Predstavljanje monografije Željeznički kolodvori u Hrvatskoj
Ovu vitalnu i na neki način svakidašnju, ali do sada ipak neistraženu temu, publikacija predstavlja širem i strukovno opredijeljenom čitateljstvu te svim zaljubljenicima u željeznicu
Na simboličan način, u utorak 24. veljače 2015. u 13 sati Tehnički muzej će zatvoriti studijsko-tematsku izložbu Željeznički kolodvori u Hrvatskoj, svečanim predstavljanjem novog izdanja Tehničkoga muzeja – monografije Željeznički kolodvori u Hrvatskoj autorica Nede Staklarević (Tehnički muzej) i Tamare Štefanac (Hrvatski željeznički muzej).
Stručnu recenziju građe za monografiju potpisuje doc. dr. sc. Borna Abramović, voditelj Katedre za organizaciju željezničkog prometa Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Monografija je nastala kao rezultat sustavnog i iscrpnog istraživanja dvadeset najznačajnijih željezničkih kolodvora u Hrvatskoj u pet regionalnih područja. To su kolodvori Sjeverozapadne Hrvatske: Čakovec, Varaždin, Zagreb, Dugo Selo; Središnje Hrvatske: Bjelovar, Koprivnica, Križevci, Sisak; Istočne Hrvatske: Slavonski Brod, Vinkovci, Osijek; Zapadne Hrvatske: Karlovac, Pula, Rijeka te kolodvori Južne Hrvatske: Knin, Šibenik, Zadar, Split, Metković i Ploče. Na više od 300 stranica sa 366 priloga (312 fotografija i 54 nacrta) predstavljeni su današnji funkcionalni kolodvori koji su kroz desetljeća od svoje izgradnje mijenjali svoj izgled, infrastrukturu, opremu i opseg rada. Ovu vitalnu i na neki način svakidašnju, ali do sada ipak neistraženu temu, publikacija predstavlja širem i strukovno opredijeljenom čitateljstvu te svim zaljubljenicima u željeznicu.
Nastanku monografije prethodilo je dugotrajno i temeljito višegodišnje istraživanje provedeno dijelom na terenu, a dijelom u kulturno-povijesnim ustanovama diljem Hrvatske. Kao polazna i osnovna baza podataka poslužila je bogata arhiva Hrvatskoga željezničkog muzeja. Prve kolodvorske zgrade nastale su sredinom 19. stoljeća i vezane su uglavnom za otvaranja prvih željezničkih pruga na teritoriju Hrvatske. Uz pruge i zgrade gradili su se neophodni infrastrukturni objekti. Riječ je o namjenski zidanim objektima sagrađenim prema svim propisima željezničarske struke. Za projektiranje i gradnju željezničkih objekata bili su zaduženi mjerodavni vrsni arhitekti, građevinski inženjeri i timovi stručnjaka koji su bili zaposleni u upravama mađarskih i austrijskih željeznica. S obzirom na razvoj prometne tehnike i tehnologije te na društvene promjene, tijekom 20. stoljeća promjenama su bile zahvaćene i kolodvorske zgrade. Neke su srušene, pojedine su nadograđene ili prenamijenjene, pri čemu su u cijelosti ili djelomično nestali ili su se promijenjeni zatečeni stilovi gradnje.
Kolodvori u središtima gradova
Dolazni kolodvori uglavnom su se nalazili u središtu grada. Upravo zbog toga građeni su kao monumentalne građevine u formi palača s naglašenim, raskošnim pročeljima okrenutima prema središtu grada. Riječ je o tripartitnim pročeljima s istaknutim središnjim dijelom na kojemu je istaknut zabat sa satom ili skulpturom. Prizemni dio pročelja uvelike je bio podložan promjenama jer su se mijenjala prijevozna sredstva kojima se stizalo u kolodvor. U početku su to bile kočije koje su vukli upregnuti konji, a ubrzo su ih zamijenili automobili.
U pogledu stilova gradnje najzastupljeniji stil kolodvorske gradnje je klasicistički stil. Što se Hrvatske tiče, zgrade željezničkih kolodvora manje su reprezentativne građevine u odnosu na kolodvorska zdanja diljem Europe. Nekoliko kolodvorskih zgrada u Hrvatskoj projektirao je mađarski arhitekt Ferenz Pfaff, zaposlenik Mađarskih kraljevskih državnih željeznica (MÁV). Svakako da je najljepša i najimpozantnija prijamna zgrada Glavnoga kolodvora u Zagrebu, a svojom pojavom i dominacijom pozornost privlači i prijamna zgrada željezničkoga kolodvora u Rijeci. Obje zgrade i danas imaju iste ako ne i složenije funkcije.
Prošli su ratovi, sustavi i ljudi, no zgrade su ostale kao nijemi svjedoci jednog vremena, prilagođene današnjim potrebama stanovnika sela i gradova. (zg-magazin)