Pčele su nezamjenjivi dio mnogih ekosustava i bioindikatori onečišćenja okoliša

Pčele su nezamjenjivi dio mnogih ekosustava i bioindikatori onečišćenja okoliša

…a prijeti im izumiranje

Posljednjih se godina u medijima može naći dosta izvještaja o pomorima pčela diljem svijeta. Oni nisu fikcija, nego stvarnost koja je aktualna i nikako ne bi smjela biti zanemarivana ili zataškavana

Saša Zavrtnik, dr.med.vet

Životinjsko carstvo broji oko 1,200.000 poznatih vrsta. U tom velikom broju na kukce otpada oko 80 % svih životinja na našemu planetu. Među svima njima pčele spadaju u opnokrilaste kukce koji broje oko nevjerojatnih 20.000 opisanih vrsta. Nama svakako najpoznatija i svakodnevno najbliža je pčela medarica točnije siva kranjska pčela (Apis mellifera carnica).

Među životinjama zaslužnima za 87,5 % oprašivanja kod biljaka cvjetnjača upravo su pčele zaslužne za većinu tog posla. To je posebno izraženo primjerice u poljoprivrednoj proizvodnji gdje su one primarni oprašivači kultura koje ne oprašuje vjetar. Uz to, direktna korist od pčela medarica očituje se i u svima nama dobro poznatim pčelinjim proizvodima poput meda, voska, propolisa, peludi, pčelinjeg otrova i matične mliječi.

Pčela medarica je kozmopolitska vrsta u potpunosti prilagođena biljnoj ishrani. Veličine je od 12 – 20 mm i živi kao zadružni kukac u zajednicama s tri kaste. Njima na svojstven način upravlja samo jedna kraljica odnosno matica Ona je jedina spolno zrela ženka sposobna za reprodukciju i ona polaže oplođena te neoplođena jajašca. Iz oplođenih jajašaca razvijaju se radilice, spolno nezrele ženke koje nisu sposobne za reprodukciju, dok se iz neoplođenih jajašaca u proljeće razvijaju trutovi, mužjaci koji oplođuju maticu.

Pčelinje zajednice broje i više desetaka tisuća članova

Radilice su te koje obavljaju većinu poslova u košnici i izvan nje, a to su sakupljanje nektara, peludi, smole (propolisa), proizvodnja voska za izradu saća zadivljujuće šesterokutne strukture, donošenje vode, hranjenje ličinki, čišćenje košnice, briga za maticu i mnoge druge. Razmnožava se rojenjem pri čemu uslijed dolaska mlade matice dio starijih pčela sa starijom maticom napušta košnicu i traži novi dom. Zimi na određeni način hibernira u takozvanom zimskom klupku. Zajednice pčele medarice mogu imati i više desetaka tisuća članova.

Zanimljivo je da je četvrtina pčela u prosječno dobro razvijenoj pčelinjoj zajednici aktivno u oprašivanju, što može biti oko 10.000 radilica. Svaka radilica letačica napravi 12 do 15 letova dnevno i obiđe otprilike 100 cvjetova jabuke kako bi napunila svoj medni mjehur. Ovo pčelu medaricu čini itekako ekološki i ekonomski prisutnim i važnim organizmom te neposrednim pokazateljem stanja u okolišu.

Upravo zbog te iznimno važne uloge oprašivača biljaka i proizvođača nezamjenjivih prirodnih proizvoda pčele su poveznica onoga što je kroz vodu, tlo i zrak dospjelo u biljke i njihove produkte pa do spomenutih pčelinjih proizvoda. Ovdje se očituje jedna od uloga i važnosti inženjerstva okoliša kod detekcije potencijalnog onečišćenja u okolišu i prirodi te pri zaštiti vode, tla i zraka od raznoraznih onečišćivala pri čemu pčele mogu biti velika pomoć.

Zato bi morali sagledati cjelovitost lančane povezanosti koja započinje od čovjeka i antropogenog utjecaja te vodi preko uvjetno rečeno nežive prirode i odražava se na pčelinje populacije pa posljedično i na nas, našu proizvodnju, našu hranu i naše zdravlje.

Posljednjih se godina u medijima može naći dosta izvještaja o pomorima pčela diljem svijeta. Oni nisu fikcija, nego stvarnost koja je aktualna i nikako ne bi smjela biti zanemarivana ili zataškavana. Unatrag nekoliko desetljeća broj pčelinjih zajednica je globalno zabrinjavajuće opao. Pčele očito nestaju zbog ljudskog neznanja i/ili nebrige što može biti povezano i s profitom. Ovo je evidentno kroz onečišćenje okoliša teškim metalima, biocidima, policikličkim aromatskim ugljikovodicima…, a njihovo se djelovanje očituje kroz trovanja i pomore pčelinjih zajednica te kontaminaciju njihovih proizvoda.

Oprezno s pesticidima

Do negativnog djelovanje promijene staništa na pčele dolazi uslijed smanjenja bioraznolikosti što se vidi na područjima gdje je došlo do zapuštanja velikih poljoprivrednih područja oranica i travnjaka te njihovog obrastanja korovnim često invazivnim vrstama. Tamo pčele više ne nalaze pašu na kultiviranim biljkama koje izlučuju nektar ili na samoniklom livadnom bilju jer korove uglavnom oprašuje vjetar, a još k tome oni istiskuju druge vrste. Deborah Post, osnivačica organizacije za spas pčela u Nizozemskoj, tvrdi da je jedan od vodećih uzroka izumiranja pčela upravo taj što pčele nemaju dosta hrane odgovarajuće kvalitete jer je sve zeleno, nema dovoljno cvijeća, sve je zaraslo u travu.

U posljednje vrijeme sve se više spominje i štetan utjecaj klimatskih promjena na prirodu općenito pa i na pčele. Promjene klime uzrokuju promjenu biljnog pokrova određenog područja te se time mijenja i bioritam pčelinje zajednice što se može negativno odraziti na produktivnost ili sam opstanak pčelinje zajednice.

Poznati svjetski biolog i entomolog E. O. Wilson u svom prekrasnom djelu „Stvorenje – poziv za spas života na Zemlji“ dao je vjerojatan scenarij prvih desetljeća nakon eventualnog nestanka kukaca gdje piše: „Većina cvjetnjača koje su ostale bez oprašivača prestala bi se reproducirati. Većina vrsta zeljastih biljaka upala bi u spiralu izumiranja. Grmlje i drveće koje oprašuju kukci opstalo bi još nekoliko godina, u rijetkim slučajevima i nekoliko stoljeća. … Ratovi za kontrolu sve oskudnijih resursa, patnje i vratolomni pad u srednjevjekovno barbarstvo dosežu razine dotad neviđene u ljudskoj povijesti. … Eto što želim reći svojim scenarijem: budite oprezni s pesticidima. Ni ne pomišljajte na smanjivanje svijeta kukaca. Ozbiljno bismo pogriješili dopustivši čak i jednoj jedinoj od milijuna vrsta na Zemlji da izumre.“

I mi možemo pomoći da se ovaj trend opadanja broja pčela u svijetu preokrene. Možemo, ukoliko imamo uvijete i volje za to, sami držati i gajiti pčele. Ukoliko se ne vidimo kao vlasnici i staratelji pčela, možemo pomoći onima koje drugi drže na način da se pobrinemo za njihova staništa sijući i sadeći medonosno bilje, drveće, grmlje, cvijeće, koje daje nektar i pelud. Ako ništa drugo, barem brinimo o onom već rastućem i zalijevajmo ga. Naravno da možemo biti i energetski učinkovitiji kako bi smanjili utjecaj na klimatske promjene. Isto tako možemo biti odgovorni pa propisno zbrinjavati otpad i smeće ne zagađujući svoju i pčelinju okolinu. Posebno važno je da se koriste pesticidi koji dokazano ne štete pčelama i da ih se ne primjenjuje u cvatnji.

Povodom ovoga Svjetskog dana pčela budimo svjesni ogromne važnosti, nezamjenjivosti i utjecaja ovog malenog kukca i neraskidive povezanosti pčela s nama ljudima u svakodnevnom životu u toliko toga što od njih i od prirode uzimamo zdravo za gotovo.

Komentiraj

*