Planirati i razmišljati treba dugoročno

Planirati i razmišljati treba dugoročno

(Alarmantna je situacija i u državnom poduzeću, Hrvatskim željeznicama. Dovoljno je samo pogledati situaciju s dolaskom putničkih vlakova u Zagreb i izračunati dnevna kašnjenja i broj incidentnih situacija koje se svakodnevno događaju.)

Pitanje je do kada ćemo raditi uglavnom na saniranju štete umjesto da unaprijed predvidimo i preveniramo moguće probleme? U tom su kontekstu korisne aktivnosti udruga i nevladinih udruga, prosvjedi, referendumi i slični alati u demokraciji, ali izgleda da se unatoč tome stvari sve više otimaju kontroli

Žarko Delač

Žarko Delač

Ove smo godine u nekoliko slučajeva informirani o zagađenju mora i ekološkim akcidentima u blizini turističkih odredišta na Jadranu. Upravo taj podatak pokazuje jednu neizbježnu činjenicu o kojoj se malo ili gotovo nimalo vodi računa. Riječ je o jednostavnoj matematici koja izgleda za mnoge u našoj državi, a ne samo učenike, predstavlja imaginarnu znanost. Preciznije rečeno, broj potrošača na električnoj mreži se kontinuirano prati i svima je manje ili više poznato da se s tom svrhom svakom potrošaču izdaje energetska suglasnost. No takva situacija nije s potrošnjom vode i korištenjem kanalizacije.

Koristeći takvu situaciju, a s ciljem što većih prihoda ili jednokratnih punjenja lokalnih proračuna za vrijeme trajanja mandata, dozvoljava se neplanska izgradnja ili prekomjerna urbanizacija. Stoga tijekom ljetne sezone kapaciteti vodoopskrbnog sustava uz obalu često postaju nedostatni, a sustavi odvodnje ili ako postoje pročistači otpadnih voda su preopterećeni. Sličan je problem i s komunalnim otpadom i još u velikoj većini turističkih odredišta na Jadranu nepostojanja selektivnog odvoza, nedostatak odlagališta i sustavnog rješavanja tog problema. O tome se nažalost vrlo malo može čuti od struke, država ne reagira i prepušta odluke lokalnoj upravi i samoupravi. Na taj se način samo odgađa neminovni kolaps i tek tada će doći do otrežnjenja i odlučnih koraka uzrokovanih sve češćim zagađenjem mora fekalijama i pretrpanim kantama za otpad.

I u državnu administraciju doći će raditi Filipinci

Pitanje je do kada ćemo raditi uglavnom na saniranju štete umjesto da unaprijed predvidimo i preveniramo moguće probleme? U tom su kontekstu korisne aktivnosti udruga i nevladinih udruga, prosvjedi, referendumi i slični alati u demokraciji, ali izgleda da se unatoč tome stvari sve više otimaju kontroli. Dokaz ima unedogled, od prekomjernog raspačavanja i konzumiranja droge, do situacije u taksi prijevozu. Alarmantna je situacija i u državnom poduzeću, Hrvatskim željeznicama tako da javna upozorenja njihovog sindikata o aktualnom stanju u prometu zvuče vrlo realno. Dovoljno je samo pogledati situaciju s dolaskom putničkih vlakova u Zagreb i izračunati dnevna kašnjenja i broj incidentnih situacija koje se svakodnevno događaju.

Očigledno je kako uz lokalne moćnike ili šerife i državni službenici i namještenici ili uhljebi sve čine kako bi bilo samo njima dobro i s tim ciljem velika većina njih i ne razmišlja dulje od svog mandata. No nisu svjesni kako ujedno rade i protiv sebe jer dogodi li se podbačaj u turizmu pitanje je tko će puniti brojne vile i apartmane lokalnih političara i njihove rodbine? Isto tako, umjesto domaćih zaposlenika, ali ubrzo i na mjesta državnih službenika i namještenika sve će više dolaziti stranci poput Filipinaca, koji su se do sada pokazali kao jako dobri i odgovorni radnici. Nije li to dovoljan razlog za žurne promjene u načinu razmišljanja i rada sviju nas?