Plastofobija je zahvatila i hrvatske trgovačke lance

Plastofobija je zahvatila i hrvatske trgovačke lance

(Slika 1. Jednokratna biorazgradljiva vrećica za pakiranje voća i povrća)

Papirnata vrećica bi se morala iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje u odnosu na PE-HD vrećicu, no proizvodnja papira ima bitno lošiji utjecaj na ekotoksičnost. Pamučna torba više utječe na okoliš od PE-HD vrećice u sedam od devet kategorija

Tekst i fotografije: Maja Rujnić Havstad

Lanac trgovina dm od 1. veljače 2020. u svojim trgovinama više ne nudi jednokratne plastične (polietilenske) vrećice, čime se pridružio Kauflandu, koji je jednokratne plastične vrećice povukao iz prodaje s 1. siječnja 2020. U dm-ovom trgovinama se tako, umjesto dosadašnjih jednokratnih polietilenskih, nude jednokratne papirnate vrećice, a od višekratnih vrećica, u stvari torba, nude se platnene (pamučne) te plastične: polietilenske (malo deblje, više nosivosti) i poliesterske (načinjene od reciklata PET-boca). U Kauflandu je slična ponuda, također se mogu kupiti papirnate vrećice te torbe od polietilena ili polipropilena.

Pretpostavlja se da tu nije kraj i da će se i drugi trgovački lanci povesti za njihovim primjerima. Nažalost, zbog spornih plastičnih vrećica od 15 do 50 mikrometara, plastofobija se proširila diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj. Pri tome su plastične vrećice postale simbolom sveopćeg plastičnog zla. U trendu je ukidanje polietilenskih [koje se često nazivaju najlonskim ili PVC vrećicama, iako nisu ni od najlona – poliamida, niti od poli(vinil-klorida)] jednokratnih vrećica i promoviranje “boljih” rješenja. Koja vrlo često nisu bolja, niti za potrošača niti za okoliš. Jasno je, plastični otpad ne smije završavati u morima, oceanima ili bilo gdje u okolišu. Treba poduzeti sve mjere da tamo ne dospije.

Međutim, proizvodi od alternativnih materijala koje su nude umjesto plastičnih često predstavljaju još i veću opasnost za okoliš. Za njihovu proizvodnju troši se više resursa (goriva, vode, sirovina), a uz to su teži i više koštaju. Pa se tako promoviraju papirnate vrećice i pamučne torbe. No sve procjene utjecaja životnog vijeka proizvoda na okoliš pokazala da su navedeni proizvodi po svim pokazateljima bitno lošiji od jednokratne polietilenske vrećice.

Papirnate vrećice nisu bolje rješenje

Primjerice, prema istraživanju Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje (e. Life Cycle Assessment of Supermarket Carrier Bags), najbolji izbor vrećice za nošenje predstavlja jednokratna vrećica od polietilena visoke gustoće (PE-HD), a slijedi je polipropilenska (PP) višekratna torba. Papirnata vrećica bi se morala iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu, no proizvodnja papira ima bitno lošiji utjecaj na ekotoksičnost (emisije toksičnih tvari). Isto tako, vrlo je malo vjerojatno kako će se papirnata vrećica moći iskoristiti više puta zbog svoje male trajnosti.

Pamučna torba više utječe na okoliš od PE-HD vrećice u sedam od devet kategorija, čak i uz ponovnu primjenu od 173 puta. Utjecaj na okoliš posebno je velik u kategorijama kao što su acidifikacija i ekotoksičnost voda i tla zbog energije potrebne za proizvodnju pamučnog vlakna te gnojiva koja se rabe tijekom rasta pamuka. Svaka vrećica na neki način utječe na okoliš. No polietilenska vrećica od svih utječe najmanje. Posebno ako se iskoristi više puta, te na kraju završi kao vrećica za odlaganje smeća.

U jutarnjem programu HRT-a Dobro jutro, Hrvatska, u sponzoriranom programu, predstavnica Spar-a Hrvatska, nedavno je predstavila novosti u njihovom programu vezane uz vrećice. U prilogu emitiranom 24. siječnja 2020. na HRT-u, promovirane su vrećice i torbe koje se mogu kupiti u Spar-ovim trgovinama. I sve bi bilo u redu da pri predstavljanju navedenih proizvoda nije izrečen niz floskula, rečenica bez sadržaja te netočnosti koje se godinama provlače medijima.

Primjerice: ”Godišnje više od milijun ptica i više od 100 000 različitih drugih životinja umre zbog toga što se zapetljaju u te ′najlon′ vrećice ili ih pojedu. Za spaljivanje 4 ′najlon′ vrećice potroši se kisika koliko čovjek treba za cijeli dan. Izrečena je i tvrdnja da se u Hrvatskoj kupuje prosječno oko 1000 vrećica na godinu. Ako svaka vrećica košta prosječno 1 kunu, 1000 kuna godišnje je suma koju bi se moglo potrošiti na nešto drugo, a ne na plastičnu vrećicu koju ćete kada dođete doma baciti, jer je potpuno neiskoristiva.”

Nabacivanje faktoidima

Svašta je izrečeno, ništa ni blizu istini. Jednom napisana, iako nigdje potvrđena izjava o broju morskih životinja (ili sisavaca ili ptica) koje ugibaju zbog plastičnih vrećica se s godinama samo sve više povećava. Da, morske životinje stradavaju zbog upetljavanja u razne plastične otpatke i ribarske mreže. Plastični otpaci se nažalost mogu naći i u njihovom probavnom traktu jer zamjenjuju plastiku s hranom, no plastične (polietilenske) vrećice nisu glavni krivac. Cjepiva ne uzrokuju autizam, a studija u kojoj se to ustvrdilo je davno pobijena i proglašena lažnom, pri čemu je njezin autor izgubio liječničku licencu.

No kao što to nema smisla tumačiti protivnicima cijepljenja, tako se čini da niti protivnicima svega plastičnoga nema smisla predočavati dokaze o neistinitosti tvrdnji o pogubnom utjecaju plastičnih vrećica na živi svijet. U Hrvatskoj pojedinac ne kupuje 1000 vrećica godišnje, brojka od 200 ili 300 komada je bliža istini. Uz to te vrećice nisu neiskoristive jer se mogu više puta iskoristiti za nošenje, a na kraju upotrijebiti kao vrećica za smeće.

Što se tiče potrošnje kisika za spaljivanje vrećica, za svako izgaranje treba kisik, bez obzira što se spaljuje, polietilenska vrećica, papirnata vrećica ili neki drugi otpad. Osim spaljivanja, postoje i neki drugi načini toplinske razgradnje kao što su rasplinjavanje ili piroliza, pri čemu se troši manje kisika ili ga uopće ne treba.

Kao alternativu neiskoristivim “najlon” vrećicama koje ubijaju ptice i ostale životinje, za spaljivanje troše kisik, a uz to i puno koštaju, predstavnica nudi nekoliko proizvoda. Prvi je biorazgradljiva vrećice za pakiranje voća i povrća koja se može kupiti na istom odjelu. U njih možete stavljati svoj biootpad (slika 1), a mogu se kompostirati u kućnom kompostištu. Možete kupiti i višekratne mrežaste vrećice za pakiranje voća i povrća načinjene od reciklata PET boca (slika 2). Ne samo usput, masa joj je 9 grama, a pere se pri temperaturama do 60 °C.

Slika 2. Natpis na višekratnoj mrežastoj PET vrećici za pakiranje voća i povrća

Problem razgradnje bioplasitke

Slika 3. Deklaracija plastične višekratne torbe

Za biorazgradljivu vrećicu za nošenje predstavnica Spar-a tvrdi da je načinjena od kukuruznog škroba i da se razgradi kao i svaka druga organska tvar, a može se i više puta iskoristiti. Postavlja se pitanje zašto se te vrećice može više puta koristiti, a obične “najlon” vrećice su iskoristive samo jednom?

Treća mogućnost je platnena torba, koja se može višekratno koristiti, kao i prati. Dakako, ta platnena vrećica je u stvari plastična, načinjena od polipropilena ili polietilena, što na deklaraciji nije navedeno (slika 3).

Biorazgradljivi plastični proizvodi na tržištu su prisutni nekoliko desetljeća. Iako se smatralo da će riješiti problem sve većih količina plastičnog otpada, pokazalo se da baš to i nije tako. Zato što se takvi proizvodi ne razgrađuju kao svaka druga organska tvar, kao što je netočno navela predstavnica Spar-a, nego za svoju razgradnju trebaju određene uvjete. Povišenu temperaturu, vlažnost i mikroorganizme (gljivice i bakterije) kojih na mjestu gdje su odloženi ili bačeni najčešće nema. Uvjeta za biorazgradnju nema ni u okolišu, ni na odlagalištu, pa čak ni u kućnom kompostištu (osim za neke tipove biorazgradljivih plastičnih materijala). Ima ih u industrijskoj kompostani, no to znači da bi biorazgradljive plastične proizvode trebalo odvojeno sakupljati i odvoziti na biorazgradnju u posebnu građevinu namijenjenu za industrijsko kompostiranje.

U Republici Hrvatskoj postoje industrijske kompostane, no namijenjene su kompostiranju isključivo biootpada, dakle zelenog otpada, kućnog biootpada, otpada s tržnica i sl. Biorazgradljiva, bolje rečeno kompostabilna plastika, nažalost se najčešće ne razgrađuje istom brzinom kao i biootpad, pa se često ne razgradi u predviđenom vremenu, te se mora prosijati iz komposta. Drugim riječima, predstavlja problem pri kompostiranju.

I biorazgradljive vrećice su većinski načinjene od nafte

Iako na Spar-ovim biorazgradljivim vrećicama stoje certifikati dviju europskih organizacija za certificiranje kompostabilnih proizvoda, TÜV Austria i DIN CERTCO (slika 4), koji navode da su obje vrećice prikladne za kućno i industrijsko kompostiranje, pod navedenim brojem S0426 (TÜV Austria) nalaze se sljedeći proizvodi: vrećica za sakupljanje biorazgradljivog otpada debljine do 24 µm, prikladna za kućno kompostiranje, vrećica za sakupljanje biorazgradljivog otpada debljine do 116 µm, prikladna za industrijsko kompostiranje i vrećica za nošenje (e. shopping bag) debljine do 116 µm, prikladna za industrijsko kompostiranje.

S obzirom na to da se debljina vrećice za nošenje kreće od 45 µm (tijelo) do 115 µm (ručka), prikladna je samo za industrijsko kompostiranje. Vrećica za voće i povrće debljine je 11 µm i mogla bi biti prikladna za kućno kompostiranje, iako je u popisu certifikata nema. Oznaka DIN CERTCO pod brojem 7P0324 samo navodi da se radi o kompostabilnoj plastici maksimalne debljine 55 µm.

Slika 4. Certifikati TÜV Austria i DIN CERTCO na biorazgradljivoj vrećici za nošenje

Treba objasniti, biorazgradljiva plastika je podskupina bioplastičnih materijala, u koje, osim biorazgradljivih plastičnih materijala, spadaju i nerazgradljivi plastični materijali na bioosnovi, dakle plastični materijali kojima je izvorna sirovina najčešće bila neka uzgojina (npr. polietilen načinjen od šećerne trske). Da bi se načinilo još veću zbrku, treba reći i da biorazgradljivi plastični materijali nisu nužno načinjeni od uzgojina, već mogu biti načinjeni i od fosilnih izvora, odnosno nafte ili prirodnog plina.

Upravo su biorazgradljive Spar-ove vrećice načinjene od biorazgradljivog plastičnog materijala koji je većinom fosilnog izvora (dakle od nafte, a ne od kukuruznog škroba), a proizvodi ga tvrtka BASF. Kompostabilna plastika je podskupina biorazgradljive plastike, a može biti prikladna za kućno i industrijsko kompostiranje. Najvažniji kriterij koji utječe na kompostabilnost, osim same vrste biorazgradljivog materijala, je debljina proizvoda. Što je proizvod tanji, lakše će se razgraditi, odnosno kompostirati. Zato se certifikati uvijek dodjeljuju proizvodima definirane debljine, a ne materijalima.

Najlakše je biti u trendu i mrziti plastiku

Plastična ambalaža je u današnjem svijetu sveprisutna i svakako treba smanjiti njezinu potrošnje tamo gdje je to opravdano i gdje se smije izbaciti bez utjecaja na sigurnost i kvalitetu proizvoda. Autorica nosi platnene ili plastične torbe u kupovinu, a kada i kupi ili dobije plastičnu vrećicu, obavezno je iskoristi kao vrećicu za smeće. Plastične vrećice nisu nekorisne, a za neke primjene su nezamjenljive. Primjerice, za nošenje svježeg mesa. Ili voća i povrća. Općenito svega što je vlažno i što se ne može staviti u alternativnu vrećicu, nažalost sve češće papirnatu.

Najlakše je biti u trendu i mrziti plastiku. No problem treba sagledati sveobuhvatno. Alternative koje se nude su vrlo često ekološki nepovoljnije, opasnije, nehigijenskije i skuplje. Umjesto tankih i laganih vrećica od polietilena visoke ili niske gustoće, sada se nude deblje, teže i skuplje jednokratne papirnate i biorazgradljive plastične vrećice, te višekratne plastične torbe od polietilena, polipropilena ili poli(etilen-tereftalata). Valja pozdraviti inicijativu trgovačkih lanaca da smanje uporabu plastičnih (polietilenskih) vrećica, ali postavlja se pitanje – jeste li sigurni da nudite rješenja koja su u konačnici bolja? I za potrošače a posebno za okoliš.

Tekst valja završiti najnovijom vijeću. Spar je 2019. prodao milijun biorazgradljivih vrećica za voće i povrće, te oko 100 000 biorazgradljivih vrećica za nošenje (Lider, 5. veljače 2020.). Vrećica za nošenje mase je 32 g, a vrećica za voće i povrće 5 g. Usporedbe radi, polietilenske višekratne vrećice su mase 25 grama (mjereno). Dakle, radi se o ukupnoj količini od oko 8 tona. Zanemarivo, posebno kada se uzme u obzir da se na skladištu tvrtke koja bi trebala zbrinuti plastični otpad trenutno nalazi oko 30 000 tona svekolikog plastičnog otpada koji su građani uredno razvrstavali (Večernji list, 6. veljače 2020.). S kojim se ništa ne radi. Ostaje nejasno na koji način će se Spar-ove biorazgradljive vrećice oporabiti.

Komentiraj

*