Poezija je – za one koji bez nje – ne preživljuju

Stihovi su to naše vrle pjesnikinje Ane Horvat. Uistinu jest tako u mom osobnom doživljaju poezije bilo da ju se čita ili piše.

Iz tiska u studenome je izašla zbirka pjesama naslovljena „Dijalozi jeseni – rapsodija jesenskih stihova 2. dio“. Djelo je objavila grupa Pisci i književnost, a nakladnik je Redak iz Splita. Među deset autora koji su objavili po desetak svojih pjesama, tu je i moja malenkost. Stoga poezije radi, radi obogaćivanja svakodnevice i ispunjavanja nutrine, toplo preporučujem izdvojiti malčice vremena ovih ponekad teških i turobnih jesenskih dana (možda uz kavu, čaj ili času crnoga vina) za pročitati pokoji stih…

Primjerice, prema recenziji, u pjesmi „Stablo i ja“ može se naći slika srušena stabla koje se uspoređuje s ljudskim životom, uz dodatak poetske soteriološke zamjedbe. U pjesmi „Jesen“ subjekt susreće list, što je personifikacija, jer susreće se osoba a ne list. A evo i jedne pjesme u cijelosti:

PODZEMNI LABIRINT

u hodnicima uskim
strasnim
u tami
ispod zemlje
našao sam
tvoje srce
ovjenčano svjetlom

*

odjevena u zeleno
šuškajući lišćem
između ruže i ljiljana
kolaju mirisi lavande
teku okusi ružine vodice
optočena plamićcima
uzdišeš i pružaš mi ruku

*

sjajiš i uvlačiš me
pokazujući mi put
ili
da zauvijek ostanem
u labirintu
u čijem je središtu
dar

Za prijašnju zbirku pjesama objavljenu s prijateljem Damirom Žubčićem naziva „Titraji Života“ dr. sc. Đurđica Garvanović-Porobija je napisala:

 „možemo utvrditi i prožimanje dvaju diskursa: slikovnog i misaonog, poetskog i retoričkog, umjetničkog i egzistencijalnog. … hodanje po poetskoj žici pokazuje potrebu da se život istražuje i na subjektivne načine jer su i subjektivne činjenice stvarne i ne samo stvarne već i bolne. Biološke i srodne znanosti čini se ne uspijevaju dati odgovore na pitanja o ljubavi, prolaznosti, smrti i duhovnosti.“

Isto slobodno mogu pripisati i ovim stihovima.

Saša Zavrtnik