Pobjede koje ostavljaju gorčinu

Pobjede koje ostavljaju gorčinu

Uz zadovoljstvo da su poništeni natječaji za centre za gospodarenje otpadom Lučino razdolje i Babina gora osjećam i gorčinu. Možda sam oko centara za gospodarenje otpadom ja u krivu, a ne plejada domaćih i inih stručnjaka? Daj Bože da jesam...

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Prazna glava svaka je ohola. Prazne tikve po vodi plivaju. (Narodna)

Viktor Simončič

Nakon natječaja za Centar gospodarenja otpadom Lučino razdolje poništen je i natječaj za centar Babina gora. Oba, jer cijene ponuda uvelike prekoračuje procijenjenu vrijednost. Prekoračenje iznosa u odnosu na procjenu nije zla igra ponuditelja. Cijene ponuda su u odnosu na traženo korektne. U oba slučaja se radi o nevjerojatno lošim projektima, napravljenih na način kako si »mali Ivica zamišlja svijet«.

Da ima pravde, onda bi (možda čak i predstavnici DORH-a) pitali one koji su odobrili i koji su izradili projektnu dokumentaciju, na osnovi čega su je pripremili. Hoće li netko zatražiti moralnu (oduzimanje licence) i materijalnu (povrat novca i nadoknadu štete) odgovornost? Gdje je odgovornost resornog ministra? Hoće li konačno reagirati EU i preispitati što to radi agencija JASPERS koja odobrava ovakve projekte? Izgleda da će EU konačno reagirati!

Jedino Sinčić shvatio da je nešto trulo u gospodarenju otpadom

Na postupke odobravanja iz EU financiranih štetnih projekata upozoravam godinama. Za razliku od dopisa našima, na koje nema odgovora, iz EU-a su stizali odgovori koji su uljuđenom bahatošću potvrđivali njihovu vlastitu nepogrešivost. Naravno da sam upozoravao i naše institucije sistema. Gotovo legendaran je bio odgovor iz DORH-a (više puta objavljen i u »poučcima«), iz kojega su na moguće marifetluke odgovorili u stilu: »pitali smo lopova, lopov je odgovorio da nije lopov, znači da lopov nije lopov«.

Od svih kojima sam slao vapaje za pomoć, jedini političar koji je shvatio da je u gospodarenju otpada nešto trulo, a da se to ne odnosi na truljenje bio frakcije je Ivan Vilibor Sinčić. Kao predsjednik saborskog Odbora za zaštitu okoliša organizirao je tematsku raspravu s jasnim zaključcima. Nažalost, još jedan u nizu neiskorištenih inicijativa, jer odgovorni nisu reagirali.

Sreća da je izabran u Europski parlament. Zapamtio je na što upozoravam. Vjerovao je da to želim, kao i on, zbog javnog a ne osobnog interesa. Ostali smo u kontaktu. Pokazao je upornost. Tražio je kontakte. I uspio. Pripremali smo podloge za niz sastanaka koje je organizirao sa suradnicima povjerenice za koheziju Elise Ferreira i povjerenika za okoliš Virginijusa Sinkevičiusa.

Kad im je iznio primjere Marišćine, sisačkog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, projekta Regionalnog centra za gospodarenje otpadom Babina gora, potpisivanje ugovora o financiranju Županijskog centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje bez Studije izvodljivosti… U najmanju ruku su ostali bez teksta. Nisu mogli vjerovati da JASPERS može odobriti takve projekte. Dogovoreno je da dođem u Bruxelles na sastanak. Dogovaramo termin.

Kozmetičke izmjene projektne dokumentacije

Nakon poništenja natječaja za Lučino razdolje su (tko su ti da mi je znati!) pripremili kozmetičku izmjenu projektne dokumentacije. Isto namjeravaju i u slučaju Babina gora. Nakon malo kozmetike pokušat će da netko za planirana sredstva izradi centre. Unaprijed najavljujem: »uzalud vam trud svirači«. Postoji način kako spasiti projekte. Kako se natječaj obavlja po takozvanoj žutoj knjizi javne nabave, kojom je predviđena sloboda ponuđača da predloži optimalnu opremu i rješenje, neovisno od onoga što je opisano u idejnom projektu, oba projekta je moguće izvesti znatno ispod procijenjene vrijednosti.

Nažalost, u nedostatku kompetencije kod izbora ponuđača se bezuvjetno traži ispunjavanje tehnologije iz natječajne dokumentacije, kao da jer natječaj po crvenoj knjizi javne nabave, a ona izrađena za potrebe javne nabave po žutoj knjizi, koja je ispod razine idejnog projekta.

Za pojašnjene, kada tražite da netko osigura prijevoz 1000 putnika na nekoj relaciji na dan, a javna nabava se odvija po žutoj knjizi, onda ponuđač, neovisno od onoga što stoji u projektnoj dokumentaciji, slobodno predlaže vrstu i kapacitet vozila. Kada se javna nabava izvodi po crvenoj knjizi onda ponuđači moraju isporučiti upravo onakvo vozilo i onakve boje kakvo je u dokumentaciji.

Vidio sam novi troškovnik za Lučino razdolje i usporedio ga s MO-BO-TO tehnologijom Tehnixa. U odnosu na traženo barem jedan hala je suvišna. Nije potreban kran, umjesto tri dovoljna je jedna kabina za sortiranje, dovoljan je samo jedan a ne tri magnetska separatora, ne treba balistički i niti jedan od sedam predviđenih optičkih separatora. Od tri potrebne su samo dvije preše, bio-obrada se provodi u jednom a ne tri koraka, ne treba anaerobna razgradnja. Nepotrebno je otplinjavanje odloženih frakcija na odlagalište, za pročišćavanja zraka potreban je samo vrećasti filter, a ne i bio filter, jer nema nekontrolirane razgradnje bio materijala. Nepotreban je pročišćivač zraka – scrubber – čija namjena u projektnoj dokumentaciji mi nije jasna.

Predviđeni su slini nepotrebni transformatori jer je potrebna električna energija od 3 MW, za razliku od Tehnixa s 200 kW, koji se proizvedu na krovu. I bez sve sile strojeva, kod MO-BO-TO je čistoća frakcija 99 %, a prema natječaju iskoristive frakcije moraju imati čistoću od samo 90 % (kome se uopće može prodati nešto takvo?) Da bude apsurd veći, uz svu silnu opremu, broj zaposlenih je prema natječajnoj dokumentaciji veći nego kod Tehnixa.

Netko će pomisliti da forsiram Tehnix. Ne, samo forsiram da se primjeni tehnologija koju ima (i) Tehnix i da se natječaji postave na način, po kojem će se ponuđaču dati mogućnost da predloži najbolja rješenja, a da se valorizacija obavi po jedino logičnim kriterijima: utjecaj na okoliš, specifična potrošnja energije, čistoća frakcija, specifični operativni troškovi, visina investicije, otisak na klimatske promjene (specifične emisije »eqCO2«), garancija kvalitete (servis, trajnost opreme,…) ……

Preispitati i natječajnu dokumentaciju za Zagreb

Koristim priliku, a nadam se da urednik neće to izbaciti, da veliku hvalu izrazim i uredniku ovog portala Borisu. Boris je otvorio mogućnost da drugačiji pogledi dođu na svjetlo dana. Da on nije omogućio već sedmu godinu prostor za poučke, pitanje je bi li mnoge poruke uopće mogle doći do onih gore. Nisam siguran da bih imao volju djelovati u nekoj osami, pa niti pisati svima i svakome.

Kada u EU spriječimo izgradnju štetnih centara za gospodarenje otpadom, kada za naš novac građani počnu dobivati željenu protuvrijednost, velika zasluga će uz Viliborovu biti i Borisova.

Još jedna molba ministru Ćoriću da uz Babinu goru i Lučino razdolje preispita i pripremu natječajne dokumentacije za Lećevicu, Piškornicu, Šagolje, ali i za Zagreb. Ako se projekti pripremaju kao dva spomenuta, a nema sumnje da je tako, onda od njih neće biti ništa.

Uz zadovoljstvo da su poništeni natječaji, osjećam i gorčinu. Gorčinu jer je moj narod neuk. Pripremam se za sastanak u EU-u, pa bih želio izbjeći da se tamo obračunavam s neodgovaranjem Vlade, ministarstva, Fonda i saborskog Odbora za zaštitu okoliša.

Naime, kod svake urgencije izvan Hrvatske dobivam pitanje tipa jeste li iskoristili sve mogućnosti kod kuće? Odgovor je uvijek isti, jesam, ali u Hrvatskoj oni gore ne odgovaraju ovima dole.

Uputit ću, prije sastanka u Bruxellesu urbi et orbi e-mail i moliti za razgovor. Možda sam oko centara ja u krivu, a ne plejada domaćih i inih stručnjaka? Daj Bože da jesam.

Komentiraj

*