Papagajsko jezičenje

Iz engleskog nam je došla fraza »jedan od naj…« Nije to loš izraz, no kad na televiziji ne možeš o nečemu ili o nekome ništa drugo čuti nego da je »jedan od naj…« onda te već bole uši. Za prilog »definitivno« imamo pregršt drugih riječi no umjesto traženja prikladnih, lakše je ponavljati poput papige, pa definitivno ovo, pa definitivno ono

dr. sc. Nenad Raos

– Sve je odjednom postalo »moderno« – sjećam se što je rekao moj otac sretan jer je uočio još jednu jezičnu pojavu. I doista, pridjev »moderan« toga je ljeta u njegovom selu poprimio sva moguća značenja. Kad je trebalo bilo što o čemu pohvalno reći reklo bi se da je to – »moderno«. Netko je »u Nimačkoj« kupio »moderano auto«, drugi u selu modernog magarca, treći se hvalio »modernim« pršutom, a četvrti uživao u »modernom« pivu. Očito je s novim, modernim vremenima sve postalo moderno.

I to nas ne bi trebalo čuditi. Jer riječ je bila o selu Bogu iza nogu, u koje je poštar dolazio dvaput tjedno, u kojem tada, šezdesetih godina prošloga stoljeća, nije bilo telefona, a televizija se mogla gledati samo u »zadrzi«, kući u čijem se prizemlju prodavalo brašno, sol i mekinje, a na prvom katu učila djeca, prva četiri razreda, u jednoj učionici. Ali kad takvo što vidimo usred grada Zagreba u 21. stoljeću, na televiziji, u novinama i za saborskom govornicom, onda mi više ništa nije jasno. Jer jedno je takav oblik nepismenosti vidjeti u selu u kojem je jedva tko završio srednju školu, a pola žena baš nikakvu, a drugo u gradu i to kod ljudi koji se diče fakultetskim diplomama i doktorskim titulama.

Počnimo od ravnopravnosti spolova. Već me uši bole od »građani i građanke« i »Zagrepčani i Zagrepčanke«, kao da nije dovoljno reći »građani« ili »Zagrepčani«. (Zašto ne govoriti psi i kuje, lisice i lisci, kokoši i pijetli, prasci i krmače, patke i patci?) Zar se uvijek mora reći »Republika Hrvatska«, »grad Zagreb« ili »rijeka Sava« kao da postoji nekakva druga Hrvatska osim ove u kojoj živimo, kao da nitko ne zna da je Zagreb grad, a Sava rijeka. Ovo nam je posljednje jamačno došlo iz engleskog, točnije iz američke jezične prakse, jer tamo se često država i grad zovu istim imenom (npr. država i grad New York), a uz ime se rijeke obavezno piše river osim ako je se ne označi članom (The Thames). No nije to sve.

Iz engleskog nam je došla i fraza »jedan od naj…« Nije to loš izraz sam po sebi, da se razumijemo, no kad na televiziji ne možeš o nečemu ili o nekome ništa drugo čuti nego da je »jedan od naj…« onda te već bole uši. Čovjek umre, ostavi iza sebe bogat opus, zaduži našu sredinu, a onda o njemu novinar ne zna reći ništa pametnije nego da je bio »jedan od najvećih hrvatskih« (književnika, slikara, znanstvenika…). Ili što reći na riječi »definitivno« i »osobno«? Za prilog »definitivno« imamo pregršt drugih riječi (svakako, pouzdano, apsolutno, nesumnjivo, sigurno) koje bi bolje pristajale – no umjesto toga, traženja prikladnih riječi, lakše je ponavljati poput papige, pa definitivno ovo, pa definitivno ono.

Danas je sve postalo industrija

A što se pak tiče riječi »osobno« ona kao naglasak dobro pristaje u engleskom jeziku, no u hrvatskom nema smisla. U hrvatskom jeziku imamo naime naglašene i nenaglašene oblike (»mislim« i »ja mislim«), pa nema potrebe naglašavati s »osobno«. (Riječ »osobno« ima smisla kad netko govori u svoje ime i u ime organizacije koju zastupa. Što znači da umirovljenik »osobno misli« kako bi grad trebalo bolje čistiti?)

Za mnoge problematične riječi nije potrebno drugo nego pogledati u rječnik engleskog jezika. Danas je sve postalo industrija. Da baš tako: engleska riječ industry uvlači se u hrvatski jezik sa značenjima koje riječ »industrija« (= veleobrt) u hrvatskom nema. I to nas ne treba čuditi, jer je riječ industry ukorijenjena u engleski jezik. Pridjev industrious je istoznačnica pridjeva busy, pa stoga industry ima slično značenje kao riječ business. No bez ulaženja u engleski jezik postavlja se pitanje je li potrebno uvoditi tuđicu, anglizam, kad već imamo u najširoj upotrebi dobro skovanu hrvatsku riječ, u ovom slučaju (gospodarska) djelatnost? No riječ industrija je moderna, a kad je nešto moderno onda je sve »moderno«.

Mogao bih o tome još pisati – u varljivoj nadi da će ove moje savjete netko poslušati. Kažem »varljivoj nadi« jer slaba je vajda od jezičnih savjeta onome tko se jezikom ne služi, tko ne čita ni ne piše. Zalud je nekome ukazivati na loše riječi i izraze kad on nikad nije imao prilike upoznati dobre. Uzalud je nekome savjetovati da pogleda u engleski rječnik (pa da ispita značenja riječi industry, design, control i sl.) kad on na tom jeziku nijednu knjigu nije pročitao. Pa mu onda jezik zvuči poput psovke. Ne šalim se. Jer baš kao što se može jezik temeljiti na dvije imenice, zna se koje, jednom glagolu, zna se kojem, te dvije-tri fraze sastavljene od tih imenica i tog glagola (koje ovisno o kontekstu i intonaciji dobivaju mnoga značenja) tako se jezik može napraviti i od dva priloga (osobno, definitivno) i jedne fraze »jedan od naj…«. Samo, kakav jezik?