Patetika mjeseca darivanja
(Dok se za skupe lijekove za bolesnu djecu osniva poseban fond za donacije, za najskuplje blindirane autmobile Mercedes S600 Guard ima novaca u hrvatskom proračunu)
Pitanje je i koliko je najveći kršćanski blagdan izgubio svoj duh i postao komercijalna stavka potrošačkog društva, a jeste toliko da se Božić čestita svagdje pa čak ispisan i na rolama toalet papira!
Snježana Kratz
Prošao je Božić, najveći kršćanski blagdan u kojem se svi vesele, daruju, pokazuju dobra djela koja tjeraju suze na oči, ne jednu već bujice. Tako je to u prosincu kada se i političari isprse riječima o miru, ljubavi, boljem nam životu i solidarnosti koja nas valja voditi, a potom se okrenu i dohvate ulaštenih limuzina (od)vozeći se daleko od solidarnih djela i naroda.
Eto, prošao je i Božić, blagdan Isusovog rođenja, ljubavi, mira, spokoja obiteljskog ozračja… Čestitalo se i (za)željelo puno sreće, blagoslova, plodnosti, jelo se, pilo se i sve u čast malenog Isuseka koji se rodio u štalici na slamici, jer za njega u noći Marijinog porođenja nije bilo mjesta u betlehemskim svratištima. Slavilo se i u Lijepoj Našoj, hodilo na polnoćke, ali začudo nije se puno pucalo, što je dobro jer bit će osvjestili su se oni koji jedva čekaju razlog kako bi se petardama »raspištoljili«. Doduše, možda skupljaju zalihe Schoka, Zengi, Pirata i drugih veseljačkih simbola za ulazak u prve dane novog ljeta. A simbola je pred božićnim pjesmama tek proživljenog blagdana bilo itekako, jer raznježili su se svi u mjesecu darivanja, podsjećajući se kako je »dobro činiti dobro«, u mjesecu kada svako malo negdje vidimo učinjeno dobro djelo koje nam ganja suze na oči i to ne tek pokoju, već čitave bujice!
Patetike na sve strane, a vrhunac reklo bi se i tradicionalno u prvom planu isticali su se životi beskućnika »začinjenih« tugom.
Nije sve tako crno, ali…
Spomenuli su se potonje ovih dana mnogi od njih koji tu solidarnost ne pokazuju na djelu, upravo suprotno – čini se da je daleko od njih. U ulaštenim limuzinama, bogatim plaćama i s povlasticama daleko su od bila naroda kojem su se zakleli na vjernost i službu. Kada u nju stupe – a narodnim su poslanicima saborske klupe mjesto službe – na narod zaboravljaju živeći samo za svoju fotelju, lisnicu i političko prebrojavanje kako bi se održali na vlasti. Za sebe, kakav narod! A o kako se to popularno kaže »potrebitima«, teško siromašnima, onima u riziku od siromaštva, starijim osobama, beskućnicima, ljudima pred otkazom da ne govorimo.
Netko će reći pa nije baš sve tako crno – nije, ali osiromašenje jest zbilja ove zemlje koja se sve više širi. Isto kao i afere gdje je riječ o utaji ili otuđenju novca, (p)okradenom nekom ili nečem. Svega je tu samo (po)najmanje onoga što je Isus i sveta nam Biblija kao i njezine zapovjedi zagovarao. Počevši od one »poštuj oca svojega i majku, ne kradi, ne ubij, ne sagriješi bludno, ne izreci lažna svjedočanstva, ne poželi tuđeg ženidbenog druga, ne izusti ime Božje uzalud« … Koliko je onih koji su se u slavljeničkom raspoloženju uprizorenog nam blagdana (pri)sjetilo spomenutih svetih riječi i onoga što je sin Božji propovjedao ljudima na zemlji? Pitanje je i koliko je najveći kršćanski blagdan izgubio svoj duh i postao komercijalna stavka potrošačkog društva, a jest toliko da se Božić čestita svagdje pa čak ispisan i na rolama toalet papira!