Poruka sudionicima današnjeg Međunarodnog simpozija o otpadu u Zagrebu

(Beograd, Vinča – Postrojenje za proizvodnju energije iz otpada / Foto: bcenergy.rs)

Što se tiče susjeda, imamo od njih što (na)učiti. U Beogradu je pred puštanjem u rad, ako već nije i pušteno, Postrojenje za proizvodnju energije iz otpada na Vinči. Električnu energiju će dobiti 5 % , a toplinsku 10 % građana Beograda. Mali postoci, ali velik grad, pa je i malo puno

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Od dva različita mišljenja uvijek pobjeđuje bučnije. (Charles Darwin)

U Zagrebu se upravo održava XVI. Međunarodni znanstveno – stručni simpozij gospodarenja otpadom. Prvi je održan 1990. godine. Kako piše u najavi, kao i uvijek do sada, okupit će se eminentni stručnjaci i znanstvenici u području gospodarenja otpadom iz jugoistočne Europe.

Tamo 1990. godine, bili smo na ili barem blizu vrha u skladu s tadašnjim stanjem tehnike (shvaćanja) postupanja s otpadom među državama bivše države. Odvojeno prikupljanje otpada, ne samo u Zagrebu, je postojala realnost. Nisu nam trebale niti udruge niti edukacije da bi pogodili u koju kantu ide koji otpad. Narod obrazovan, na kredi, ploči, papiru i olovci, bez računala, samo s „rehnšiberom“, znao je što je papir, a što je staklo.

Iako se tada u Hrvatskoj odvojeno prikupljalo više korisnih sirovina u odnosu na danas, koncem osamdesetih smo znali da se komunalni otpad ne može zbrinuti samo recikliranjem. Tome je svakako doprinijelo korištenje „rehnšibera“ i činjenica da smo nekako bili bliže selu, pa je dio one zdravo seljačke pameti bio osnovni dio tehničke logike.

Zagreb je 1990. imao sve spremno za izgradnju spalionice

Zagreb je, te 1990. godine, imao sve spremno za izgradnju spalionice komunalnog otpada. Udruženim snagama, uz podršku države, Ingra, Montmontaža, Elektroprojekt….. pripremili su osnove. Znala se i lokacija – Žitnjak. Žitnjak je bio odabran jer se tamo nalazila glavna industrija, koja je mogla iskoristiti dio proizvedene topline. Tamo i u blizini je bila i industrija, koja bi izgradili spalionicu.

U državi koja je imala četiri tvornice aviona, i iz koje su došle tvrtke koje su 1960. sudjelovale na početku izgradnje Asuanske brane, izgradnja spalionice stvarno je bila najnormalnija realnost. Mala zadrška. Iako se kolokvijalno i za današnje energane koristi naziv spalionica, na osnovi današnji znanja i razvijenosti tehnologije, klasične spalionice komunalnog otpada više se ne grade dobrih 40 godina.

U Zagrebu će se, prije ili kasnije, morati graditi energana na otpad. A hoće li se graditi? Uz današnju domaću pamet, koja nas je toliko unazadila da kod nas starijih izaziva ljutnju, teško. Optimizam mi daje podrška simpoziju od strane Balkanske okolišne asocijacije, koja se kao mamac navodi u pozivu, da se plati kotizacija i nauči nešto od Balkana. Hajde da i to konačno dočekamo. Ne omalovažavam Balkan, niti išta balkansko. Dapače, Balkan ima što ponuditi.

Mi sastančimo dok susjedi rade

Nama je zadnjih 30 godina fora bila i još jeste u bezbrojnim, gotovo tjednim simpozijima, konferencijama i savjetovanjima, u sitnoj zaradi od kotizacija i jeftinom skupljanju članaka za titule sve i sva „prof – dr – mr“. Drugi balkanski susjedi su za to vrijeme radili i rade. Istini za volju, imaju i oni slične skupove, ali na njima pokazuju ono što su uradili, ono s čime se mogu dičiti, kao rezultatom njihovih odluka i pameti. Svjedočim tome. Bio sam nedavno u Moravskim toplicama, pa u Skopju, upravo se vratio s Kopaonika…..

Što će se pokazati na ovom simpoziju? Nažalost, ništa iz naše prakse. Organizatori će sudionike odvesti na obilazak Regionalnih centara gospodarenja otpadom Bikarac (Šibenik) i Biljane Donje (Zadra). Što će se tamo vidjeti? Tehnologija i oprema popabirčena od nekuda i nekoga i sva sila raznih strojeva proizvedenih diljem svijeta. Hoće li se tamo vidjeti Tehnixova tehnologija, koja je prvi puta bila prezentirana sudionicima Međunarodnog simpozija 2006. godine?

Da se malo pohvalim, tada je pod nazivom „Dr. Simončič i Tehnix“ bila prikazana shema, sa skromnom sortirnicom, koja je puno obećavala . Tehnix ju je godinama dotjerivao, sve do sadašnje, pod nazivom MO-BO-TO. Možda da se na XVII. Međunarodnom simpoziju, uz podršku Balkanske okolišne asocijacije organizira posjeta u susjedstvo i pokaže tamo nešto naše? Možda se pokaže MO-BO-TO, koji je superioran u mnogo čemu svim uvezenim tehnološkim škalamastikama.

U Srbiji se proizvode i kante za Hrvatsku

Istinski mi je drago da imamo podršku Balkanske okolišne asocijacije, vjerujući da su njene članice drugačije od Hrvatske udruge gospodarenja otpadom (HUGO), koja nije htjela, ili koja se zbog osobnih interesa nije usudila da spriječimo tehnološku katastrofu na Regionalnim centrima. Kako je ovih dana došlo do uhićenja u vrhu EU politike zbog nečega, (naivno?) očekujem da se to dogodi i domaćima zbog tehnoloških promašaja u asistenciji JASPERS-a.

A što se tiče susjeda, imamo od njih što (na)učiti. U očekivanju strategije energijske oporabe otpada, koju je tadašnji ministar Tomislav Ćorić najavio na sjednici Vlade u Istri 2018. godine, i platio (?), susjedi su u Beogradu pred puštanjem u rad, ako već nije i pušteno, Postrojenje za proizvodnju energije iz otpada na Vinči. Električnu energiju će dobiti 5 % , a toplinsku 10 % građana Beograda. Mali postoci, ali velik grad, pa je i malo puno.

U Srbiji možemo vidjeti i kako se rade plastične kante raznih boja, čije financiranje smo proveli našim dijelom sredstava iz EU omotnice. Tamno se može vidjeti i učinkovitost Tehnixovog MO-BO-TO.

Ljubljana gradi četiri energane

Ljubljana je „No 1“ prijestolnica članica EU po upravljanju otpadom. Donijeli su, na poticaj zelenih, odluku da se grade četiri energane na gorivo iz otpada.

Što se tiče susjedne Bosne i Hercegovine, uvjeren sam da će na Simpoziju važnu riječ dobiti konzorcij (Tuzla, Sarajevo, Mostar) koji je dobio posao izgradnje RCGO Babina Gora, kako bi prikazali svoja iskustva. Priznajem, iako sam godinama radio i još uvijek radim u susjedstvu, zainteresiran sam da se upoznam s njihovi iskustvima, meni kod susjeda do sada nepoznatima. Samo da ne bude priča kako s Marišćinom i Kaštijunom, gdje su se iskustva najjužnijeg balkanskoga susjeda mogla vidjeti svugdje, samo ne kod njih. Rezultat toga, „svugdje“ sada gledamo kod kuće.

Ovaj poučak je sličan poučku iz svibnja ove godine, tada sudionicima sličnog „simfonija“ u Poreču:  https://zg-magazin.com.hr/poruka-sudionicima-danasnje-konferencije-o-otpadu-u-porecu/ Neću se ponavljati. Koga zanima….

Čim se u ponedjeljak završi koktel uoči otvaranja ovog Simpozija, zainteresirani će već za tjedan dana moći na (vjerojatno zadnjoj u ovogodišnjem nizu) konferenciji naučiti sve oko biootpada. Prema mojim povjerljivim informacijama, između Badnjaka i Nove godine više neće biti organiziran niti jedan skup o otpadu. Zbog skijanja, a skijaju vjerojatno mnogi stalni sudionici ovakvih događanja, jer tko može podmiriti sve troškove sudjelovanja na bezbrojnim skupovima osim onih koji imaju, izgleda da niti u siječnju 2023. godine neće biti organiziran niti jedan sličan skup.

U otpadu je novac, ali za koga?

Ali nemojte misliti da će 2023. po broju biti slabija od 2022. Ta u otpadu je novac, za organizatore i odabrane. Nerad i zaostajanje za svijetom u postupanju s otpadom, razni „mr-dr-prof-fr“ najlakše sakriju iza zvučnih skupova. A koliko tek odgovornima znači pokriće raznih „mr-dr-prof-fr“ da ustraju u nečinjenju, zaključite. Eto, to je razlog da od 2018. mirno čekamo plaćenu strategiju energijske oporabe (https://zg-magazin.com.hr/pacja-skola-za-otpad-ili-jadni-poglavica-seattle/).

I kako vidim od ukućana, u raznim dućanima se skupljaju bodovi, kojima se dokazuje vjernost. Predlažem da HUGO uvede bodove. Međunarodni skup 25 bodova, nacionalni 20, lokalni, ovisi o županiji 10 – 15 bodova. Onima, koji u 2023. godini skupe svih 300 bodova, (ocjenjujem da bih moglo biti za toliko), treba obećati popust na stručno-znanstveno-edukativnom putovanju npr. za Džibuti, gdje će se upoznati s modernim tehnikama iskorištavanja pakovanja tetrapaka volumena manjeg od 10 ml.

Za članove akademske zajednice skupljenih 300 bodova treba računati kao dodatna recka u popisu radova na putu besmrtnosti u HAZU.