Paralelni svjetovi
Jedni žvaču biljku da ne budu gladni budući da nemaju što pojesti, a drugi » žvaču« ( zapravo gutaju tabletu) da ne budu gladni uz previše jela i iskušenja da pojedu više nego što im organizam traži.
Alisa W.
Živimo u paralelnim svjetovima. Ne radi se tu o znanstvenoj fantastici već o apsurdu života na našem planetu. Evo na primjer – neki dan sam naletjela na reklamu o Hoodia flasterima koji pomažu pri mršavljenju. Kažu da tu biljku već stoljećima žvaču afrička plemena, npr. Bušmani jer im daje osjećaj sitosti, a kako bi prevarili glad.
Budući da ja (kao i valjda sve suvremene i izgledom često nezadovoljne žene) povremeno nasjednem na te trikove odmah sam naručila. O rezultatima ne mogu govoriti, to spada u kategoriju »živi bili pa vidjeli«, ali se nadam da će mi pomoći. I evo nas kod prvih paralelnih svjetova.
Jedni žvaču biljku da ne budu gladni budući da nemaju što pojesti, a drugi » žvaču« ( zapravo gutaju tabletu) da ne budu gladni uz previše jela i iskušenja da pojedu više nego što im organizam traži.
Nedavno sam se osvjedočila i o drugom primjeru paralelnih svjetova i to je također apsurdno.
Ovih dana u Hrvatskoj je održano drugo izdanje Festivala Zagreb, volim te!, koji nadahnut istoimenim performansom Tomislava Gotovca, problematizira položaj tijela u javnom prostoru.
Gotovo u isto vrijeme Hrvatska je zatvorila granice kako bi spriječila ulazak izbjeglica na svoj prostor jer su i druge zemlje učinile isto.
Jedni se hoće skidati goli i »paradirati« po gradu jer ih muči tko zna što (nadam se da bar oni znaju), a drugi jurišaju prema europskoj obećanoj zemlji Njemačkoj te su u demokratskoj Europi naišli na otpor, neodobravanje čak i mržnju.
Jedno je sigurno problem tijela i ( broja tih tijela) u javnom (europskom) prostoru svakako postoji!
Ima toga još….
Negdje sam pročitala da je prošle godine u 70 zemalja u svijetu vođen rat ili oružani sukob (ovisno kako gledate na definiciju rata, ali nije niti važno) te da je poginulo cca. 214.000 ljudi.
To je strašno, ali ako se ne događa u našem dvorištu nije važno.
Također sam pročitala neki članak o obiteljskom nasilju u Danskoj, priča je zastrašujuća, ali niti to nije toliko važno, važno je kako percipiramo događaje. U tekstu me je zasmetala rečenica kako se je ubojica navečer »opuštao« uz prizore egzekucija. Odmah sam pomislila da se radi o psihopatu, a onda sam pomislila da se svi mi i to gotovo svaku večer »opuštamo« uz razne serije o ubojstvima.
Jedni smrti svakodnevno gledaju u oči ( često i posljednji put) dok drugi upadaju u san uz fiktivna ubojstva (što brutalnije to bolje)!
Može li još?
Internet nam je omogućio toliko puno informacija da sve više znamo a sve manje vjerujemo. Sve je više informacija i dezinformacija, tuđih i vlastitih iskustava, slobode govora ili pak šutnje.
Čitamo, gledamo, slušamo, ali ne vidimo, ne čujemo i ne govorimo.
Svuda oko nas postoji još jedan paralelni svijet i to onaj u kojem žive žene i u kojem žive muškarci.
Gdje god da živjeli to su još uvijek paralelni svjetovi koliko god da govorili da nisu. Paralelni svjetovi postoje, u kojem svijetu vi živite?