Pčelarenje kao (api)terapija za invalide i starije osobe
Pčelarska iskustva mr. Jadranke Luketa – Marković, njenih učenika i 113 anketiranih osoba o terapijskim učincima pčelarenja okosnica su knjige koju je izdao UPIM, a predstavit će se u petak na Zagrebačkom velesajmu
Pčelarenje kao (api)terapija u poboljšanju kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom knjiga je koju će u petak 16. listopada na Zagrebačkom velesajmu u 17 sati, u paviljonu 8A predstaviti autorica mr. sc. Jadranka Luketa – Marković. Njeno dugogodišnje znanje o pčelama i bavljenje pčelarstvom zaživjelo je u štivu, kojem je izdavač Udruga za promicanje istih mogućnosti (UPIM) čija je pčelarica i umirovljenica članica. Knjiga je zbroj njenih i pčelarskih iskustava »učenika« koje je poučavala odnosno spoznaja 113 anketiranih osoba o terapijskim učincima pčelarenja. Tiskano u tristotinjak primjeraka štivo sažima iskustvo boravka na pčelinjaku pokazujući kako pčelarenje može biti psiho, radna ali i fizikalna terapija posebice osobama s invaliditetom ali i starijim ljudima
Mladima posao, invalidima hobi sa značenjem
Na potonje je odabir pao kaže autorica jer je »… pčelarenje mladima posao, a to nije terapija, dok je osobama s invaliditetom to hobi s mnogo značenja«. Proširila je »građu« i na starije ljude jer je kaže »… svejedno dolazi li teža ili teška pokretljivost, nagluhost, slabovidnost ili neka druga dijagnoza od bolesti ili starosti«. Pčelarsko je djelo stvarano gotovo dvadeset godina koliko je mr. Luketa – Marković u prijateljevanju s pčelama ali i teškoćama koje su se javljale.
Osobno je iskustvo u knjizi potkrijepila i iskustvima drugih ljudi, a onaj tko knjigu pročita saznat će kako se promišljanjem i istinskim htijenjem može iznaći rješenje za mnoge probleme. Osim pčelarske i biografije u kojoj opisuje nastanak invaliditeta, pedagoški rad i pomagala, poglavlja obrađuju apiterapiju (lat. apis –pčela, Therapia terapija, liječenje), odnosno odabir tipa košnice, prilagodbu visine, pčelarski alat, pristupačnost pčelinjaku i drugo.
Autorica u knjizi među ostalim poučava i o pomagalima za hvatanje rojeva, »pomagalima« za dobrosusjedske odnose, govori o važnosti apiterapije (iznosi osobna iskustva), pčelarskoj radionici u Domu za starije osobe Maksimir gdje živi, odnosno pčelarskoj praksi u Školi konvencionalnog i ekološkog pčelarenja i za osobe s invaliditetom.
Novac namijenjen projektu urbanog pčelinjaka za invalide i starije
Cijena knjige (nabavna je 45 kuna) bit će, kaže autorica »koliko tko želi dati«, jer jer novac je namijenjen za ustroj i realizaciju projekta zagrebačkog urbanog pčelinjaka za invalide i starije osobe. Osim na predstavljanju, knjiga će se moći nabaviti na pčelarskim sajmovima, u apiterapijskim i drugim pčelarskim i društvima invalida a za svaku vrstu potpore pregovara se i sa Gradom.
Posebno je u štivu zahvalan osvrt na postupak apiterapije, odnosno narodno liječenje koje odvajkada postoji i dio je narodne medicine. Knjiga je ističe autorica posebice namijenjena onima koji »misle da se bolest, invaliditet i starost događaju drugima, onima koji misle da je navedeno sramota i kada se s tim susretnu okreću glavu te osobama koje misle da pčele ubijaju«.
Poruke će naći i oni koji su strukom zaduženi da navedeno promijene, a svrha je knjige da temu »izvuče iz nepoznatog i prikaže ju kao nešto drukčije, lijepo i bogato«. Oni koji dođu s pozivnicom najjeftiniju će grupnu kartu platiti 16 kuna a za osobe s invaliditetom koje automobilom ulaze na Velesajam ulaz je besplatan.
U pčelinjaku, veselim se svakom novom danu
Boravak u pčelinjaku za mene je potpuno nov doživljaj. Živeći uglavnom među četiri zida, i ne pitate se, odnosno ne razmišljate kako nastaje med i biste li se kao osoba s invaliditetom mogli time baviti. I kad shvatite da možete, ako vam je prilagođen pristup, to je vrlo pozitivna i motivirajuća spoznaja. Dobijete želju i volju da živite i možete raditi ono što ste prije mislili da je neostvarivo. Možda nešto i jest, ali ste puni optimizma. Živite u prirodi, u društvu, korisni ste sebi i drugima. Zadovoljni ste, veselite se svakom odlasku u pčelinjak i iščekujete što ćete tamo sve naći. Zar već to nije dovoljno da ugodno provedete dan? I veselite se svakom novom danu, odnosno životu“ (Brankica).
Kad imaš pčele imaš sve
U upitniku je 93-godišnja Živka, članica Pčelarske radionice, napisala:
Muž mi je umro pa sam morala pčele prodati. Sad pčelarim s Jadrankom. Žao mi je što sam ostarjela pa više nisam kadra u tolikoj mjeri u kojoj sam u mladosti mogla s njima pričati i njima pomagati. Preporučila bih svim ljudima da se bave pčelama. One su plemenita bića koje ljudima čine dobro. Kod pčela je sve korisno i unosno. Kad imaš pčele imaš –sve!
S. Kratz