Povratak na servis

Povratak na servis

DeLorean DMC-12

(Foto: DeLorean Motor Company)

John Zachary DeLorean želio je proizvodima svoje tvornice sa sjedištem u Irskoj udaljiti kupce od konfekcijskih »sportaša« 1980-ih i na neki im način približiti budućnost. No, nije baš sve išlo po planu: Iako je prvo pojavljivanje automobila isplanirano za 1978. godinu, prva su se vozila našla na cesti tek 1981. godine…

Boris Jagačić

Ono po čemu su svi zapamtili DeLoreanov coupé tvorničkog naziva DMC-12 jest njegova uloga vremenskog stroja u filmskom serijalu Povratak u budućnost. I dok je na filmu s tim svakako neobičnim automobilom Michael J. Fox putovao kroz vrijeme, letio po zraku i izvodio kojekakve ludorije, ovaj DeLorean je pravim vlasnicima i njihovu najjednostavniju namjeru, kao što je na primjer odlazak na posao, pretvarao u »avanturu«. Doduše, zasigurno ne onakvu kakvu u priželjkivali jer se događalo da zahvaljujući problematičnim »gullwing«vratima (u stilu galebovih krila) u auto ne mogu ući, ili možda još nezgodnije, da iz njega ne mogu izaći.

Poster uspješnog filmskog serijala u kojem automobil igra važnu ulogu

Stvarno nezgodne situacije takve su nesretnike tjerale na odlazak u servis, a DeLorean se zahvaljujući niskoj kvaliteti završni izrade visoko plasirao na ljestvici »naj« promašaja autoindustrije i to rame uz rame uz NSU Ro 80, Ford Edsel i ostale limene kandidate. Većina vlasnika, u kasnijem se razdoblju međutim nije žalila jer su njihovi automobili zahvaljujući jedinstvenoj karoseriji od poliranog nehrđajućeg čelika specifikacije 304 ostali »zdravi« čak i do današnjih dana, premda datiraju iz 1981. i 1982. godine, a i raritet su jer ih je prema raznim procjenama izrađeno od 6500 do najviše 10.000 primjeraka. Osim toga, »gullwing« vrata djeluje atraktivno, a ne treba baš svim susjedima govoriti o njihovim osobinama.

Američki inženjer i inovator John Zachary DeLorean želio je proizvodima svoje tvornice smještenoj u Irskoj udaljiti kupce od konfekcijskih »sportaša« 1980-ih i na neki im način približiti budućnost. Kako je i sam izjavio: »Cilj je bio izgraditi što sigurniji, pouzdaniji i udobniji automobil, iznimno zabavan za vožnju i elegantna izgleda«. Iako je prvo pojavljivanje automobila isplanirano za 1978. godinu, prva su se vozila našla na cesti tek 1981.

Talijanski dizajn, francuska mehanika

Veći dio mehaničkih rješenje preuzet je od Lotusa predvođenog, pa iako je automobil dizajnirao Gioretto Giugiaro iz Italdesigna, vanjska sličnost DMC-a s Lotusom Esprit ne treba čuditi, a dizajnerski je ima nečeg zajedničkog i sa BMW-om M1. Nisu, međutim preuzete i druge odlike Lotusovih automobila pa se DeLorean tako, sa straga smještenim motorom i pogonom na stražnje kotače i laganim nosom kilometrima udaljio od idealnog rasporeda težinel. No, prilikom preznojavajućih situacija vozaču su pomagale solidne disk kočnice na sva četiri kotača. Alu-naplatci bili su također veći i teži straga nego na prednjim kotačima…

Chapman nije bio oduševljen idejom da se cijela karoserija izvede od izbrušenih čeličnih panela, no DeLorean je inzistirao na takvom rješenju. Nedostatak mu je da se na neobojani čelik lako hvatala prljavština i s njega se dosta teško skidala. Od svih DeLoreana samo su tri obojana i to za probu.

Za svoje doba automobil je bio neuobičajeno krcat elektronikom, koja je bila ujedno njegova Ahilova peta, pa ju je Dick Brown, jedan od šefova tvrtke DeLorean Motor Company Ltd, nazvao »zbrkom«. Stoga se moralo paziti na vrata, jer su se samo u njima uz brave mogli naći metri žica, električni motori za prozore i retrovizore, ventilacija i stereo zvučnici. K tome, problem je bilo i njihovo loše, nikad do kraja popravljeno brtvljenje, a poznato je koliko se slažu vlaga i elektronika.

Usporedbe s Corvette

Budući da su bočni prozori bili izrazito uski i kad su bili spušteni, u (barem prostranu) unutrašnjost dvosjeda pristizalo je malo zraka pa je serijski klima-uređaj i moro biti neizostavan dio opreme. Na prtljažni prostor dvojac u kabini se realno nije mogao osloniti.

Cijeli je automobili bio bogato opremljen, pa su kupci mogli birati između crnih i sivih kožnih sjedala te umjesto standardnog peterobrzinskog mjenjača odlučiti se za automatik s tri brzine. Mehanika De Loreana bila je kombinacija Lotosovog ovjesa preuzetog iz modela Elan i Renaultovog pogonskog sklopa i motora, premda je tvornički naziv ovog V6 motora glasio PRV (Peugeot/Renault/Volvo).

S dvije bregaste i šest cilindara položenih na 90 stupnjeva pogonski je stroj iz 2850 ccm radne zapremine istiskivao nevelikih 130 KS pri 5500 o/min. »Nevelikih«, dakako s obzirom na zapreminu i koncept motora. Bilo je to dovoljno da vozilo teško nešto manje od 1300 kilogram potjera do 201 km/h, te za ubrzanje od 0 do »stotke« za nešto više od 10 sekundi i do 160 km/na sat za 23 sekunde.

Nije loše, ali s obzirom na V6 motori i »Y« šasiju, ali i na klasu na kakvu je »pucao« DeLorean moglo je i bolje. Potvrđuje to i činjenica da su prvi kupci upoređivali svoj automobil s performansama Corvette žaleći se kako je legendarni »Chevy« osjetno snažniji i upečatljivijih performansi.

Pad prodaje

DeLorean nije bio jeftin automobil. Namijenjen američkom tržištu isprva je privukao zanesene osobenjake koji su se željeli razlikovati od drugih. Oni su još dok nije bila poznata konačna cijena auta davali 1000 dolara pologa. Tvornica je planirala da će se automobil prodavati po konkurentnih 12.000 dolara. Kupci su ga na kraju mogli preuzeti za nešto više nego dvostruko veći iznos – 28.000 dolara, s čim se već mogao dobiti »sportaš« s tradicijom.

Ubrzo su počele stizati primjedbe kupaca na kvalitetu i trebalo je riješiti nekoliko serijskih pogrešaka. Mnogi automobili su pod »palicom« Dicka Browna ispred DeLoreanovih QAC – sustava za kontrolu kvalitete prepravljeni kako bi mogli ići u prodaju. Nada u uspjeh DMC-a još ne umire sredinom 1981. godine.

Nakon uklanjanja nekih manjih pogreška i vrlo dobre početne prodaje DeLorean podiže proizvodnju na 400 automobila tjedno, što je bilo daleko previše za tadašnji tržište sportskih, i još k tome neobičnih automobila. Prodaja iznenada počinje opadati rano u 1982. godini, bilježe se veliki gubici. ne bi li spasila i svoju golemu investicije u DMC britanska vlada šalje svog dužnosnika Sir Kennetha Corka da pokuša razriješiti situaciju.

John DeLorean se u međuvremenu u potrazi za financijskom injekcijom pak zatekao u Los Angelesu, gdje su ga zatvorili temeljnim sumnji da se bavi preprodajom opojnih droga. Oslobođen je nakon presude da mu je namješteno, a tvornica automobila je bankrotirala. Većinu preostalog inventara kupila je tvrtka Consolidted pod čijim su vodstvom od naručenog materijala sastavljeni automobili 1983. godišta.

Komentiraj

*