prisutna, zapravo dokle god bude laptopa i tableta, iz prostog razloga što je prilagođena anatomiji ljudskih ruku, a ta se anatomija ne može mijenjati. (Izvor: Gizmag)