“Poučak” proslavio 5. rođendan

“Poučak” proslavio 5. rođendan

Oni „bijeli“ sa samo bijelim porukama, kao i oni „crni“ sa samo crnim porukama, jednako griješe. Bijelom ili crnom isključivošću, (pod)svjesno rade na društvu umanjene vrijednosti

dr. sc. Viktor Simončič

Mnogi od nas su dobri u startu, ali loši u finišu bilo čega u šta se upustimo. Čak štoviše, ljudi su skloni da odustanu nakon prvog znaka poraza. Dok osoba koja upornost načini svojim životnim motom, otkriva da će se poraz konačno ‘umoriti’ i odstupiti. Poraz se ne može nositi sa upornošću. (Napoleon Hill)

Poučak je nastao je u suradnji s pjesnikinjom i novinarkom gospođom Gordanom Igrec, na njenom portalu Zrnca mudrosti uz šalicu kave, u ovo vrijeme prije pet godina. Ona je dala naziv Viktorov poučak. Prvo sam trebao pisati samo jednom mjesečno, ali tema je bilo toliko da sam se prihvatio tjednog objavljivanja. Najradije bih pisao dnevno, ali koji bi me portal izdržao? Zrnca mudrosti uz šalicu kave je nakon objave 4. poučka prestao s radom. Nisu za to bili krivi poučci, već problemi s kojima se susreću portali i izdanja mnogih entuzijasta. Kako sam povremeno objavljivao i na ovom portalu, zahvaljujući uredniku Borisu, evo nas u šestoj godini. Hvala Gordani i Borisu. Hvala i Vama koji mislite da pisanje ima smisla.

Gordana Igrec, pjesnikinja (https://www.youtube.com/watch?v=ZHkQM6yslok)

 Prisjetio sam se prvog poučka pod naslovom Bezbroj nijanse sive. Nastao je u sličnom društvenom okruženju, u kojem se (samo) kod nas obilježava kraj Drugog svjetskog rata. https://zmusk.wordpress.com/viktorov-poucak/bezbroj-nijanse-sive/

Pozitivno nasljeđe religija

Iako nisam vjernik, odgojen sam na svemu pozitivnom što daju religije. Roditeljski odgoj i školovanje su mi ugradili čip po kojem odbacujem pokušaje veličanja i stjecanja nečega na različitosti od vjere, rase, nacionalnosti, broja cipela i razlike u pravljenju prezvuršta (tlačenice, Presswurst)…..

Ako se okrenete prošlom vremenu, vidjet ćete da su skoro sve vrijedne misli nastale rukom onih koji su pisali perima i olovkama po pergamentima i papirima, sporo, polako.

Neki su misli klesali u kamenu. Za to treba vremena i vremena, a čini se kao da su, upravo te u kamenu, one najvrednije. Vrijednost misli je čini se izravno proporcionalna duljini vremena koje je bilo potrebno da ih se napiše. Danas, uz časne iznimke, većina piše brzo. S deset prstiju, na monitoru stranice i stranice nastaju zavidnom brzinom. Kad pogledate sadržaj, najčešće ne vidite puno.

Nažalost, postoji još veća ispraznost – prazno ništa, u obliku olako izgovorenih rečenica onih koji ne pišu. Kod njih za nastanak izrečenog nije trebalo vrijeme. Čuvajte se takvih misli. One me podsjećaju, na pjesnika Ršumovića, koji je napisao nešto u stilu: „Jedna misao na glavu mi pala, ja se nisam makao i ostah (ili postah) budala!

Kada se misao želi prenijeti na papir, slovo po slovo, kada se pokuša nešto sagledati do detalja, onoliko koliko to dozvoljava pojedinačno znanje, saznanje i iskustvo, onda skoro svatko shvati da stvari nikada, bezobrazno nikada, nisu samo crne ili bijele. I to vrijedi planetarno. Za sve događaje i situacije. Onom, tko makar i površno razumije izreku “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen!» (Iv 8,7) jasno je, da svijet nije niti crn niti bijel, da je „crno-bijeli“ i da postoji i više od „50 nijansi sive“.

Ako tvrdimo da smo bez grijeha – u nama nema istine

Oni „bijeli“ sa samo bijelim porukama, kao i oni „crni“ sa samo crnim porukama, jednako griješe. Bijelom ili crnom isključivošću, (pod)svjesno rade na društvu umanjene vrijednosti. Većina onih, barem kod nas, bili „crni“, bili “bijeli“, su vjernici i znaju: „Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine. Ako i tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama” (I Iv,l,8-10). Zašto ih/nas na jutarnjim misama nitko na to ne upozorava?

Prije pet godina me iznenadila tadašnja Predsjednica, koliko rezolutnom toliko i skromnom prosto proširenom rečenicom, kako Tito nije bio antifašist, već diktator. Rekla i dala da se, iz za njega izgrađene vile, pretvorene u „predsjedničke dvore“, uklone svi predmeti koji su s njim u vezi. A da je dala srušiti i zgradu? Pa upravo građevina, koju svi skoro da „od milja“ nazivaju „Titova vila“ najviše podsjeća na diktatora. Ali podsjeća i na antifašističkog lidera.

Da nije bilo sarajevske mise za žrtve Bleiburga, i kako je negdje napisao Drago Pilsel loše propovijedi kardinala Puljića u Sarajevu, u kojoj je deset puta je osudio partizane, niti jednom ustaše, ovaj poučak bi bio drugačiji. Bio bi drugačiji da je kardinal Puljić spomenuo od strane ustaša ubijenih 10 000 stanovnika Sarajeva ili da je barem spomenuo onih 55 obješenih antifašista, koje su fašisti ostavili po kestenima oko Marin Dvora, u bijegu 1945. godine.

Poučak bi bio drugačiji, da me, nakon najave mise za žrtve Bleiburga u Sarajevu, na vrijeme fašističkog terora u Sarajevu, nisu podsjetile mnogobrojne Sarajke i Sarajci (ovaj izraz, iako se mislim ne koristi, mi nekako paše tamošnjoj raji), svih vjera, nacionalnosti i veličina cipela.

Plan o istrebljenju 90 milijuna Slavena

Poučak bi bio drugačiji i da njemačka televizija svake godine u ovo vrijeme ne prikazuje dokumente iz vremena fašističke strahovlade, o logorima i milijuna ubijenih radi drugačije vjeroispovijesti, rase ili broja cipela …. da ne prikazuje filmove o stradanju njihovih ljudi od njihovih ljudi…

Poučak bi bio drugačiji da iz njihovih dokumenata nisam saznao kako je bio plan da se od 90 milijuna (nas) Slavena ubije 30 milijuna, ostali rasele i postanu roblje?

Otac mi je pričao kako je izgledao kraj rata. Nije se slagao s ubijanjem nevinih i odmah se, iako je imao visok partizanski čin i položaj, demobilizirao. Moj punac je prošao Križni put. Spasili su ga oni kojima je on spasio život od fašista.

Poučak bi bio drugačiji i da se redovno održavaju vjerski obredi, osim za nevine žrtve s Bleiburga, i za žrtve fašističkog terora. Za početak bi bilo dovoljna godišnja misa, na inicijativu nekog Jasenovačkog voda, za žrtve Jasenovca.

Ne znam jesam li sam uspio pojasniti zašto u životu ne postoji ni samo „bijelo“ niti samo „crno“? Možda se ne znam odrediti prema „bijelom“, jer bijelo lako dobije fleke. Za „crno“ nemam problema. Crno ostaje crno. Crni su oni koji su vladali Jasenovcima, Teznima, Srebrenicama, Ahmićima… Stao sam s nabrajanjem. Lista bi mogla biti poduža. Zar smo toliko grešni?

Odgovori naLjerka Simončič Odustani

*