“Pjesnik”

Kad šuma zaspi,
i sunce za svoje bregove ode,
budi se duša pjesničkog bića,
čudesnog čovjeka majke prirode.

Tko je to pjesnik?

Pjesnik je tkanje od jedne riječi,
koja ga boli, vida il liječi…
Svilen je konac njegova duša,
olujno more koje se pjeni,
i krik galeba na morskoj stijeni.

Galeba kažeš pjesnik je slika?
Ko ona njegova morska vika,
pod suncem koje u oči bode,
na nebu morskom od slane vode.

Galeb jest portret mora i vode,
galeb je staza do slobode.
On je i pjesnik što morem luta,
galeb je duša otrgnuta…

Ko drven čamac što morem plovi,
galeb je sreća, galeb su snovi
i ona njegova „krilata” vika,
to je ta čudesna pjesnička slika.

Snježana Kratz