Ozonko i Ozončica su promašeni, nama trebaju stickeri posvećeni fekalijama u Jadranu

Ozonko i Ozončica su promašeni, nama trebaju stickeri posvećeni fekalijama u Jadranu

Ovih dana u Župi dubrovačkoj more je opet onečišćeno fekalijama. S likom fekalija u moru progone me Ozonko i Ozončica. Drago mi je da je ministar Ćorić razumio poruku Montrealskog protokola. Pitam se kako da shvati da je pogrešno ono što radi(mo) u otpadu i pročišćavanju otpadnih voda?

dr. sc. Viktor Simončič

Ako se teški grijesi okajavaju tek na onome svijetu, neka se barem glupi okaju na ovome. (Arthur Schopenhauer)

Viktor Simončič

Kažu mi: budi pozitivan. A ja odgovaram: pa ja sam pozitivan. Kažu mi: nisi, kada pišeš takve poučke. Pozitivan sam, jer pišem umjereno, a trebao bih pisati još gore. Kažu: pa onda prestani pisati. Ne mogu, jer iskustvo mi šutjeti ne da. Pitaju me: kako tvoje iskustvo ima veze s pisanjem? Društvo se počinje urušavati kada intelektualci prestanu upozoravati.

»Eh, baš si ti neki intelektualac i baš će netko slušati tvoja upozorenja….«

Eh, pa upozorenja ne prolaze kada o nekim stvarima izgleda pišem samo ja. No možda progledaju prvo oni koji bi mogli i trebali vidjeti. Pa onda progledaju i oni koji manje vide. Pa progledamo svi i onda neće biti Marišćina i Kaštjuna, sisačkog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, plutajućeg LNG terminala na Krku…

Ove primjere stalno ponavljam, kako bi u području okoliša, ali i nekih društvenih događanja postali sinonim za tvornicu glinice u Obrovcu. Stariji znaju na što mislim.

Kažu: »pronađi barem nešto pozitivno«. Pokušao sam. Pročitam da je povodom Međunarodnog dana zaštite ozonskog sloja Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u partnerstvu s Rakuten Viberom kreiralo je 18 besplatnih ekskluzivnih (elektronskih) naljepnica eng. stickera koji prikazuju superjunake Ozonka i Ozončicu. Cilj kampanje je podizanje svijesti javnosti o značaju ozonskog sloja za život na zemlji i važnosti ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj.

»Veseli me što smo kreirali stickere posvećene zaštiti prirode i okoliša te što smo prva državna  institucija u Hrvatskoj koja je uspostavila suradnju s Viberom«, rekao je ministar zaštite okoliša i energetike dr. sc. Tomislav Ćorić.

I bili bi meni pozitiva Ozonko i Ozončica da se ovogodišnji Međunarodni dan zaštite ozonskoga sloja ne obilježava pod sloganom »32 godine obnove«, čime se želi istaknuti veliki uspjeh koji je postignut u zaštiti ozonskog sloja. Danas govoriti o važnosti ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj u Hrvatskoj je promašeno. Tvari koje su oštećivale ozonski sloj se već desetljećima ne proizvode. To je lanjski snijeg, za čije kopnjenje su potrošeni novci, jedino ako Viber to nije uradio besplatno.

U Hrvatskoj smo sve ovo o čemu danas priča ministar Ćorić proveli odmah nakon osamostaljenja. Sjećam se, kako smo 1991. na temelju notifikacije o sukcesiji postali stranka o provođenju Montrealskog sporazuma o zaštiti ozonskog sloja. Bila je to jedan od prvih međunarodnih aktivnosti na području okoliša samostalne Hrvatske. U Ministarstvu okoliša smo preko noći uspostavili potrebne mehanizme za provođenje sporazuma i više nego uspješno, uz veliku brigu da nepotrebnom brzinom provođenja ne naštetimo tada vrlo osjetljivom gospodarstvu. I čemu onda Ozonko i Ozončica? Još jedno pranje novca ili znak da ministar Ćorić uči?

Kako biti pozitivan uz dubiozne Ozonka i Ozončicu, kada pročitam, da za razliku od ministra, koji spominje kako odvajamo skoro 30 % otpada, prema podacima Udruženja komunalnog gospodarstva Hrvatske gospodarske komore trenutno odvajamo samo 10 % otpada, a do kraja 2020. uspjet ćemo tek 15 %, a obećali smo u 2020. čak 50 %! Uz ovakvu razliku između stanja i obećanja, kako biti optimističan kada još nije stigao kontingent od 1,200.000 komada šarenih kanti, pa da nema sortirnica, posebnih vozila, onih koji bi trebali materijalno iskoristiti otpad.

Da je tome kriv pristup mogao bih ovdje dati poveznicu na barem 100 poučaka. Zagreb odvojeno prikupi navodno nekih 13 %, dok je Split ispod 3 %. Možda je broj i šarenilo kanti premalen, kako lijepo ilustrira slika iz pothodnika u Zagrebu. U pothodniku još ima mjesta. Kažu pametnima su dovoljne riječi, ali slika govori više o promašaju zvan »šarene kante«.

(Foto: Facebook / Davorin Marković, 19. 9. 2019.)

I kada se izdvoje pojedine frakcije, mi nemamo prerađivačkih kapaciteta kamo s njima. Nakon nagomilavanja odvojene plastike na Mariščini i Kaštjunu ministar Ćorić je predložio izradu plana. Planovi mogu sve! Plan kako iskoristiti energijski potencijal se izrađuje već skoro godinu dana. Na djelu isti oni koji su radili i podržali postojeće planove i strategije, koje nam uskoro donose dnevne penale u visini od desetka tisuća eura. A ti koji negdje duboko zamišljeni s prstom na čelu razmišljaju kako iskoristiti energijski potencijal otpada koji se ne može materijalno iskoristiti (zbog utjecaja na okoliš i/ili nepodnošljivih troškova) mudruju za lijepe naknade. I što će iskemijati? A što bi to oni mogli bolje, kada su do sada pisali strategije i doprinijeli ovakvom stanju? Treba pogledati sudbinu svih njihovih do sada izrađenih dokumenata. Njihov rezultat otišao je, alkarskim rječnikom »u ništa«.

Za izradu operativnog plana, plana koji bi rekao kako već danas zbrinuti prvih par od 11.000 nagomilanih bala na Kaštjunu i par od ne znanog broja na Marišćini, onima kojima iskustvo šutjeti ne da, trebalo bi manje do mjesec dana. Od tih mjesec dana najviše vremena bi se potrošilo na izradu dizajna korica. Ne vjerujete? Urbi et orbi, kako bih dao ozbiljnost mojoj ponudi, prihvaćam okladu da je moguće što obećavam. Na drugih 1 dajem svojih 100. Broj oklada je ograničen mojim ukupnim budžetom. Možete reći kako je meni je lako obećati, jer oni koji se razbacuju s našim milijunima eura za nepotrebne planove, strategije i stickere i dalje će realne probleme rješavati praznim studijama, koje će izrađivati dvorski savjetnici.

Mala nadopuna: u Hrvatskoj još uvijek ne zna kamo s muljevima od pročišćavanja otpadnih voda, iako se plan za njihovo zbrinjavanje izrađuje već dobru godinu dana, a izvoz muljeva u Mađarsku je zaustavljen, u vrijeme izrade operativnog plana kako i kamo s dijelom komunalnog otpada, izradili bi i prijedlog za muljeve. Kao bonus!

Pišući poučak pročitam kako je nakon bezbroj ovogodišnjih zagađenja mora fekalijama, ovih dana na plaži u Mlinima, u Župi dubrovačkoj, more opet onečišćeno fekalijama, pa se (i) ondje do daljnjega ne preporučuje kupanje.

S likom fekalija u moru progone me Ozonko i Ozončica. Drago mi je da je ministar Ćorić razumio poruku Montrealskog protokola. Pitam se kako da ministar shvati da je pogrešno ono što radi(mo) u otpadu i pročišćavanju otpadnih voda? Predlažem da se možda izradi naljepnice s Govankom i Govančicom, pa da oni preko Vibera daju korisne savjete. Sticker s njihovim likom bi se mogao prilijepiti na znak svakog grada i naselja gdje se more zagađuje fekalijama…

Komentiraj

*