Povijest telefonije u Zagrebu
(Foto: HT muzej, Fototeka)
Od 1894. telefonija se počinje razvijati pod upravom države, a u promet je puštena i nova ručna induktorska telefonska centrala kapaciteta 500 pretplatnika na uglu današnje Gajeve i Tesline ulice u užem središtu grada
Prva telefonska linija u Zagrebu proradila je u siječnju 1881., svega nekoliko godina nakon što je Alexander Graham Bell patentirao telefon u SAD-u. Njezina funkcija bila je vezana uz bolju organizaciju protupožarne zaštite te nije bila namijenjena javnom telefonskom prometu.
Svega nekoliko godina poslije Vilim Schwarz, pripadnik ugledne zagrebačke židovske zajednice, dobiva koncesiju ugarskog Ministarstva javnih radova i komunikacija da izgradi javnu telefonsku mrežu u Zagrebu.
Ona je u rad puštena početkom 1887., a telefonski promet posredovan je pomoću ručne induktorske telefonske centrale smještene u Schwarzovoj kući u središtu grada te su na njoj kao telefonistice bile zaposlene tri mlade zagrebačke djevojke: Barbara Rihtarić, Laura Sekulić i Viktorija Soronijević. Privatno koncesionirana javna telefonija bila je samo jedna od nekoliko ključnih razvojnih etapa telefonije u Zagrebu.
Od 1894. telefonija se počinje razvijati pod upravom države, a u promet je puštena i nova ručna induktorska telefonska centrala kapaciteta 500 pretplatnika na uglu današnje Gajeve i Tesline ulice u užem središtu grada. Zagreb 1904. prvi put dobiva reprezentativnu zgradu namijenjenu isključivo PTT službi. Naime, izgrađena je Poštansko-brzojavna palača u Jurišićevoj ulici, u kojoj se iste godine u promet pušta CB telefonska centrala mađarske tvrtke E.I.V.R.T. čiji je kapacitet s početnih 750 pretplatnika do sredine 1920-ih narastao na 2950 izravnih telefonskih priključaka. No ni ti uvećani kapaciteti nisu bili dovoljni brzorastućem gradu, stoga se počinje razmišljati o uvođenju automatske telefonije.
Automatska telefonska centrala
Na račun ratnih reparacija od Njemačke se nabavlja automatska telefonska centrala “korak po korak”, tipa Siemens – Strowger – osnovnog kapaciteta 5000 telefonskih pretplatnika s mogućnošću dodatnog proširenja, koja je puštena u promet 1. travnja 1928. Tijekom Drugog svjetskog rata na centrali je izvršena partizanska diverzija eksplozivom, ali je centrala opet osposobljena za rad te se upotrebljavala sve do 1980., a njezin konačan kapacitet iznosio je 12.000 pretplatnika.
Decentralizacija telefonskog prometa u Zagrebu započinje u lipnju 1955. primjenom automatskih telefonskih centrala s koordinatnim biračima ARF-50, a prva, proizvedena u švedskom Ericssonu, u promet je puštena u četvrti Peščenica. Zagrebačka Tvornica telekomunikacijskih uređaja “Nikola Tesla” uskoro je usvojila licencnu proizvodnju tih, kao i drugih tipova Ericssonovih telefonskih centrala (ARF-102, ARE-11 i AXE-10) te je fundamentalno obilježila razvoj zagrebačke telefonije.
Automatizacija međugradskog telefonskog prometa provedena je puštanjem u rad tranzitne centrale Zagreb 25. svibnja 1964., kada je Zagreb dobio svoj prepoznatljivi pozivni predbroj – 041. Prva elektronička telefonska centrala u tadašnjoj Jugoslaviji, tip AXE-10, puštena je u eksperimentalni rad 1981. u zagrebačkoj četvrti Vrapče, a daljnja modernizacija telefonske mreže omogućila je automatizaciju interkontinentalnog telefonskog prometa, koji je simbolično obilježen 21. srpnja 1986. telefonskim pozivom iz Zagreba u Tokio.
Dolazak mobitela
Uoči osamostaljenja Republike Hrvatske u rad je 11. siječnja 1991. puštena prva komercijalna analogna mobilna mreža mobilne telefonije pod nazivom MOBITEL. Mreža je bila utemeljena na nordijskom NMT standardu mobilne telefonije. Početkom 1994. prvi je put u Hrvatskoj izjednačena cijena mobilnog i fiksnog telefonskog priključka te je telefon zahvaljujući značajnim investicijama u razvoj telefonske mreže i modernih komutacijskih sustava postajao sve dostupniji širim slojevima stanovništva.
Prva hrvatska komercijalna digitalna mobilna mreža uključena je u eksperimentalni rad 11. kolovoza 1995. pozivom tadašnjeg predsjednika dr. Franje Tuđmana, dok je njezina komercijalna upotreba omogućena od 1. veljače 1996. Nova mobilna mreža bila je poznata pod komercijalnim nazivom CRONET. Pretraživanje interneta s mobilnog telefona u Hrvatskoj omogućeno je od 23. svibnja 2000. pomoću usluge CRONET WAP.
Daljnjim unapređenjima mreže i primjenom novih generacija mobilne telefonije telefonija u Hrvatskoj postala je opće dostupna i cjenovno prihvatljiva. Tijekom 140 godina povijesnog razvoja telefon je od statusnog simbola rezerviranog za imućne postao jedna od najčešće upotrebljavanih telekomunikacijskih tehnika. To najbolje dokazuje podatak kako je u Hrvatskoj 2020. zabilježeno 1.231.186 korisnika fiksne telefonske mreže te 4.598.772 pretplatnika mobilnih mreža.
(ZG-magazin)