Po razvoju biciklističkog prometa jako zaostajemo za Ljubljanom i Novim Sadom

»U Zagrebu se biciklistička staza praktički nije gradila od 1980-ih, od tada naovamo se isključivo uređuje kistom i kanticom boje, a na taj se način ne može bogzna što napraviti. To je krpanje«, ističe čelnik Sindikata biciklista

Melita Funda

Sindikat biciklista je volonterska udruga osnovna sredinom 2011. godine. Udruga broji preko dvije tisuće članova, a četrdesetak aktivista sudjeluje u najvećem dijelu njihovih akcija koje su usmjerene na promociju biciklističke kulture i poboljšanje uvjeta korištenja bicikla kao održivog, efikasnog i zdravog prijevoznog sredstva. Imaju i nekoliko zaposlenih ljudi koji rade na raznim projektima. O biciklističkoj problematici članovi Sindikata raspravljaju na redovnim tjednim sastancima, ali i na namjenskim sastancima, u skladu s određenim aktivnostima.

Kad govorimo o djelovanju Sindikata biciklista, valja istaknuti da se oni ne bave natjecateljskim, tj. sportskim biciklizmom, već isključivo promocijom bicikla kao prometnog sredstva te lobiraju na nacionalnoj i lokalnoj razini po pitanju propisa i biciklističke infrastrukture. Svake dvije godine Udruga organizira biciklistički festival »Pedalafest«, višednevno događanje mozaično-zabavnog karaktera, koje uključuje izložbe, video ostvarenja, glazbu, igre, radionice, teretne bicikle, putovanja, stručne radionice na kojima sudjeluju stručnjaci iz cijele Europe. Članovi Sindikata biciklista surađuju i sa školama gdje učenicima drže predavanja na temu kako se kretati biciklom u prometu. Reakcije na takve radionice i predavanja su više nego pozitivne pa ih nerijetko nastavnici pozivaju na suradnju.

Riječ je o pokušaju da se nadoknadi praznina koja je ostala nakon što je Ministarstvo obrazovanja prestalo po školama provoditi svoje aktivnosti u suradnji s MUP-om. Nacionalna kampanja »Biciklom na posao« je veliki projekt kojeg Sindikat biciklista provodi zajedno s još 13 organizacija koje djeluju po cijeloj Europi. Krovna organizacija ovog projekta je Europski savez biciklista, a financira ga Europska unija. Predsjednik Sindikata biciklista je Tomislav Nakić-Alfirević, entuzijast i iskreni zaljubljenik u biciklizam, koji svakodnevno biciklira na posao bez obzira na godišnje doba i vremenske uvjete. U pet godina predanog rada i djelovanja Sindikat biciklista je priskrbio naslov vodeće organizacije civilnog društva u regiji iz područja biciklističkog prometa.

Primjer Ljubljane

»Ono što je evidentan problem u Zagrebu jest nedostatak biciklističke infrastrukture. Naprosto nedostaje pravih biciklističkih staza. Dobro je to što se barem priznaje i prepoznaje u javnosti postojanje te problematike i što ona nije više sporedna tema u kontekstu šireg održivog intermodalnog prometa. U kontekstu Hrvatske, Zagreb je jedan od gradova u kojem se više govori o biciklizmu. U ostatku zemlje vožnja biciklom je prilično nerazvijena«, ukazuje Nakić-Alfirević koji smatra da Zagreb, geografski smješten između Ljubljane i Novog Sada, jako zaostaje za oba grada u smislu razvoja biciklističkog prometa i biciklističke infrastukture.

Prema njegovim riječima, kad ste na biciklu u Ljubljani niste nikad u situaciji da morate razmišljati kuda bi se trebali kretati, tamo je kretanje tečno, prirodno i praktično. Staze su spojene i izvedene na spoj na cestu gdje staze više nema, središnja pješačka zona uređena je na način da je dozvoljen miješani biciklistički promet, bez ikakvih sigurnosnih posljedica koje su se nekoć navodile kao potencijalni problem u smislu sudara i slično.

Iako i tamo ima besmislenih rješenja, ukupna je situacija drastično bolja nego u Zagrebu gdje je pravilo da se označavaju kratki segmenti nepovezanih staza koji su trenutno velikom većinom neusklađeni s novim Pravilnikom o biciklističkoj infrastrukturi koji je stupio na snagu prije nekih šest mjeseci.

»U Zagrebu se biciklistička staza praktički nije gradila od 1980-ih, od tada naovamo se isključivo uređuje kistom i kanticom boje, a na taj se način ne može bogzna što napraviti. To je krpanje. Pogledajte Zeleni val, na koridoru od 17 metara čak 14 metara je rezervirano za automobile«, ističe čelnik Sindikata biciklista. Dodaje kako su se osamdesetih godina još planirale i izvodile biciklističke prometnice na kvalitetan način te se tragovi toga mogu vidjeti na Jarunskoj ulici i u Ulici Hrvatskog sokola, gdje su staze denivelirane u odnosu na pješačku površinu, dovoljno su široke, oko 2 metra, odvojene zelenim otokom od motorne površine itd.

Međutim, sad su čak i te staze zapuštene do te razine da se više signalizacija ne vidi pa se automobili parkiraju na tim stazama, a »gradske službe odbijaju uklanjati te parkirane automobile pod izlikom da staza nije dovoljno jasno označena«.

Faktor straha i sigurnosti je česta tema diskusija među biciklistima budući da su mnogi dijelovi gradskog i međugradskog prometa veoma nesigurni za vožnju biciklom. Kako doznajemo u Sindikatu biciklista, ne postoji siguran pravac za bicikliste iz Zagreba prema Zaprešiću. Riječ je o prometnici na kojoj automobili voze brzinom od 90 do 100 km/h, a ne postoji poseban biciklistički prostor.

Slična je situacija i u nekim drugim dijelovima Zagreba. Problematična je Aleja Bologne, Avenija Dubrovnik, Maksimirska cesta i mnoge druge dionice. U Zagrebu faktički postoje svega dvije biciklističke trake, jedna u Gundulićevoj ulici i jedna na Zelenom valu. Dakle, jedna veoma sužena koncepcija biciklističkog prometa gdje su biciklisti stiješnjeni s pješacima.

Prekršaji nad biciklistima

Predsjednik Sindikata biciklista, Alfirević nam je rekao da je pravno gledano situacija jednim dijelom »loša«, a jednim dijelom »grozna«. Prekršaje nad biciklistima policija uopće ne sankcionira. Na Zelenom valu vozači automobila redovito svojim skretanjem presjecaju put biciklistima koji se voze biciklističkom trakom. Nadalje, ne sankcionira se ni parkiranje na biciklističkim trakama koje nije dozvoljeno ni u kojim uvjetima, niti za kraće niti za duže zaustavljanje. Sve su to opasne i potencijalno smrtonosne situacije za bicikliste zato što u takvim slučajevima biciklisti moraju skretati u prometnu traku motornih vozila i na taj se način izlažu opasnosti da im s leđa naleti automobil. Onaj dio koji je grozan je dio vezan za nepostojeće odgovarajuće propise. Biciklistički se promet neopravdano tretira s istom rigoroznošću kao i motorni. Problematično je i kako su uređena ili bolje rečeno neuređena mnoga gradska križanja.

»Početkom travnja 2015. na sastanku s predstavnicima Grada Zagreba razgovarali smo o rješavanju kriznih situacija biciklističke infrastrukture u gradu. Predali smo i popis od 40 prioritetnih križanja na kojima treba označiti biciklističke prijelaze i dati na znanje vozačima automobila da biciklisti tuda prometuju kako bi bilo što manje nezgoda. Šest mjeseci nam Grad nije odgovorio, iako smo u međuvremenu poslali na desetke dopisa. Nije bilo odgovora niti na našem telefonske pozive. Dakle, potpuno ignoriranje problematike iz čega se samo može zaključiti da Gradu odgovara takva situacija«, kaže Alfirević i dodaje da novac u ovom slučaju ne može biti izlika jer se ne radi o velikim radovima koji uključuju bagere i kamione, već isključivo o radovima na signalizaciji.

U Sindikatu biciklista nisu zadovoljni suradnjom s Gradom jer dosad nije imao previše sluha za poboljšanje uvjeta za biciklistički promet. Predsjednik udruge navodi kako se tek povremeno označi kakva biciklistička staza, što ni izdaleka nije dovoljno. Nedavno je otvorena staza prema Buzinu, Buzin-Veliko Polje, što je ocijenio dobrim, ali problem je što ta staza nije dobro povezana. Iz tog se pravca ne može doći do Dugava jer je promet preko ranžirnog kolodvora napravljen isključivo za motorni promet. Pješacima je ostavljen prostor od pola metra, a biciklistima doslovno ništa. Kao problem spominje i parkirališna mjesta za bicikle koja nisu najsretnije riješena.

Neprikladna parkirališta za bicikle

»U gradu Zagrebu možete vidjeti hrpu spirala na kojima se ostavljaju bicikli. To je potpuno promašena koncepcija parkirališta – skupa su, nepraktična i oštećuju bicikle. Ne može se za njih sigurno vezati bicikl. Mi smo Grad Zagreb četiri godine uvjeravali, molili i pozivali da prestanu postavljati taj tip parkirališta te da umjesto njih počnu postavljati tvz. klamerice. To je tip parkirališta koji je fiksiran u podlogu, viši je, a bicikl se može vezati za okvir da bude sigurniji, bicikl se može nasloniti. Tek od prošle godine se u pravilu postavljaju klamerice«, konstatira Alfirević.

On tvrdi da Grad Zagreb ne misli ozbiljno o biciklističkom prometu na što, između ostalog, ukazuje i činjenica da se ne zna broj biciklista u gradu. Jedini broj koji se može dobiti od grada Zagreba u smislu udjela biciklističkog prometa u ukupnom prometu su subjektivne i nikakvim matematičkim modelom potkrijepjene procjene pojedinih zaposlenika ureda sektorskih odjela. »Od Grada se može čuti da udio biciklističkog prometa iznosi od pet do deset posto što je naprosto nevjerojatan i nemoguć broj. U Nizozemskoj i Danskoj taj postotak doseže 30-ak posto, a to su najrazvijenije zemlje po tom pitanju«, navodi predsjednik Sindikata biciklista koji drži da je gradonačelnik najzaslužniji za takvo stanje jer urbanistička politika u gradu Zagrebu dolazi od njega.

Podsjeća kako je 2012. godine gradonačelnik Bandić obećao da će se izgraditi biciklistička magistrala u centru grada od Trga Francuske republike do Masarykove i Tesline ulice pa i dalje, do Martićeve… Riječ je o potezu od pet do šest kilometara, a do danas nije napravljen niti jedan metar od te dionice. Jedina ozbiljnija biciklistička prometna površina izgrađena u Zagrebu je ona na Zelenom valu u smjeru zapada.

Krajem ove godine Sindikat biciklista zaokružit će svoj dvogodišnji angažman u sklopu kojeg su organizirali po dvije kampanje na godinu. Njihov projekt »Dialog on mobility« je usmjeren na uspostavljanje dijaloga između institucija i hrvatskih gradova o javnom, intermodalnom prometu. Projekt uključuje prijedloge oblikovanja gradske i urbanističke politike, savjetovanje s različitim stručnjacima. Provodit će se do kraja 2017., a financira se iz EU fondova. Vrlo je zanimljiv projekt preko kojeg će Sindikat biciklista osigurati trokolice za starije osobe kako bi ljudi treće dobi mogli uživati u vožnji, a kojima je bicikl na dva kotača preopasan za održavanje ravnoteže.

Sindikat biciklista će i dalje utjecati da se poboljša pravni okvir za korištenje bicikla, ali i općenito pravni okvir za promet. Pozitivan pomak se dogodio prošle godine u mjesecu studenom u Gradskoj skupštini kad se na mala vrata ukinula zabrana korištenja bicikla u pješačkoj zoni u gradu Zagrebu, tj. u pješačkim zonama i to na način da je dodana riječ »motorna« (vozila u pješačkim zonama), tako da se sad u praksi smije kretati biciklom. U Sindikatu biciklista to drže razboritim i logičnim.

»U Zagrebu postoji bitan porast korištenja bicikla i teško je razlučiti koliko smo mi u tome doprinijeli, ali volimo vjerovati da jesmo«, kazao je za ZG-magazin Tomislav Nakić- Alfirević.