Orijentacijskim trčanjem do forme i snalažljivosti u prirodi

Klincima je pronalazak zadanih točaka u prirodi zanimljiva zanimacija pa svake godine organiziraju i nekoliko dječjih natjecanja. Prvu sljedeću takvu utrku spremaju na Uskrsni ponedjeljak u u Novom Zagrebu, za djecu koja još nisu upoznata s orijentacijskim trčanjem. Na zadanim će ih točkama čekati likovi iz crtića i iznenađenje, a svaki će sudionik dobiti medalju

Ivona Conjar

Proljeće je savršeno vrijeme za odlazak u prirodu, druženje te rekreaciju. Sport koji objedinjuje takve karakteristike, a gdje se može naučiti kretati po šumi pomoću kompasa ili karte, naziva se orijentacijskim trčanjem.

Uz pomoć orijentacijske karte natjecatelji obilaze zadane kontrolne točke na često nepoznatom terenu, koje su obilježene zastavicom s perforatorom ili elektronskom stanicom.

Sudionik ih mora pronalaziti zadanim redoslijedom, a pri tome je važno naglasiti kako nije svaka postavljena kontrolna točka i zadana točka, odnosno treba naći onu koja je tražena na karti. Ukratko, cilj je odabrati optimalnu varijantu puta prema sljedećoj kontrolnoj točki te ih sve obići zadanim redoslijedom u što kraćem vremenu.

Obiteljski sport

„Radi se o obiteljskom sportu jer nema dobnih ograničenja, a istovremeno se njime mogu baviti djeca i odrasli uz boravak i avanturu u prirodi koja svaki puta na neki način iznenađuje sudionike. Primjerice, košarka ili nogomet održavaju se stalno na istoj vrsti terena, no nama se okruženje konstantno mijenja. Svaka šuma je drugačija i ima svoje specifičnosti na koje se treba priviknuti. Čak iako ste na istom terenu, staza može biti različito postavljena pa prethodna iskustva ne vrijede za novu utrku“, otkriva nam Damir Gobec, predsjednik zagrebačkog Orijentacijskog kluba Vihor.

Kretanje bi trebala odrediti orijentacijska karta, koja je autorsko djelo, a za njenu izradu je ponekad potrebno od jednog mjeseca pa do čak godinu dana.

Dužine staza vezane su uz disciplinu koja se trči (sprint, srednje staze, duge staze) i određuju se predviđenim vremenom pobjednika, koje na različitim terenima varira ovisno o visinskoj razlici i vrsti terena.

Na sprint natjecanjima očekivano vrijeme pobjednika je 15 minuta, na srednjim stazama u najjačoj muškoj kategoriji iznosi oko 35 minuta. Ako se radi o klasičnim dugim stazama onda je vrijeme između 60 ili 90 minuta ovisno o kategoriji i dobnoj skupini.

Pitali smo našeg sugovornika događa li se da se sudionici izgube u šumi.

„Često doživljavamo da se netko gubi, no ne u smislu da se ne znaju vratiti na polazište ili cilj, već da nisu mogli pronaći sve zadane točke. Iako priznajem, ima i onih koji su se potpuno izgubili, no takvih je zbilja malo“, objašnjava nam Gobec.

Imamo i svjetske prvake

Navedeni sport danas ima mnoge varijacije, međutim Međunarodna orijentacijska federacija odredila je četiri primarne grane. Najstarija i najpopularnija grana je orijentacijsko trčanje. Slijede skijaška orijentacija, orijentacija brdskim biciklima, i najmlađa grana – precizna orijentacija.

Orijentacijsko trčanje je dinamičan sport kojemu je cilj pronalazak kontrolnih točaka u što kraćem vremenu, dok u preciznoj orijentaciji nema vremenske komponente, natjecatelji se moraju kretati po stazi zbog čega se njime mogu baviti i osobe s invaliditetom. Teren se sastoji od nekoliko područja s više zastavica, pri čemu je cilj odabrati točnu onu s karte.

U klubu su posebno ponosni na svjetske prvake s prošlogodišnjeg prvenstva u Italiji – Zdenka Horjana i Ivicu Bertola. Njihova pobjeda sigurno je iznenadila mnoge jer dolaze iz Hrvatske, zemlje u kojoj orijentacijski sport nije popularan, a disciplina precizne orijentacije je tek u razvitku, dok je u svijetu drugačije. Primjerice, u Skandinaviji je orijentacijski sport nacionalni sport, gdje se održava više od 100 natjecanja godišnje, a na najvećima prisustvuje do 20 tisuća ljudi.

Iako se sport veže uz prirodu i otvoren prostor ipak treniraju tijekom cijele godine. U hladnim mjesecima održavaju atletski dio priprema, dok na proljeće odmah izlaze na terene, a to su najčešće dijelovi Maksimira, Medvednice, Bundeka ili Tuškanca, kada se koncentriraju na tehnički dio priprema odnosno na čitanje karte ili kompasa.

Zanimacija za klince

„Ovom se aktivnošću bave i djeca koja su tek prohodala, a dolaze u pratnji roditelja koji prakticiraju navedeni sport. Inače, najniža dobna granica za ulazak u natjecateljski dio je 9 godina. Od tada mogu s nama putovati po cijelom svijetu pa već imamo djece do 12 godina koja su bila u desetak ili više zemalja. Osim što provode kvalitetno vrijeme u prirodi, na ovaj način upoznaju nove kulture i uvijek nešto novo nauče“, dodaje Gobec.

Klincima je pronalazak zadanih točaka u prirodi zanimljiva zanimacija pa svake godine organiziraju i nekoliko dječjih natjecanja. Prvu sljedeću takvu utrku spremaju na Uskrsni ponedjeljak u prostorima Geodetske tehničke škole u Novom Zagrebu, za djecu koja još nisu upoznata s orijentacijskim trčanjem. Na zadanim će ih točkama čekati likovi iz crtića i iznenađenje, a svaki će sudionik dobiti medalju na cilju.

Osim za djecu, radi se također o sportu koji je za cijeli život što dokazuje činjenica da u svijetu postoji kategorija za veterane od 95 pa naviše godina, dok je Hrvatskoj je najviša 65+ kategorija .

Na zaključku valja napomenuti da se od 22. do 28. lipnja održava svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji u Zagrebu i Karlovcu, a već je prijavljeno oko 150 natjecatelja iz 25 zemalja, pa obavezno navratite na dozu zdrave atmosfere, sporta i druženja. Na prvenstvu će sudjelovati i natjecatelji u kategoriji „paralympic“ što je jedinstveni slučaj da se na istoj stazi natječu osobe sa paralympic statusom i aktivni natjecatelji bez teškoća.