Prije posjete Plitvicama obavezno obaviti nuždu kod kuće

Otpadne vode se na Plitvicama ispuštaju samo onako u jednu rupu, nekoliko desetaka metara od prvih kuća i blizu restorana s najboljom »basom« – vrstom svježeg sira. Rupa se svakih par mjeseci očisti i fekalije se nekuda odvezu. Trošak po čišćenju nekih 1 – 1.5 milijuna kuna! Problem se tako rješava već više od 40 godina

dr. sc. Viktor Simončič

»Što mudrija glava, to lakše leđima«. (Narodna pooslovica)

Čitam kako je na Plitvicama zbog previše ljudi i apartmana ugrožen status svjetske baštine pod okriljem UNESCO-a. Još jedna od fino plasiranih podvala i iskrivljivanje istine. Na Plitvicama je problem broj ljudi i apartmana, ali pravi su problem na Plitvicama fekalije. To znaju svi mediji, zeleni svih nijansi, svatko tko se vodom bavi malo više od tuširanja, svi političari, …. A svi godinama glavu u pijesak ili, rekli bismo, govna pod tepih, neka ih ne vide drugi. Ovdje želim ukazati da se taj smrad može riješiti u par mjeseci, sa svega tjednim utrškom od prodanih ulaznica! Toliko o našem patetičnom prenemaganju o zaštiti nacionalnih interesa.

Onaj tko želi zna da fekalije iz područja Nacionalnog parka Plitvička jezera – iz WC-a svih hotela i restorana, uključujući i sve javne toalete – završavaju u otvorenoj vrtači u selu Rastovača na 515 m n. m. One se bez pročišćavanja izlijevaju u krško podzemlje. I onda idu i do izvora pitke vode Klokot u Bihaću, kod susjeda u Bosnu i Hercegovinu. Siguran sam da su susjedi zadovoljniji takvim rješenjem, osobito nakon našeg ulaska u Europsku uniju kada se počelo raditi o europskom »proizvodu« pa nam zbog toga više ne prigovaraju. Zdušno, s našima, zadnjih mjeseci rješavaju planetarni problem odlagališta nisko radioaktivnog otpada, onog što se čuva pod strehom u Krškom. Čim riješe taj problem, možda još i klimatskih promjena i utjecaja Brexita na valutne razlike, onda će se političari latiti fekalija.

Koje se na Plitvicama ispuštaju samo onako u jednu rupu, nekoliko desetaka metara od prvih kuća i blizu restorana s najboljom »basom« – vrstom svježeg sira. Rupa se svakih par mjeseci očisti i fekalije se nekuda odvezu. Trošak po čišćenju nekih 1 – 1.5 milijuna kuna! Problem se tako rješava već više od 40 godina. Izrađeni su bezbrojni planovi i projekti. Jedan s ljepšim i šarenijim koricama od drugog. Rješenja često takva da bi si čovjek poželio najmanje dva-tri. Milina. A fekalije i dalje idu u vrtaču. Bune se i stanovnici sela pokraj ispusta. Uzalud im. Nigdje niti naših akademika niti zaštitara prirode. I oni su zauzeti drugim problemima. Nigdje ni Mosta, koji je zadužen za rješavanje ovakvih problema.

Do prijetnje UNESCO-a nije bilo niti ministra Dobrovića, inače stručnjaka za otpadne vode. Javio se jučer. Priča o problemu apartmanizacije i broja posjetilaca. Spomenuo je i kako je nedopustivo da problem voda nije riješen. Ma nemoj? Ako je vjerovati medijima, jedino što je do sada učinio je da je na čelo »Plitvica« postavi Mostovski kadar.

Tjedni prihod za rješavanje osnovnog civilizacijsko-higijenskog problema

Inače, kako se to meni stalno događa, kada vidim »lijevom rukom rješive probleme«, koji političkoj eliti ne daju ni oka sklopiti (moš’ mislit!) malo sam se upetljao i u plitvičke nacionalno-parkovske otpadne vode. Krajem prošle godine, osviješteni da stvarno nije red u UNESCO-v park puštati izmetine, izrađeno je prikladno rješenje pročišćavanja voda. Moglo je biti privremeno, ali i stalno. Rok izgradnje kratak, tako da bi se već i fekalije proljetnih gostiju počele čistiti. Trošak? Manje od 10 milijuna kuna. Priznajem to je puno novca, ali znate li koliko se prihoduje od ulaznica? Više od 200 milijuna. U sezoni se 10 milijun skupi za nekih 5-6 dana bez drugih prihoda. Još plastičnije, uređaj bi koštao koliko čišćenje vrtače u 2-3 godine!

Sram može biti svih dosadašnjih politika, čak i onih zadnjih 15 godina bivše države, koje nisu žrtvovale prihod od ulaznica od samo 5 dana da se riješi ovaj govnarski problem. A pročišćavanje otpadnih voda inače nema veze sa zaštitom okoliša i prirode. To je osnovni civilizacijsko-higijenski problem. To je problem kulture i civilizacijskog stupnja razvoja nacije. Svakog građana Hrvatske može biti sram da problem nije riješen na uštrb pobranog novca za ulaznice od samo pet dana ili ti od manje od 5 % jednogodišnjeg prihoda od ulaznica.

Da mi je znati kako ispuštanje fekalija u vrtaču pravda ministar Dobrović pred UNESCO-om? Svjestan sam činjenice da mu zbog dužine mandata pripada samo dio krivnje. No Mostovci su dobili povjerenje građana na velikim izjavama oko zaštite nacionalnih interesa. I što su napravili? Ništa. Zadržali su vjekovnu praksu ovih prostora postavljanja svojih kadrova na atraktivna mjesta. Na mjesta na kojima je moguće do kruha bez motike. Sada je u Nacionalnom parku navodno »Mostov« kadar. Jučer bio SDP-ov, a prekjučer HDZ-ov. Sutra ponovno nečiji partijski uhljeb.

Ministar Dobrović je nastavio i tradiciju pogodovanja svojoj partiji. Znam da će mi opet zamjeriti, ali uređaj za pročišćavanje bi koštao samo jednu trećinu novca kojeg je obećao Mostovskom kolegi za sanaciju stijena iznad Omiša, izjavivši: ‘Naš posao nije samo čuvati prirodna bogatstva Hrvatske, nego i živote naših građana i njihovu imovinu u situacijama kada ih priroda ugrožava. Upravo je to slučaj ovdje u Omišu gdje odroni stijena predstavljaju opasnost za ljude. Opasne stijene će se sanirati, a za to smo putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osigurali nešto više od 30 milijuna kuna’.

Pitam, otkad je ministrov posao briga za stijene, iako ruku na srce to spada u neki drugi resor? Zar nije njegova briga i rješavanje problema otpadnih voda u nacionalnom parku? Kada je stupio na dužnost ministra Dobrović je bio ili je morao biti upoznat da postoji gotov projekt, čak s prijedlog financiranja kako bi se u ovu sezonu na Plitvicama ušlo na način kako to dolikuje biseru hrvatske prirodne baštine, a ne ponovno na ovakav način. I ako Most nije mogao napraviti ništa od obećanih reformi, mogao je lakoćom, samo onako, riješiti zagađenje kraškog podzemlja. U predstojećoj izbornoj kampanji to bi sada vrijedilo zlata!

Sumnjam da je ministar Dobrović kao stručnjak za vode povjeravao kako bi uređaj, prema jednom od prijedloga, trebao koštati 32 milijuna eura (240 milijuna kuna). Logikom dobre domaćice lako je zaključiti da bi to bilo rasipanje novaca. Kao 70 % bi dala EU, a 30 % – nekih 70 milijuna kuna mi. Vjerojatno bi 80 – 90 % odnijeli stranci. I naših 40 – 50 milijuna kuna. Razbili bi s kanalizacijom pola Plitvica, a efekt upitan. A za samo 10 milijuna i možda pokoju kunu bi mogli imati skoro sve i odmah. Ne sumnjam što će podržati naši dvorski i stranački podobni stručnjaci u premošćivanju ulagivanja prema sve odnarođenoj EU birokraciji. Tko prati upozorenja, zna da za projekte ispod 50 milijuna eura, nema posebne kontrole. Za tako beznačajne novce se u EU financiraju i upitnije dubioze. Mogu li se u Rolls-Royce-u voziti cjepanice? Mogu, zašto ne, ali to ne rade ni najbogatiji. Može li uređaj za 240 milijuna kuna kada bi mogao i onaj za 10. Može, tako rade siromašniji, prije svega znanjem.

Inače, za Plitvice i dalje nema problema. Izradit će se još nekoliko sjajnih projekata sanacije. Još blistaviji plakati. A tek TV spot! Postavit će se dodatne table »Ne gazi travu« i »Čuvaj okoliš«. Poslije zabrane japanki, zabranit će se kratke hlače, u toalete će se postaviti novi, ekološki miomirisi, u hotelskim sobama nove naljepnice u stilu »ne dajte na pranje ručnik ako baš nije prljav«, …… , držat ćemo lekcije širom svijeta kako se eto čuva okoliš, … A o fekalijama? Ma tko te pita ……

Za spas Plitvica i zaštitu zdravlja naših susjeda, u očekivanju nekog tko se zna suočiti s problemom, treba postaviti velike jumbo plakate: »Prije posjete Plitvicama obavite nuždu kod kuće« i možda »Pazi kuda staješ…«.