Podržavam energanu na infektivni otpad na Rebru, ali…

Može li energana na Rebru konačno prelomiti želju politike, da i na najstručnijim stvarima skuplja jeftine populističke poene?

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Cijena veličine zove se odgovornost. (Winston Churchill)

(Naslovna fotografija: Wikipedija)

U Zagrebu je u velikoj tajnosti pripreman projekt zbrinjavanja infektivnog medicinskog otpada. Priprema se energana na otpad na Rebru. Konačno nešto pametno. Naravno da podržavam projekt, jer je u duhu kružnog gospodarenja otpadom. Kad se ne može ili ne isplati materijalna oporaba, onda treba iskoristiti termički potencijal. A infektivni otpad se teško može materijalno iskoristiti. Termičko zbrinjavanje medicinskog otpada nije ništa novo. Odavno su bolnice, pa i kod nas, imale vlastite spalionice, sve dok se nešto nije dogodilo u glavama političkih stranaka.

Danas se većina našeg bolničkog otpada neutralizira u Sisku i onda izvozi. Naravno, to radi strana tvrtka. Ne znam koliki je trošak zbrinjavanja, ali znam da ga plaćamo svi mi iz naknade za zdravstvo. Koliko znam, stranci su jako zadovoljni s nama. A kako i ne bi bili. Rijedak je ovako unosan posao.

Zadovoljne su i sve stranke (polu i skroz lijeve, malo i do kraja desne, pa i one gore i još malo gore), koje su zdušno stale na branik tehničko-tehnološke zaostalosti suprotstavljajući iskorištenju toplinskog potencijala otpada, kada se ovaj ne može ili ne isplati materijalno oporabiti.

Otpor iskorištavanju toplinskog potencijala iz otpada

U Zagrebu, kao metropoli, su dali poseban obol otporu protiv iskorištavanja toplinskog potencijala, kada je udružena koalicija svih političkih stranaka i likova, prije par godina odbacila i samu pomisao da bi Zagreb imao nešto kao u Beču, onu turističku atrakciju u obliku poznate Hundertwasserove spalionice. Zajedničkim djelovanjem su iz prostornog plana izbacili potencijalne lokacije za termičku obradu otpada. Kada nema lokacije, nema ni spalionice!

U mojoj Sisačko – moslavačkoj županiji je udružena koalicija svih političkih stranaka i likova iz prostornog plana izbacila mogućnost lokacije za odlagalište. Jer, kako mudro zaključuju političke veličine, kada nema lokacije za otpad – nema ni otpada. A odlagalište je uvijek potrebno, i u Švicarskoj i u Švedskoj, kako god iskorištavali otpad.

Iako zdušno podržavam projekt na Rebru, vjerujući da će ga podržati i udružena koalicija stranaka i likova i da će konačno shvatiti da i za dobar dio komunalnog otpada nema drugačijeg rješenja od termičke obrade. Ipak ostavljam nekoliko Ali!

Ali…

Prvo Ali je povezano s pitanjem, zar ne bi zbrinjavanje infektivnog otpada trebali promatrati u sklopu neophodne energane toplane na gorivi dio komunalnog otpada, čija izgradnja se, unatoč protivljenju udružene koalicije zagrebačkih stranaka i likova, neće moći izbjeći?

Drugo Ali je vezano uz pitanje može li energana na Rebru uz ovakvu Vladu. Naime, mi nemamo samostalno tijelo za zaštitu okoliša na nivou države, koje je preduvjet za nadzor nad ovakvim projektima. Nažalost, kod nas je napravljena nakarada oko upravne odgovornosti, jer smo okoliš dali gospodarstvu i energetici. Napravili smo tipičan primjer oksimorona. Spojili nespojivo.

Zabrinjava izjava ministra Filipovića, koji je na pitanje novinara oko spalionice na Rebru i (ne)opravdane inicijative građana protiv spalionice, odgovorio da to nije njegova, već briga ministra zdravstva. Ako ministar resora zaštite okoliša ne zna da je on odgovoran da se kod ovakvih objekata osigura da nema utjecaja na okoliš i zdravlje građana, onda je izgradnja ne samo energane na Rebru, upitna. Onda sam protiv! Ministar Filipović je taj koji mora osigurati besprijekorno djelovanje i osigurati da je utjecaja na okoliš u granicama prihvatljivosti.

Ministar treba stati pred građane

Pred građane koji su protiv mora stati ministar Filipović. On, po funkciji, mora građane uvjeriti da se ne trebaju brinuti, jer će im on osobno jamčiti da će sve biti po zakona… Ali ipak, ako će građani sumnjati u njegove argumente, neka im se obrati onako strogo i ozbiljno, kako se obratio trgovcima i natjerao ih da vrate cijene, na one stare. Nakon što je to uspio, uvjeren sam da će trgovce natjerati, da unatoč nižem PDV-u na mnoge živežne namirnice kod nas (5 %), nego u Sloveniji (9,5 %), sniziti cijene da budu barem kao u Sloveniji, ako ne i za 5 % niže. Zna ministar imati onaj pravi gard. Nije to semafor.

Treće Ali, je pitanje povjerenja u energanu na Rebru, kada se pogleda Studija utjecaja na okoliš (SUO). Dokument od 189 stranica plus prilozi. Bioraznolikosti i zaštitu prirode, u urbano poslovnoj sredini, među zgradama na Rebru, na mjestu sadašnje potleušice, obradila čak četiri stručnjaka. Dvoje je radilo na zraku i klimatskim promjenama. Jedan na otpadu.

Obrađeno je šumarstvo i lovstvo, tlo i krajobraz, kulturno-povijesna baština, analiza prostornih planova. Obrađena je geologija i vode, stanovništvo, promet i infrastruktura, iznenadni događaji… Obrađeni sektori kako ih vide pojedine struke, a ne kako to treba sagledati sa stajališta zaštite okoliša. Vrijednost obrađenih materijala tako tako. Vrijednost sa stajališta relevantnosti utjecaja na okoliš baš nikako.

Od 189 stranica tehničko tehnološko rješenje je na 18 stranica. Dakle, 10 % konkretnoga i relevantnog za potrebe SUO-a, u odnosu na 90 %, od čega je barem 80 % nepotrebni bla-bla. Imao sam jednom priliku surađivati s autorom tog dijela. Glede tehnologija spaljivanja je stručno jako potkovan. Jedan od najboljih. Drugo je pitanje, u kojoj mjeri čak i on može sagledati i sve što je potrebno glede zaštite okoliša. To je stručnost koja vidljivo nedostaje u SUO. Taj dio, po mome, unatoč bezbroj stranica, nije na pravi način valoriziram i nije dovoljno (eksplicitno) naglašen.

Da je elementarne odgovornosti i pameti…

To je usud hrvatske zaštite okoliša. Ona se gleda kroz sektore kao slagalice, od kojih je svaka iz neke svoje igrice i iz kojih je nemoguće napraviti sliku odnosno osigurati učinkovitu zaštitu okoliša i održivi razvoj, kako to zahtjeva temeljna, kod nas ugasla, okolišna struka. Uz ovakvo devastiranu zaštitu okoliša ne čudi da ministra Filipović ne razumije koja je uloga ministra zaduženog za okoliš.

Imao sam priliku raditi na SUO za velike objekte, od Svjetske banke do inih institucija. SUO za onaj 300 metara dugački gat u splitskoj luci za kruzere, usred prirodne, kulturne i ine baštine, radio sam sam, bez ribara i šumara, bez lovaca i kulturnjaka, i imala je samo par desetaka stranica. Ništa deblja nije bila niti ona za izgradnji sistema i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Bihaću ili industrijske zone u…

S nestrpljenjem očekujem reakciju zagrebačke i državne politike. Može li energana na Rebru konačno prelomiti želju politike, da i na najstručnijim stvarima skuplja jeftine populističke poene? Da je elementarne odgovornosti i pameti Gradska skupština Zagreba bi morala aklamacijom podržati projekt zbrinjavanja infektivnog otpada na Rebru. Da možda ne očekujem previše, da čak donesu odluku o izgradnji neizbježne energane toplane na gorivi dio komunalnog otpada i da se infektivni otpad iz svih zdravstvenih ustanova Zagreba i okolice riješi u sklopu nje, a ne na Rebru? Nekako sada i sam sebi ispadam naivan.