Priča o šivanim lutkama

Priča o šivanim lutkama

(Ilustracija: Pixabay)

Muž i žena su živjeli punih šezdeset godina u braku, u međusobnom uvažavanju i ljubavi. Bili su sretni, pomagali su uvijek jedno drugome, a među njima nije bilo nikakvih tajni. Zapravo, bila je jedna. Naime, žena je na ormaru, i to gotovo od dana njihova vjenčanja, držala jedan drveni sandučić, a od muža je tražila da ju ne pita što je u njemu, niti da ga otvara.

Rekla mu je kako na takav način želi provjeriti ima li on u nju uistinu toliko povjerenja koliko tvrdi. Suprug je to poštivao i kroz šezdeset godina ni jednom nije zavirio u sanduk.

Međutim, staričino je zdravlje svakodnevno bilo sve lošije. Liječnik je rekao kako su joj dani odbrojani… Zadubljen u svoje misli, starac je počeo sjetno pregledavati stare fotografije i druge uspomene koje su ih tako čvrsto vezivale svih tih godina.

U jednom trenutku pogled mu pade na sanduk pa ga odnese pred ženu i stavi joj ga na krevet. Ona se na to lagano osmjehnu, očiju punih suza, i reče mu: otvori. Starac je otvorio sanduk i u njemu našao dvije lijepe krpene šivane lutke, igle za šivanje i mnogo novca.

Zašto si čuvala ovo tolike godine u sanduku? – upita. Kad sam se udala – započe tihim i blagim glasom žena – majka mi je rekla tajnu dobrog braka. Rekla mi je da svaki put kad se naljutim na tebe sašijem jednu lutku. Muž je bio tužan što je žena teško oboljela, ali je istovremeno osjetio jednu duboku radost jer su dvije lutke značile kako se ona na njega zapravo samo dva puta naljutila.

Lijepo – reče nježno kroz suze – sad znam za lutke i konac, ali odakle toliki novac?

Novac sam, dragi moj, dobila od prodaje lutaka…

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni