Podnošenje ostavke je europski moralni standard

Podnošenje ostavke je europski moralni standard

(Ilustracija: Jedan od prosvjeda na Markovu trgu u Zagrebu)

I u Bugarskoj i Rumunjskoj je ulaskom u EU ostavka zbog (ne)učinjenog postala moralni standard. Mi smo pak ostali crna rupa društva neodgovornosti, društva umanjene vrijednosti. I samo zbog toga zaostajemo. Samo za primjer: do prije 10 godina smo po društvenom proizvodu bili pred Slovačkom, a danas je ona dvostruko ispred nas

dr. sc. Viktor Simončič

Ne trudi se da o svemu znaš sve, da ne bi u svemu postao neznalica (Demokrit)

Viktor Simončič

Danas je najlakše dobiti dio pažnje ako ste protiv. Protiv bilo čega. Protiv nekoga ili nečega se s lakoćom osnuje neka grupa na mrežama ili čak osnuje udruga. Mediji vole one koji su protiv. O protivljenju će izvještavati danima, pa kolikogod bilo neutemeljeno. Pokušate li podastrijeti neki kontra argument, koji se ne uklapa ili ruši njihove priloge, o tome niti riječi. Pitam se rade li mediji svoj posao u skladu sa standardima novinarske struke ili imaju neke druge interese? Dobar dio medija je na razini senzacionalizma. Što se tiče teme okoliša i bez osnovnog znanja. Da ne vjerujem u to, mogao bih pretpostaviti da možda rade protiv interesa građana, pa i cijele Hrvatske. Da možda ne rade u interesu stranih lobija?

U duhu moguće takve zavjere, tko se još sjeća kampanje protiv Rafinerije Sisak zbog zagađivanja zraka? Poneseni nekim sitnim političkim igricama lokalna politika predvođena HDZ-om i poduprta gospođom Marijanom Petir, novoosnovanom udrugom Sisačka ekološka akcija, s podrškom univerzalno respektirajućeg gospodina Vjerana Piršića, tadašnjim ministrom zdravstva Darkom Milinovićem i ministricom okoliša Marinom Matulović Dropulić…. Sisak je 2010. godine na konferenciji o klimi u Kopenhagenu svrstan među 10 najzagađenijih gradova svijeta. Naravno da to nije bilo istina. Sisak tada, unatoč povremenim zagađivanjima, koja su se smanjivala nizom mjera u Rafineriji, a ostala industrija je bila već skoro zatvorena (Željezara, Radonja/Herbos, Segestica, termoelektrana na mazut i dr.) po zagađenju nije bio niti među prvih 50 gradova Hrvatske, a bio je »čistiji« čak i od nekih gradova u Sloveniji.

Zbog pet minuta slave Sisku nanijeli golemu štetu

Mala grupa građana Siska, često prozivana neprijateljem građana, borila se i uspjela dokazati kako je sve bio u funkciji nečega ružnog. Meni ni danas razumljivog. Više o tome u knjizi Društvo umanjenene vrijednosti (str. 199). Toliko zla i zlobe, najčešće u korist pet minuta slave, mi je i danas velika zagonetka. Srami li se itko zbog toga? Je li se netko ispričao? Jesu li mediji demantirali svoje objave i ispričali se građanima Siska za nevjerojatnu štetu kojoj su doprinijeli? Naravno da nisu. U našem kulturološko-moralnom glibu uhljebljivačko-rodijačke paradigme s institucijama sistema u kojima je potrebno skoro pet godina da se utvrdi ima li odgovornosti u kokošraskom falsificiranju putnih naloga, gdje se gube važni spisi, gdje se zbog svake prehlade odlažu sudske rasprave, isprika i/ili preuzimanje odgovornosti bile bi nezamisliv čin.

Primjer izjave à la ministra Gorana Marića u predizbornoj kampanji, kako će odstupiti ako se Rafinerija zatvori, je paradigma moralnog stanja. To je jedini razlog nezadrživog propadanja, zašto nas ima sve manje, zašto nam mladost odlazi, zašto se ne vjeruje institucijama sistema.

Kada zbog propusta liječnika umre dijete, kada se dogodi teška prometna nezgoda s nevažećom dozvolom, kada netko ne kontrolira državne garancije pa kao u brodogradnji nastane šteta od više milijardi kuna, tada se odstupa s mjesta ministra i na zapadu i na istoku Europske unije. I u Bugarskoj i Rumunjskoj je ulaskom u EU standardom društvene higijene ostavka zbog učinjenog ili zbog nečinjenja postala moralni standard. Mi smo ostali crna rupa društva neodgovornosti, društva umanjene vrijednosti. I samo zbog toga zaostajemo. Samo za primjer, do negdje prije 10 godina smo po društvenom proizvodu bili pred Slovačkom, a danas je ona dvostruko ispred nas.

Zašto sam se sjetio sisačke rafinerije? Zbog trenutnog izvještavanja o projektu skladišta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, izvještavanja o jednom inače okolišno benignom projektu.

Na jednoj TV recikliranje priloga o potencijalnoj lokaciji skladišta za radioaktivni otpad u vojarni Čerkezovac. Ugrozit će se razvoj kraja u kojem gotovo da više i nema nikoga. Prodaje se neukim glavama katastrofični scenarij za par glasova na izborima. U prilogu i medijima vičan mladi aktivist. I on je protiv! Logično, inače ga ne bi snimali. On je kao rješenje umjesto skladišta ponudio da se vojarna koristi za likovnu koloniju, međunarodne kampove, filmske festivale, seminare i radionice. Na moju kritičnu primjedbu na taj malo osebujan prijedlog odgovorio mi je kako je u vezi otpada rekao svoj stav, sviđao se nekome ili ne. Završio je »krajem godine odlazim iz Hrvatske, tako da mi je zaista svejedno, a odlazim iz razloga što je ovo sve postalo močvara u kojem mali čovjek ne vrijedi ni pišljive bobe«.

Vlastito mišljenje rezervirano za četiri zida vlastitog doma

Žao mi je da odlazi. Aktivizmom i djelovanjem je iznad prosjeka. Nedostajat će ovim prostorima na kojima natprosječnost ne prolazi. Uhljebljivačko-rodijačka paradigma takve najlakše dođe glave. Volio bih da se možda još predomisli.

Njegovo ponašanje mi je dalo misliti. Napisao sam mu: »Nemate pravo sudjelovati u podizanju paranoje u području kojeg ne razumijete i za koje bi morali znati da je pod nadzorom međunarodnih institucija. Na taj način činite štetu …. Kod nas više nije moguće staviti niti kamen na kamen….«

Odgovorio mi je: »Viktore, ja sam za odlagalište ako će biti po svjetskim standardima, ali i Vi i ja znamo da to neće biti tako. Od samog početka nije ni upitno da li treba odlagalište, nego je upitna transparentnost cijelog ovog procesa«.

Odgovorio sam: »Ne znam od kuda Vi znate da neće biti po svjetskim standardima? Ja znam da će biti! Kao intelektualac bi morali znati da je problematika radioaktivnosti pod međunarodnim nadzorom – IAEA! Te stvari se ne propuštaju pojedinim državama«. Mislim da to ne znaju niti u Ministarstvu okoliša, inače se ne bi s lakoćom odlučivali do ove mikro lokacije. Kakav je postupak trebao biti, kako su nakon negativnog kariranja odabrane četiri potencijalne lokacije na kojima je eventualno moglo biti skladište, i kako se sve trebalo tek istražiti opisao sam već više puta. Opisao sam kako je cijeli posao izbora lokacija i kasnijeg istraživanja trajao godinama, a odobrio ga je prvi premijer samostalne Hrvatske, gospodin Joža Manolić. Opisao sam i kako su političari »samo onako« izbacili tri lokacije iz istraživanja i kako je lokacija Trgovske gore ostala kao jedina samo za to jer u to vrijeme nije bilo nikoga da se zauzme za te stanovnike https://zmusk.wordpress.com/viktorov-poucak/hoce-li-bog-tom-bijednom-narodu-ikada-pomoci/

Potaknut lakoćom kako se o nekoj struci izjašnjavaju malo školovaniji pojedinci, temeljeći sve na pravu do svog mišljenja, napisao sam mu:

»Svoje mišljenje je za četiri zida. U javnosti mora prevladati razumijevanje argumenata. Kako god netko bio uspješan u nekom poslu to mu ne dozvoljava da zbog svog mišljenja ne prihvaća poruke/stavove/argumente neke druge struke. Ako ste bolesni, pitate li za mišljenje susjede ili idete liječniku? Ja sam glumio u dramskoj sekciji i često nastupam – držim predavanja, ali mi ne pada na pamet da svoje mišljenje o kulturi namećem u javnom prostoru. Možda bih i ja, kao i Vi, mogao u krugu onih koji me respektiraju, govoriti kako je organizacija festivala bacanje para. Tko ne respektira drugu struku ima šupljina u svojoj. Još se ne osjeća sigurnim. Da Vas ne cijenim, ne bih Vam sve ovo napisao. Neka Vam ovo bude kao mala mrvica (popudbina) na putu kamo god krenuli. A kako neće biti Vas da od vojarne napravite arenu, onda pustite da se tamo dogodi nešto drugo, kako i ono malo naroda od tamo ne bi krenulo Vašim putem. A što se tiče tribina, sjetite se da sam ja u Kostajnici prije desetak godina pokazao kako je sve bilo zamišljeno i imao u ruci knjižicu sa svim podacima i informacijama o postupku izbora lokacije koju je potpisao tadašnji premijer Manolić. Nažalost, svi su u dvoranu došli sa svojim mišljenjem pa je debakl bio i ostao neizbježan rezultat te i svih sličnih rasprava. Želim Vam puno sreće gdje god se uputili«.

Komentari su zatvoreni