Poskupljenje dopunskog zdravstvenog osiguranja tek je prvo u nizu poskupljenja

Poskupljenje dopunskog zdravstvenog osiguranja tek je prvo u nizu poskupljenja

Najavljena reforma zdravstva, reforma je bolničkog sustava koji troši pedeset posto ukupnih sredstava za zdravstvo, a taj njegov dio proizvodi i najviše dugova. Kaže to ZG-magazinu, dr. Dražen Gorjanski ekspert za javno zdravstvo

Snježana Kratz

»Najavljeno poskupljenje police dopunskog zdravstvenog osiguranja tek je jedna od prvih mjera u nizu poskupljenja kojima će se namicati sredstva za javno zdravstvo. Vlada koja sebe naziva reformskom odmah je odustala od bilo kakvih reformi u zdravstvu počevši razmišljati kako od građana, kako bolesnih tako i zdravih, uzeti što više nov(a)ca«, kaže to ZG-magazinu liječnik Dražen Gorjanski, ekspert za javno zdravstvo.

Gorjanski napominje kako je reforma zdravstva zapravo reforma bolničkog sustava. Bolnički dio, objašnjava on, troši oko pedeset posto ukupnih sredstava za zdravstvo, a taj njegov dio proizvodi i najviše dugova. To više jer su u njemu moguće najveće uštede (nepotrebno i suvišno nemedicinsko osoblje troši godišnje oko 800 milijuna kuna), a unaprjeđenje bolničkog sustava donijelo bi kaže smanjenje lista čekanja, brže i bolje liječenje odnosno usporio bi se odlazak naših liječnika u inozemstvo.

dr. Dražen Gorjanski: "Sporni su i poremećeni odnosi na odjelima jer ako neki liječnik redovito odlazi kod privatnika, pristigle će bolesnike morati primiti netko od drugih liječnika

Dr. Dražen Gorjanski: “Sporni su i poremećeni odnosi na odjelima jer ako neki liječnik redovito odlazi raditi kod privatnika, pristigle će bolesnike morati primiti netko od drugih liječnika

Prvi uvjet reforme – objedinjavanje vlasništva nad bolnicama

Prvi uvjet reforme bolničkog sustava objedinjavanje je vlasništva nad bolnicama što je Zakonom o sanaciji bolnica svojedobno učinila prošla Vlada, ističe dr. Gorjanski. Do tada je, kaže, svaka bolnica imala drugog vlasnika, županiju ili grad pa je »vladao vlasnički kaos«.

Umjesto iskorištavanja te idealne prilike (vlasnička objedinjenost) i provođenja reformi bolničkog sustava, sadašnje su vlasti odlučile vratiti bolnice njihovim vlasnicima (županijama i gradovima) odnosno vratiti se »u stanje kaosa koje stvara stalne dugove, liste čekanja, nepotrebno liječenje, dupliranje pretraga i dr.«, kaže naš sugovornik. Prema njegovim riječima, umjesto da se krene u reforme, sada se vraćamo »u nered kao i nove i veće namete po građane«. Kada je o najavljenom dvojnom radu liječnika riječ, trenutno je u Hrvatskoj, kaže dr. Gorjanski, njih oko 5.700, a pretpostavlja se da ih 1.200 ima dozvolu za rad kod privatnika.

Više od 40 posto bolničkih liječnika dvojno radi

Prema slobodnoj procjeni ističe da bar još toliko njih radi bez dozvole, odnosno više od 40 % bolničkih liječnika dvojno radi, što podrazumijeva rad liječnika ili medicinskog djelatnika zaposlenog u punom radnom vremenu u javnom zdravstvu, uključujući i dodatni rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Prema istraživanjima, takav je dvojni rad najčešće potaknut željom za većom zaradom i posebice mu pristupaju liječnici razočarani svojim ekonomskim statusom, govori naš sugovornik.

Gorjanski objašnjava da će, prema sadašnjem najavljenom prijedlogu zdravstvene reforme, ubuduće svaki liječnik, osim onih koji su u nekom kaznenom postupku, moći raditi u dvojnom radu i to trećinu radnog vremena. To znači da će svaki moći raditi još dodatna 2,5 sata svaki dan, odnosno ukupno 10,5 sati dnevno. »Za usporedbu, vozač profesionalac ne smije voziti više od 9 sati dnevno!«, dodaje.

Manje pozitivnih, više negativnih posljedica

Navedena reforma, ocjenjuje, donosi manje pozitivnih, a više negativnih posljedica. Pozitivne su upoznavanje s novom tehnologijom i stručno usavršavanje liječnika u privatnim ustanovama što bi značilo i prijenos znanja iz privatnog u javno područje no, takvi su slučajevi rijetki. Učestalija je negativna stavka aktivnosti jer »…liječnici se prijave na posao, a potom u svoje radno vrijeme odlaze i rade kod privatnika«.

Upravo zbog takvog rada kod privatnika u javnom zdravstvu nastaju liste čekanja, tvrdi dr. Gorjanski. Liste čekanja pak odgovaraju liječnicima koji rade u dvojnom radu, a razumljivo – što je veća lista čekanja više je i posla kod privatnika. Ukratko, Gorjanski tvrdi da što je gore u javnom zdravstvu to je bolje liječnicima koji rade dvojno.

Sporni su i poremećeni odnosi na poslu (na odjelima) jer odlazi li neki liječnik redovito, tijekom radnog vremena raditi kod privatnika, pristigle će bolesnike morati primiti i pregledati netko od drugih liječnika.

»Ako takvi rade samo u javnom zdravstvu, redovito dolazi do poremećaja kolegijalnih odnosa«, upozorava naš sugovornik. Ističe da je tada upitna i sigurnost bolesnika, osobito onih u privatnom zdravstvu. Radi li, naime, liječnik kod privatnika nakon odrađenih osam sati u javnom zdravstvu, upitna mu je mogućnost sabranosti i pravovaljanost odrađenog posla tijekom sljedećih radnih sati. Posebice ako mu je takav rad učestao.

Dvojni rad povećava plaćanje »iz džepa«

»Dvojni rad, a nije to rijetkost podrazumijeva i povećanje plaćanja `iz džepa´. Osobito u slučajevima kada liječnik iz javnog zdravstva preporuča liječenje ili njegov nastavak u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, bilo vlastitoj ili u onoj u kojoj dvojno radi«, ističe dr. Gorjanski. Tako bolesniku često ne preostaje ništa drugo nego medicinsku uslugu koju je trebao besplatno dobiti u javnom zdravstvu, skupo platiti u privatnom. Moralna je dvojba tvrdi možda najmanja smetnja, ali ipak i ona postoji. To više jer s dvojnim radom javno zdravstvo osigurava liječnicima stalno i sigurno zaposlenje, dobru plaću, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, mogućnost napredovanja, kontakata s bolesnicima, stručno usavršavanje i niz drugih pogodnosti pa bi bilo moralno uzvratiti zajednici korektnim radom. U drugom slučaju, ako naš rad u javnom zdravstvu ne zadovoljava, davanjem otkaza prepustiti treba svoje mjesto nekom drugom.

»No kombinacija sigurnosti i pogodnosti koje nam pruža javno zdravstvo, a dodatna zarada u privatnom očito je preveliki izazov kojemu ljudi mnogi ne mogu odoljeti«, smatra dr. Gorjanski. Dodaje kako se postavlja i opravdano pitanje: ako je dvojni rad tako dobar i koristan za pojedinca i sustav u kojemu radi, zašto su se privatnici lišili te koristi? Zašto i oni ne koriste prednosti dvojnog rada kako bi zadržali svoje djelatnike da ne odu u inozemstvo ili u drugu firmu? Ima li rješenja, zapitao se?

Rješenje: Dobri uvjeti rada, poticajno okruženje i primjerena plaća

Savršeno bi rješenje bilo istodobno odgovara imati dobre uvjete rada, poticajno radno okruženje i primjerenu plaću u javnom zdravstvu što bi sve zajedno smanjilo ili potpuno uklonilo želju za dvojnim radom.

»U današnje vrijeme vladavine liberalnog svjetonazora po kojemu je čovjek jednodimenzionalno biće željno samo uvećavati vlastitu dobrobit, postavlja se pitanje što je to primjerena plaća«, kaže dr. Gorjanski. Ističe kako će ista plaća jednima biti sasvim dovoljna, drugima manjkava, a potonji će biti i skloniji dvojnim radu«. To potvrđuju i istraživanja jer dvojnom će se radu, pokazalo se, odati oni koji smatraju kako im, kao liječnicima, pripada znatno više no što dobivaju.

Tehnički gledajući, navodi naš sugovornik, problem dvojnog rada mogao bi se riješiti tako da se on dozvoli samo liječnicima čiji odjeli nemaju liste čekanja ili su one medicinski razumnih rokova. »Mogućnost je i da liječnici koji žele raditi dvojno u javnom zdravstvu ne mogu raditi više od četiri sata. Najbolje bi bilo kada bi se liječnici ozbiljno i predano davali radu u javnom zdravstvu bez želje za onim dvojnim«, zaključuje dr. Dražen Gorjanski.