Poplave hranimo nemarom

Polagao sam nadu u izradu programa predviđanja poplava za cijeli sliv Save čiju izradu je koordinirala Međunarodna komisija za sliv rijeke Save. No program ima dvije mane, a velika mu je da od nema koristi ako ga se ne koristi, pa se pitam nije li ga netko zaboravio pokrenuti?

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Cijena veličine zove se odgovornost. (Winston Churchill)

Teško se odlučuje onaj koji ništa neće. (Lucius Annaeus Seneca)

Na ekstremno visoke vode, one stoljetne ili čak milenijske utječu i klimatske promjene. S takvim vodama se računa. Obrana od njih košta više od mogućih šteta, pa se one uglavnom ne provode. No, kada se stoljetne vode javljaju dva puta godišnje krivnju treba tražiti i u pogrešnim vodnim i razvojnim politikama. Nakon što smo ih zanemarili desetljećima, zapuštena i puna nanosa, riječna korita moramo konačno ponovno početi održavati.

Voda je hirovita i rado naplati naše pogreške. Pritisak na prostor preko urbanizacije, izgradnje prometnica, smanjenje šumskih područja, neodržavanje sve plićih rijeka, i eto poplava. Doprinos poplavama daju i vlasnici nekretnina koji svaki četvorni centimetar okućnice betoniraju i ograde betonskim zidom. Tko je kriv? Logično, oni koji dozvoljavaju prekomjernu urbanizaciju, ne vode računa o utjecaju velikih zahvata i održavanju korita na poplave, neracionalno koriste šume i u konačnici dozvoljavaju i da pojedinci svaki četvorni centimetar okućnice izbetoniraju.

Tko su to oni? TO su oni koji bi trebali voditi brigu o prostoru, prirodnim resursima i okolišu, a njih bira premijer. On je odredio da o prostoru vodi brigu onaj kome je glavna briga uspješan građevinski sektor, koji pak može biti uspješan samo ako ima na (samo)volju prostor. On je odredio da o prirodnim resursima i okolišu brigu vodi onaj kome je glavna briga uspješno gospodarstvo, a ono je najlakše uspješno ako se ne vodi briga o prirodnim resursima i okolišu.

Nema sustavne brige o okolišu

Žalosno je, ali o prostoru, prirodnim resursima i okolišu, kod nas nitko ne vod računa, odnosno vode oni kojima su oni proizvodni resurs, ulazna sirovina. Suvislu brigu, o okolišu kao nacionalnoj vrijednosti, kao da smo prestali voditi od vremena kada smo mogli reći: „Imamo Hrvatsku“.

Nastavimo li tako, poplave bi nam mogle postati normalne. Toliko normalne, da će nam biti nenormalno ako izostanu. Moramo se naviknuti da će oni, kojima je premijer povjerio brigu da poplava ne bude, koristiti svaki trenutak da se slikaju u lijepim uniformama i objašnjavaju kako je eto voda narasla, jer je padala kiša, a kada pada kiša, voda naraste i eto poplava. Reći će nam kako je kod nas dobro, jer eto kod susjeda je gore. S kojim je samo autoritetom vodarska šefica u Obrovcu objasnila da su oni počeli žurno djelovati čim su saznali da je narastao vodni val negdje kod Gradačca (ako sam dobro razumio).

Objasnila je, sa zapanjujućom lakoćom, da je za djelovanje trebalo vremena, jer su se vreće trebale dovesti iz Splita, a nije bilo na raspolaganju niti pijeska. Nije spominjala lopate ni vojsku, koja je trebala početi puniti vreće kada je počele pada obilna kiša, a ne tek kada je vodni val već ponirao u more.

Kad je njoj normalno da se vreće naručuju tek kada nadođe voda kako joj objasniti da je za poplavu možda kriva i činjenica da Zrmanja nije desetljećima očišćena od nanosa šljunka, pijeska i mulja. Netko je u jednom prilogu spomenuo kako je sa šljunkom iz Zrmanje u prošlosti građen Zadar. Baš me zanima kojim se šljunkom gradi zadnjih 30 godina. Uvoznim? Ne bi me čudilo.

“Tradicionalno izvrsna obrana od poplava”

Zamišljam kako zvuči izjava Zorana Đurokovića, generalnog direktora Hrvatskih voda onima kojima, od kada je njega, poplava redovno ulazi u domove: „Da nismo vodu ispuštali u polja, ne bismo izdržali. Tradicionalno smo izvrsno postavili obrane od poplava.“ Je li to šala, cinizam ili neznanje?

Da se voda ciljano ispušta u polja nije mudrost nastala za njegova vremena. Još od one poplave u Zagrebu 1964. godine, Lonjsko polje se koristi kao retencija. Negdje u to vrijeme je planiran i kanal Kupa-Kupa za zaštitu Karlovca od poplava. Planiran je i kanal Sava – Odra – Sava, koji je dovršen do polovice, pa je od njege nastao kanal Sava – Odra? Što zna bolje sadašnji direktor Hrvatskih voda, od nekog ranijeg direktora, da je kanal Sava-Odra-Sava skratio na polovicu, na kanal Sava – Odra?

Kada sam prije točno pet godina pisao o poplavama (https://zg-magazin.com.hr/kad-se-i-najmanje-kise-pretvaraju-u-bujice/) spomenuo sam kako me je zabrinula tadašnja izjava gospodina Zorana Đurokovića, koji je u vezi zaštite Karlovca od poplava istaknuo potrebu pojačane koordinacije s HEP-om u vezi s režimom rada HE Lešća kako bi se koliko je god moguće smanjio dotok vode iz Dobre u Kupu.

Kako uspostaviti koordinaciju pet država?

Pitao sa se, ako nema koordinacije unutar Hrvatske, kako onda uspostaviti koordinaciju u zaštiti od poplava u slivu Save, u kome je u pet država: Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, sve toliko povezano, da svatko svojim (ne)činjenjem može utjecati (i) na poplave kod drugoga?

 

Polagao sam nadu u izradu programa predviđanja poplava za cijeli sliv Save – Flood Forecasting and Warning System in the Sava River Basin (Sava FFWS) čiju izradu je koordinirala Međunarodna komisija za sliv rijeke Save, a financirala Svjetska banka.

Program sam smatrao dobitnom kombinacijom. Program je trebao omogućiti da se na osnovi svake padavine, danima unaprijed, preciznije zna kada i kakav vodni val će se može očekivati na pojedinoj lokaciji. Kažu da je bilo više koordinacije i zajedničkih akcija da bi i posljedice poplava 2014. i u Gunji i u Obrenovcu bile vjerojatno manje, pa su države dogovorile i za izradu zajedničkog plana zaštite od poplava.

Naime, na isti način kako se režimom rada HE Lešće može u određenim granicama utjecati na smanjenje dotoka vode iz Dobre u Kupu, tako se preko režima rada protočnih hidroelektrana na Savi u Sloveniji, hidroelektrana na Vrbasu i Drini (na primjer, prije najave velikih padavina akumulacije se isprazne koliko god je moguće), ispuštanjem voda u retencije (na primjer u Lonjsko polje), može se utjecati na vodostaj Save i pritoka, time i na učestalost i/ili intenzitet poplava.

Koristi programa predviđanja poplava

Cijeli vodni sliv je praktički jedno, i s njim se mora znati mudro upravljati. Živim na obali Kupe. Koliko je sve povezano u jedno govori činjenica da kada naglo poraste vodostaj Save, onda Kupa kod Siska zna teći i uzvodno.

Princip programa je da se na osnovi poznavanja korita rijeka, padalina i mjernih stanica praktički iz sata u sat predviđa kretanje vodotoka na pojedinim točkama sliva. Procjenjuje se raspon u kojem se može očekivati visina vodostaja. Kada procjene pokažu da je vjerojatnost za poplavu ne nekom mjestu izvjesna, počinju se puniti vreće s pijeskom i postavljati privremeni nasipi i barijere.

Kako je vidljivo na slici, u danom slučaju se zna relativno točno kako će biti kretanje vodostaje u narednim sati, a svakim satom, s novim podacima sve točniji je, sve uži raspon za sljedeći dan-dva.

Program ima dvije mane. Prva mu je da je razvijen za države s odgovornim upravljačima vodotoka. Program ne prepoznaje nemar. Naime, ako se rijeke ne čiste od nanosa, ako su sve pliće i pliće, program će smatrati da su korita održavana, i do poplava će doći tada, kada se to ne bi dogodilo, da su korita održavana.

Druga velika mana programa je da se ne može koristiti ako se ne koristi. Prateći kako se odgovorni gađaju s prognozama, posebno kada vidim da se vreće počnu puniti tek kada naiđe voda, pitam se, da netko nije zaboravio pokrenuti program.