Oportunizam je nažalost realnost našega vremena!

Oportunizam je nažalost realnost našega vremena!

Funkcioniranje paralelnog zdravstvenog sustava tj. javnog i privatnog je naša jedinstvena inovacija. Ipak, iz brojnih se izvora može saznati kako financijska situacija nije za liječnike tako loša

Žarko Delač

Žarko Delač

Svakodnevna medijska slika vezana uz bolnicu Sestara milosrdnica u Zagrebu potvrđuje nam u jednom djelu samo ono što je godinama svima poznato. Riječ je o funkcioniranju paralelnog zdravstvenog sustava tj. javnog i privatnog. Ova naša jedinstvena inovacija dopušta rad medicinskom osoblju i u privatnim ordinacijama, a sve s ciljem kako bi se smanjio broj ljudi na listama čekanja i izbjeglo da još veći broj liječnika i medicinskih sestara otiđe trbuhom za kruhom.

Imajući pri tome na umu da su liječnici potplaćeni, pa eto neka zarade u fušu. Ipak, iz brojnih se izvora može saznati kako financijska situacija nije za liječnike tako loša jer uz dežurstva, prekovremene sate i raznorazne dodatke na usavršavanje i struku plaće su često veće od ministarskih. Zbog toga bi trebalo razmotriti da se i liječnici upuste u poduzetničke vode, da se svojim znanjem i rezultatima rada izbore za što veći broj pacijenata, a oni koji se žele stručno usavršavati sigurno će još neko vrijeme i nadalje graditi karijeru u javnim ustanovama.

Tako će i prestati lov u mutnome koji daje priliku za ogromnu zaradu menadžerima i sposobnim poduzetnicima, pri čemu su zdravstveni djelatnici uglavnom kolateralne žrtve. Nažalost, situacija u zdravstvu koja »velikim« igračima pogoduje nije usamljena. Zar treba podsjetiti na veliki broj lihvara koji se skrivaju iza imena javnih bilježnika i odvjetničkih društava, sprege jednog dijela sudaca i kriminalaca, političara i masona i tako dalje. Zbog toga je vrlo teško dobiti pojedinačnu bitku na bilo kojem polju društvenog života te promijeniti začahurene i dobro uhodane sustave.

Masovne akcije i javna podrška – najbolji način da se nepravdama stane na kraj

Efekt mase i javne podrške najbolji je stoga lijek da se nepravdama stane na kraj. No niti to nije uvijek slučaj kao što se može vidjeti ako se povijesno osvrnemo na 1970-e godine i MASPOK pokret.

Unatoč tome, želimo li nešto promijeniti nije dovoljno samo prigovarati ili iz sigurnosti kućnih naslonjača pisati zajedljive komentare i svakodnevne žalopojke, već prionuti konkretnim akcijama. To su uvidjeli i članovi brojnih udruga i političkih opcija okupljeni oko platforme Možemo! i nakon desetak godina postigli su u gradu Zagrebu veliki uspjeh. No pri tome im često nije bilo lako i unatoč tome što se u mnogim stvarima s njima ne slažem, treba im na tome čestitati. Neka to bude poruka i svim pojedincima koji se trenutačno nalaze u prvim redovima borbe protiv moćnih sila i isprepletenih interesa.

Treba imati na umu i kako se samo uz muke i velika odricanja postižu uspjesi što vrijedi na sportskom, znanstvenom, političkom ili bilo kojem drugom planu. A kasnije pobjednike se tapše po ramenima, nudi im se pomoć i daje podrška uz oportunističku opasku: »Ma mi smo cijelo vrijeme bili uz vas i pružali vam podršku«. Osoba koje to čine, a nažalost ima ih jako puno, treba se čuvati i najbolje izbjegavati, bez obzira o kakvoj je djelatnosti riječ, a osobito političkoj. Jer, krene li nešto niz brdo prve će napustiti brod i tražiti potencijalne druge »pobjednike«.

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni