Pareidolija ili pronalazak poznatog u nepoznatom

Pareidolija ili pronalazak poznatog u nepoznatom

Iako su tek rijetki čuli za pojam pareidolije, većina ljudi ju je doživjela.

Poznato je da je Leonardo da Vinci u svojim zabilješkama o njoj pisao kao o tehnici vježbe korisnoj za umjetnike.

“Ako se zagledate u neki zid prošaran različitim mrljama ili mješavinom različitih kamenčića, pa želite zamisliti neki prizor, moći ćete u njemu vidjeti različite pejzaže s planinama, rijekama, kamenjem, drvećem, dolinama, širokim ravnicama i skupinama brPareidolijaežuljaka. Također ćete moći vidjeti borbe ronilaca, figure u brzom kretanju, čudnovate izraze lica, neobične kostime i nebrojene druge stvari koje potom možete reducirati u izdvojene, dobro zamišljene oblike”, zapisao je talijanski majstor.

Neuroznanstvenici sa Sveučilišta Northwestern mišljenja su da je pareidolija posljedica načina na koji naš mozak procesuira informacije. Prema njima, mozak konstantno filtrira linije, oblike i boje i, dajući im značenje, čini te slike smislenima povezujući ih sa stečenim znanjem. No, ponekad stvari koje su dvosmislene povezujemo s nečim što možemo jednostavnije imenovati i identificirati.

Neuroznanstvenica sa Sveučilišta u Londonu Sophie Scott smatra da pareidolija može biti rezultat ljudskih očekivanja, nadanja i želja.

Mnogi ljudi dožive pareidoliju u nekom trenutku života – bilo da šeću šumom, slušaju glazbu ili se odmaraju na plaži. Nekad je ona rezultat emotivnog stanja osobe, a nekad je potpuno slučajna. Razlike u tome kako ljudi percipiraju stvari mogu objasniti zašto neki ljudi vide određene oblike u apstraktnim slikama i zašto neki čuju stvari koje drugi ne čuju.

U jednoj studiji objavljenoj 2012. u časopisu Proceedings of the Royal Society znanstvenici su magnetskom rezonancijom snimali mozak kako bi utvrdili gdje se nalazi sjedište pareidolije. Fotografije su pokazale da je to dio poznat kao fuziformni girus. Lijeva strana mozga reagirat će prva na prizor i desnoj strani poslati pitanje ‘što je ovo’. Desna će potom pokušati utvrditi je li to stvarno lice, a statistika pokazuje da će, sigurnosti radi, broj pogrešaka biti dobrano na strani potvrdnog odgovora. Lijeva će nakon toga utrošiti još nekoliko mikrosekundi kako bi razmotrila kontekst prizora prije nego što će obustaviti alarm. No desna se neće nužno opustiti čak ni ako se uzbuna obustavi. Često će nastaviti procesuirati mrlju kao lice, zmiju ili neku drugu životinju i tako nas nepotrebno držati u strahu. No bolje je biti siguran, makar i preplašen!

Na ovim poveznicama možete pogledati neke zanimljive slike i video isječak.

Ivan Remeta – Johnny