Paralizirana osoba prohodala uz pomoć kiborškog skeleta

Paralizirana osoba prohodala uz pomoć kiborškog skeleta

(Foto: Mark Pollock)

Pollock, koji je četiri godine potpuno paraliziran od struka nadolje, samo je pet dana trenirao u kiborškom egzoskeletu, a pomoću vanjske stimulacije dva je tjedna trenirao mišiće

Osoba s dugotrajnom i potpunom paralizom uspjela je preuzeti kontrolu nad kiborškim (egzo)skeletom te samostalno napraviti tisuće koraka, što je rezultat istraživanja znanstvenika na Sveučilišta u Kaliforniji, Los Angeles (UCLA).

Koristeći sustav neinvazivne stimulacije kralježnice, koja ne zahtijeva operativni zahvat, prvi put svjedočimo tome da je osoba s takvim sveobuhvatnim invaliditetom uspjela aktivno i dobrovoljno hodati pomoću pomagala.

Upravo je ta proaktivnost subjekta, koja se kombinira s najnovijom tehnologijom, najveća novost ovog otkrića. Naime, nakon što su istraživači sa sveučilišta UCLA korištenjem iste neinvazivne tehnike već omogućili da se pet paraliziranih osoba osloni na noge, njihov novi rezultat jest da je pacijent Mark Pollock uspio povratiti dio pokretljivosti nogu i to samo dva tjedna nakon što je završio trening s vanjskim elektrostimulacijama.

Pollock, koji je četiri godine potpuno paraliziran od struka nadolje, samo je pet dana trenirao u kiborškom egzoskeletu, a pomoću vanjske stimulacije dva je tjedna trenirao mišiće. Stimulirani i dobrovoljni pokreti nogu, ne samo da dokazuju mogućnost mobilnosti, već i sam trening pruža niz zdravstvenih prednosti, poput poboljšanja kardiovaskularnih funkcija i tonusa mišića.

mark_pollock_hodaZnačajan napredak bez invazivnih zahvata

Novi sustav sastoji se od egzoskeleta kojeg pokreću baterije i neinvazivnog vanjskog stimulatora koji potiče živce na stvaranje signala pokreta. Na ovaj način Pollock je napravio značajan napredak, nakon samo nekoliko tjedana fizičkog treninga, bez stimulacije kralježnice i pet dana stimulacije kralježnice i to samo po sat vremena dnevno tijekom tjedan dana.

Važno je napomenuti da sustav bilježi i snima podatke koji pokazuju koliko sudionik dobrovoljno pokreće udove i uspoređuje ih s količinom pomoći koju pruža sam uređaj. Podaci su u ovom slučaju pokazali kako je Pollock tijekom elektrostimulacije dobrovoljno podignuo lijevu nogu i napravio pregib u koljenu, a s pokretima je nastavio i nakon prekida elektrostimulacije, čime je dokazao da može aktivno pomoći robotskom egzoskeletu tijekom hodanja.

V. Reggie Edgerton (Foto: Reed Hutchinson/UCLA)

V. Reggie Edgerton
(Foto: Reed Hutchinson/UCLA)

»Ako robot radi cijeli posao, osoba postaje pasivna i živčani sustav se s vremenom isključi«, izjavio je profesor V. Reggie Edgerton, stručnjak za neurobiologiju i neurokirurgiju na Sveučilištu Kalifornija, ujedno i glavni autor istraživanja.

Profesor vjeruje da će će osobe koje su bile teško povrijeđene, ali ne i potpuno paralizirane, imati priliku koristiti ovakva pomagala koja bi mogla poboljšati njihovu pokretljivost. Ocijenio je kako je potrebno uvesti kliničke uređaje koji moraju dostupni osobama s invaliditetom.

»Teško ćemo postići da ljudi s potpunom paralizom hodaju potpuno samostalno, ali ako se to i ne dogodi, činjenica da si osobe s invaliditetom mogu same pomoći tijekom kretanja, poboljšat će njihovo cjelokupno zdravlje i kvalitetu života«, naglasio je profesor.

Rezultat ovog istraživanja nedavno je objavljen i prezentiran na 37. Međunarodnoj konferenciji IEEE Engineering in Medicine and Biology Society.

Prema podacima sveučilišta UCLA gotovo 6 milijuna Amerikanaca živi s paralizom, uključujući i gotovo 1,3 milijuna s ozljedom kralježničke moždine što daje dodatni naglasak na značaj ovakvih istraživanja.


I. Conjar

*Objava ovog članka je sufinacirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.