Počast trubaču Clarku Terryju u izvrsnoj izvedbi Jazz orkestra HRT-a
(Foto: C. Terry nastupa s orkestrom Great Leaks Ratne moranrice SAD-a / Izvor: Wikipedija)
Bila je izvrsna ideja organizatora da za dirigenta i vrlo zaposlenog trubača tijekom koncerta od stotinjak minuta (10 skladbi) dovede upravo Stjepka Guta
Kada se u godišnjoj programskoj knjižici pročita naslov Mumbles, Hommage Clarku Terryju, Jazz orkestar i Stjepko Gut, nije potpuno jasno što će se događati na koncertu. I onda se dogodi izvrstan Jazz orkestar HRT-a pod vodstvom starog znanca Stjepka Guta, dirigenta, trubača, aranžera i vokaliste, ali i konferansijera. Uz izvrstan program, preplavljuju uspomene.
Stjepko Gut (Ruma, 1950.) nije nepoznato ime zagrebačkoj jazz publici. Ali kada vas svojom konferansom podsjeti na doprinos nenadmašivog promotora jazza na ovim prostorima, Boška Petrovića, to prerasta u izvanserijski doživljaj.
Boško Petrović, jedan od pokretača Ljetne jazz škole Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu, uspio je dovesti u našu sredinu mnoga velika imena. Među ostalim i jednog od najboljih trubača svih vremena, Clarka Terryja. Ali i originalnog vokalista (odatle u naslovu Mumbles). Gut je donedavno je bio i profesor na Jazz akademiji u Grazu. Koju pohađa sve veći broj hrvatskih studenata. Stjepko i Terry poznavali su se 34 godine, a Stjepko je u orkestru C. Terryja svirao dvadesetak godina.
Bila je izvrsna ideja organizatora da za dirigenta i vrlo zaposlenog trubača tijekom koncerta od stotinjak minuta (10 skladbi) dovede upravo S. Guta. Naime, Gut nastavlja tradiciju C. Terryja izvođenjem njegove glazbe koja i današnjeg posjetitelja ponese. Međutim, to nije dosta za uspjeh jednog koncerta. Treba imati na raspolaganju vrhunski orkestar kakav je danas Jazz orkestar HRT-a. Zahvaljujući stalnoj brizi rukovodstva HRT-a da trajno razvija glazbu i na tom području umjetnosti. Gotovo svi članovi orkestra bili su ujedno i solisti. Valja istaknuti trubačku liniju koja je nastupila solistički, zajedno sa S. Gutom u jednoj od kompozicija.
Kako je bilo lijepo vidjeti kada je dirigent svaki uspješan solo popratio prijateljskom gestom. No jedna njegova izjava zaslužuje zabilježbu. U jednom trenutku S. Gut je rekao. »Jučer smo svirali jedan sat za školarce iz Varaždina, a poslije toga sam s njima razgovarao. Taj doživljaj hrabrit će me u nadolazećim godinama. Nezaboravno iskustvo.«
Bio je to treći u nizu koncerata Jazz orkestra HRT-a u kojem je taj sastav pokazao zamjetnu kvalitetu. Koju je moguće postići u relativno maloj sredini, samo ako je trajno na okupu.
Igor Čatić