Preprodaja našeg plina je (ne)legalna?

Preprodaja našeg plina je (ne)legalna?

(Upravna zgrada Ine / Foto: Wikimedia Commons)

Novac Ine je naš novac. Država, a to smo svi mi, morali bi profitirati na račun dobrog gospodarenja u Ini, kako bi se zarađeni novac od dobiti na dionicama ulagao u škole, bolnice, za pomoć siromašnima itd. No praksa pokazuje da se stranački kadrovi ne brinu o našem novcu

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Bolje biti u raskoraku s cijelim svijetom nego sa samim sobom jer smo mi sami jedina osoba s kojom smo primorani doživotno živjeti. (Sokrat)

Viktor Simončič

Kao na tekućoj vrpci dolaze pred nas slučajevi nevjerojatnih marifetluka, uz (ne)posredno sudjelovanje političkog vrha. Jer, većina je upletenih na radna mjesta postavljena na osnovi stranačke pripadnosti. Nije mi jasno je li politički vrh slijep ili ne želi prepoznati znakove (dnevno otkrivanje korupcije i pljačke) da smo po korupciji danas vjerojatno na samom vrhu EU. Rumunji to već odavno nisu, jer je sam vrh političke elite, nakon odluke od prije desetak godina da nema svetih krava, završio iza rešetaka.

Novac Ine je naš novac. Država, a to smo svi mi, ima(mo) vlasnički udio i morali bi profitirati na račun dobrog gospodarenja u Ini, kako bi se zarađeni novac od dobiti na dionicama ulagao u škole, bolnice, za pomoć siromašnima itd. No praksa pokazuje da to nije tako i da se stranački kadrovi ne brinu o našem novcu. Najnoviji marifetluk u Ini je po meni jače kokošarenje od sada već kultnog varanja na putnim nalozima u kabinetu premijera, koje bi lako prešlo u zastaru. A da već i nije? Upotrebljavam riječ »marifetluk« jer nisam siguran da se baš radi o klasičnoj pljački.

Po scenariju kao iz Alana Forda Ina je (godinama?) prodavala plin (da li i naftu i naftne derivate?) deset puta jeftinije od tržišne cijene nekome tko je na pravdi Boga dobio preko noći od države licencu za dilanje plinom. Ugovor o toj prodaji je čini mi se legalan jer se jeftin plin prodavao i drugim javnim tvrtkama, koje su ga koristile u javnom sektoru. Nije zabranjeno niti da je novoosnovana tvrtka prodavala plin deset puta skuplje.

Nitko ne primjećuje da se podižu milijuni i kupuju vile

Čitam da je i majka optuženog neki dan proširila svoju trgovačku djelatnost na prodaju plina. Kada je mogao tata, zašto ne bi i mama. Posao bi išao i dalje, da uplata na račun tate penzionera nije postala sumnjiva jednoj banci. Dobro da je banka u stranim rukama, naviknuta na standarde zemlje od kuda potiče, prijavila slučaj nadležnima. Sumnjam da bi to uradila banka sa stranačkom upravom.

Uz sve hvale našim institucijama za sprječavanje marifetluka, one nisu primijetile, da su uključeni u alanfordovski lanac, za keš, barem godinu dana, kupovali mnogobrojne nekretnine. Čudi me da nadležne institucije nisu primijetile niti da netko podiže ili ne podiže s računa milijune i onda ih u vrećicama nosi kada ide kupovati vile.

Po meni je posao jeftine prodaje plina, i skupe preprodaje legalan (u ovom slučaju ne i moralan) posao. Optuženi direktor, četvrti u hijerarhiji samostalnih popisivača milijunskih ugovora u Ini, je bez kontrole uprave imao pravo potpisivati ugovore do 20 milijuna eura. Nije nelegitimno niti da netko tko kupi jeftino proda skupo. Pitanje je što su radili oni koji su trebali u ime građana Hrvatske brinuti za što bolje poslovanje. Koji su dozvolili da Ina prodaje jeftino, a mogla je, bez posrednika i sama prodavati plin deset puta skuplje. Tada bi i dobit Hrvatske bila veća.

Koliko je sličnih poslova obavljeno u vrijeme privatizacije?

Legitimno je pitanje – koliko sličnih poslova za više iznose potpisuju oni koji su u hijerarhiji važniji od ovog direktora i koliko je takvih poslova u Ini obavljeno od privatizacije? Tko su pojedinci koje je Vlada imenovala da čuvaju naš interes? Neki su u Nadzornom odboru godinama. Neki malo kraće. Zašto nisu reagirali? Zašto je tek uplata pustih milijuna penzioneru, koji se uglavnom bavi uzgojem maslina, dovela do otkrivanja marifetluka? Zašto nitko od naših kadrova u Ini nije u stanju prepoznati da je prodaja nečega deset puta jeftinije barem upitna?

Da je netko tamo u službi zaštite naše zajedničke imovine, pokušao bi utjecati na troškove našeg, hrvatskoga plina, kako bi nam računi za plin bili manji. Namjerno ističem da se radi o našim, hrvatskim resursima, a ne samo o čistoj tržišnoj kategoriji. Ne bi li vrh HDZ-a trebao preispitati zašto njihov kadar, s njihovom članskom iskaznicom, za visoke plaće i naknade ne radi odgovorno svoj posao? Ne postaje se direktorom u Ini, pa ni na četvrtoj razini, bez članske iskaznice! Ne zaslužuju li svi sadašnji hrvatski kadrovi u upravi i članovi NO preispitivanje šteta učinjene zbog (ne)činjenja? Ne bi li trebalo pogledati unatrag i ispitati sve dosadašnje odluke svih dosadašnji članova NO?

Vrlo je problematična i reakcija MOL-a na ovaj marifetluk. Po njima je direktor imao pravo prodavati plin jeftino. Oni ne bi talasali. Zatalasaju li na svjetlo dana bi mogli doći još neki slični ugovori i poslovi. Ima li netalasanje ikakve veze s prodajom naše, hrvatske nafte MOL-u? Nije poznato po kojoj cijeni je bivši ministar Ćorić počeo s prodajom naše (hrvatske) nafte MOL-u.

Osumnjičenima se ništa se neće dogoditi

Nisam optimist. Nisam naivan. Neće se dogoditi ništa. Eventualno će za kokošarenje plinom odgovarati penzioner, a i njemu se neće dogoditi ništa. Vidio sam da je dosta star, a stari ljudi ne idu u zatvor. Da odgovara netko tko je desetljećima u NO-u? Ma ne budite smiješni. Svi su oni dio vrha stranke, a stranka štiti svoje kadrove.

Zašto se neće dogoditi ništa? Zato jer sam vrh ili ne prepoznaje probleme ili je i sam uključen u marifetluke. Do ovog zaključka sam došao nakon zadnje obrane ministra Beroša, od strane premijera Plenkovića.

Na pitanje ministrove odgovornosti za smrt novinara premijer je reagirao lucidnim protupitanjem: “Što ima Beroš s postupanjima ljudi u cijelom ovom lancu događanja? Je li on bio tamo u KBC-u? Je li odgovarao na telefon? Je li došao s hitnim timom nekome u kuću? Objektivna odgovornost, dobro OK.“

Premijer zadnje dvije Vlade, iz kojih je zbog marifetluka otišlo više od polovina ministrica i ministara, ne želi ili ne razumije što znači objektivna odgovornost. Naravno da ministar Beroš nije neposredno kriv za smrt novinara. Nije kriv niti posredno, jer su navodno poštovane procedure. No čak da procedure nisu kršene, on bi morao izjaviti da će mu to biti povod za ispravljanje krive procedure. Morao je izjaviti da će nepotrebna smrt novinara biti povod za njihovu promjenu.

Ministar Beroš je sretan jer nije ministar u nekom Japanu ili Finskoj. Tamo i za najmanji propust netko na vrhu piramide osjeti odgovornost. Nije ni ministar u Japanu kriv kada se dogodi željeznička nesreća ili za vozni red, pa ponudi ostavku kada kasne vlakovi. Za slučajeve kao što je zadnje kokošarenje u Ini, u tim državama odstupio bi sam premijer. Ali, daleko je Hrvatska od Japana…

Što je s »marifetlucima« oko centara za gospodarenje otpadom

Kada je moguće da se u kabinetu premijere zarađuje na falsificiranju putnih naloga i da se pljačka Ina bizarnom prodajom hrvatskoga plina, ne čudi me kada sva politička i stručna elita Lijepe Naše, zajedno s elitnom administracijom EU ne vidi marifetluku oko izgradnje centara za gospodarenje otpadom. Ili ih ne žele vidjeti? Da i tu nije riječ o kokošarenju? Kao da nismo od toga daleko.

Ohrabruje me vijest, da nevladin sektor podržao ideju da se provjeri kompetentnost odabranih tvrtki za izgradnju centara za postupanje s otpadom za Babinu goru i Lučino razdolje. https://zg-magazin.com.hr/dosta-vjerovanju-na-majke-mi/ Godinama se bore. Pišu sve do Boga. Odgovora nema. Po mome, ako nešto nije bitno promijenjeno u natječajima i ako se isključio kriterij referentnog postrojenja i iskustvo, onda bi se na zatraženoj javnoj prezentaciji moglo otkriti da je možda falsificiranje putnih naloga ili uplata na račun penzionera ipak sofisticirani pokušaj prevare u odnosu na dodjelu poslova za oba centra.

Pozdravljam da su nevladini pozvali i Saborski odbor za okoliš da pomognu u organizaciji i sudjeluju na raspravi. Moj optimizam je neuništiv. Zašto? Pa valjda ćemo početi prepoznavati lopovluke. Pa mogli bi i mi biti barem Rumunjska, ako već ne možemo biti Japan i Finska.

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni