Potresosanator

(Foto: Vlada RH)

Nekako mi se pari, što bi rekli Dalmatinci, da bi i potresosanatorov plan mogao ispasti plan za jedan dan, unatoč obećanja Banijcima kako će živjeti u selu za 21. stoljeće, gdje će se krumpir saditi stiskom na enter

Dr.-Ing. Viktor SImončič

Tko najsporije obećava, uvijek najvjernije ispunjava svoje obećanje (Jean-Jacques Rousseau)

Sjetio sam se početka prvog poučka iz svibnja 2015. godine u kontekstu preko noći napisanog novog programa obnove Banije:

Ako se okrenete prošlom vremenu, vidjet ćete da su skoro sve vrijedne misli nastale rukom onih koji su pisali perima i olovkama po pergamentima i papirima, sporo, polako.

Neki su čak misli klesali u kamenu. Za to treba vremena i vremena, a čini se kao da su, upravo te u kamenu, one najvrjednije. Vrijednost misli je čini se izravno proporcionalna vremenu koje je bilo potrebno da ih se napiše. Danas, uz časne iznimke, većina piše brzo. S deset prstiju, na monitoru stranice i stranice nastaju zavidnom brzinom. Kad pogledate sadržaj, najčešće ne vidite puno.

Nažalost, postoji još veća ispraznost – prazno ništa, od misli i poruka, u obliku olako izgovorenih rečenica koje daju oni koji ne pišu. Kod njih za nastanak izrečenog nije trebalo vrijeme. Takve izjave su „muzika za uši“ za one koji spadaju u grupu sretnika, sudjelujući svojim (ne)djelovanjem u stvaranju društva umanjene vrijednosti. Čuvajte se takvih misli. One me podsjećaju, mislim na Ršumovića, koji je rekao nešto u stilu: „Jedna misao na glavu mi pala, ja se nisam makao i ostah (ili postah) budala!“ https://zmusk.wordpress.com/viktorov-poucak/bezbroj-nijanse-sive/

Niti jedna kuća u Zagrebu i samo šest kuća na Baniji

Čim je na dužnost potresosanatora, imenovan gospodin Bačić, isti tren je znao zašto dosadašnji potresosanatori nisu godinama uspjeli izgraditi nijednu novu kuću u Zagrebu i samo 6 na Baniji. On je znao da su imali pogrešan plan. On ima pravi plan. Napisat će ga preko vikenda. Dok nije postao potresosanatorom, dok je predvodio većinu u Saboru, potvrđivao je planove tadašnjih potresosanatora bez dileme i s obveznim pobjedničkim sjajem u očima, kada je neki plan dobio podršku, osigurane stalne većine.

Planove prethodnih potresosantaora branio je kao genijalne, odbijajući i najdobronamjernije prijedloge druge strane. Logično, jer na stupnju demokracije na kojem smo, vrijedi samo moje i od mojih i svatko tko čak pomisli drugačije smatra se protivnikom kojeg treba uništiti. A da se mi međusobno dobronamjerno slušamo, možda smo mogli izbjeći poražavajuće rezultate dosadašnjih planova sanacije: 6 izgrađenih kuća na Baniji i nijedne u Zagrebu.

Potresosanator, gospodin Bačić je predložio objedinjavanje funkcija po principu svi u jedan. Umišljam si, mora da je pročitao moj prijedlog od prije godine i pol, gdje sam, kao jednu od mjera predlagao: Sve treba napraviti bez posebne procedure, na principu povjerenja. Dati punu odgovornost nekolicini, sa svom potrebnom autonomijom u odlučivanju. Svaku pomoć objaviti, jer susjedi najbolje znaju tko je i što izgubio. https://zg-magazin.com.hr/da-je-zdrave-pameti-bilo-bi-spasa-za-baniju/

Pametna sela za 21. stoljeće

Ne bi bilo od viška, da potresosanator Bačić pogleda i moje druge prijedloge. Iako neki, zbog odlaska stanovništva, gube smisao:

Osigurati po stimulativno visokim cijenama otkupa svih proizvoda iz domaćinstava Banije, bez obzira da li netko ima OPG ili ne. Otkupiti i/ili nadoknaditi gubitak u proizvodnji svega i svačega, po principu puno za prazno. Posebno pomoći malim staračkim domaćinstvima: ….Pomoći u obnovi stada. Osigurati hranu za životinje narednih godinu dvije ….. Zaposliti na akcijama obnove lokalno stanovništvo i tvrtke po stimulativnim zaradama. Ako nema drugog posla neka se očisti cigle. Primjer da su lokalni kuhari kuhali badava obroke dok se država nije probudila i onda angažirala za novac tvrtku iz Zagreba je najbolji primjer kako se lokalnom stanovništvu ne pomaže.

Potresosanator gospodin Bačić, za razliku od drugih ima, kao geodet, potrebno iskustvo. Odlučio je upoznati se što je to Banija. Obilazi teren. Vjerujem da neće ostati samo na obilasku većih mjesta. Mora obići sela, zaseoke i čuke. To je nužno kako bi shvatio da je Predsjednikova ideja obnove preko implementacije Akcijskog plana EU-a za pametna sela, sela za 21. stoljeće, ono što opustošene Banija baš treba. Baš…..

Nacionalni program razvoja Hrvatske do 2030. – samo papir?

Shvatit će mudru preporuku iz Vladinog programa kojom savjetuju Banijce povećanju produktivnosti uzgoja krumpira uz pomoć algoritma Agrivi Smart strojnog učenja. Riječ je o sustavu koji se temelji na jedinstvenom samoučećem algoritmu za upravljanje procesom uzgoja krumpira. Već vidim prvog Banijca koji se lupa po glavi i pita se, kako se toga nije ranije sjetio.

Predlažem potresosanatoru, da sljedeći put do Gline i Krnjaka iz Zagreba krene preko Dugog sela, Novske, pa preko Dubice, Dvora, Rujevca, Majske poljane. Shvatit će da u Vladinom programu planirana izgradnja luke i produbljenje plovnoga puta na Savi i izgradnja drugog kolosijeka na relaciji Dugo Selo – Novska, dionica Kutina – Novska su baš ono što Banija treba. Baš!

Spomenuvši planove Predsjednika i Vlade za obnovu Banije i Zagreba, pitam se, koje od mjera je preuzeo gospodin Bačić? Jednu ili nijednu? Postoji i Nacionalni program razvoja Hrvatske do 2030., čiju je izradu vodila gospođa Dalić? Ima li u programu pokoja mjera, koju treba provesti za oporavak Banije? Neka mjera koja vrijedi, bilo potresa ili ne. Ima li taj program, plaćen mislim 4 milijuna eura (još) kakvu uporabnu vrijednost, za Baniju i Hrvatsku, osim energijskog potencijala papira, za onih par primjeraka koji su odštampani?

Plan za jedan dan

Znam da je komentar grub. Ali da se mislilo da su planovi obnove Predsjednika i Vlade, kao i Nacionalni program razvoja Hrvatske do 2030. imalo ozbiljni, onda bi se o njihovom provođenju izvještavalo godišnjom dinamikom na Vladi i Saboru. A ne raspravlja se. A, ruku na srce, nema ni o čemu, kako se nema o čemu raspravljati ni o tisuće drugih strateških planova i programa.

Uostalom, što ima vrijednog u dokumentima pisanim preko vikenda. Nekako mi se pari, što bi rekli Dalmatinci, da bi i potresosanatorov plan mogao ispasti plan za jedan dan, unatoč obećanja Banijcima kako će živjeti u selu za 21. stoljeće, gdje će se krumpir saditi stiskom na enter.

Preko vikenda smo prijateljima iz Istre pokazali malo Banije. Bili smo i na spomeniku pokojnom novinaru Ledereru. Spomeniku koji šalje tisuću poruka. Nisam uspio sresti nijednog Banijca da provjerim, veseli li se selu 21. stoljeća. Imam dojam da bi za njih bio dobitak na lutriji da žive barem u selu 20. stoljeća.