Sinovi tvoj žive i pozdrave ti šalju.
Nek nad kolibom života tvoga
Ona lijepa svjetlost sja i dalje.
Kao nekad, i sad smo nježni,
i srce nam živi snom,
u mislima na naš Nebeski dom.
Doći ćemo kad u našem vrtu
raspuknu se grane.
Raduj se! Jer tvoji sinovi žive,
u procvalom beskraju,
vječnih zagrljaja …
Ivan i Zvonko Remeta
Komentiraj