Okupljam jednu do druge note koje se vole!
Glazba je sastavni dio čovjekovog svakodnevnog života i kulture od prvih civilizacija do danas. Za Schopenhauera je lijepa glazba “kupelj duha”.
U nekim intenzivnijih trenucima života, kad stvari baš i ne idu onako kako zamišljamo, planiramo i priželjkujemo, ili ne idu željenom brzinom, poželjno se sjetiti priče Paganiniju.
– Okružen cijelim orkestrom, uživao je u vlastitoj izvedbi kad mu je u predposljednjoj skladbi koncerta pukla struna na violini. Na licu mu se pojavilo iznenađenje i iako vidno ljut, nastavio je izvedbu bez prestanka, sjajno improvizirajući. Za nekoliko trenutaka pukla je i druga struna. Nedugo nakon nje i treća. Sada su tri strune visjele s majstorove violine dok je on i dalje nezaustavljivo privodio izvedbu kraju, svirajući samo na jednoj, jedinoj žici.
Po završetku je publika skočila na noge, dajući ovacije sjajnom umjetniku, još žešće plješćući njegovoj hladnokrvnosti, snalažljivosti te dovršenoj izvedbi u uvjetima kada to gotovo nije bilo moguće.
Nakon što su se ovacije stišale, Paganini je zamolio publiku da sjedne i iako su svi znali da ne mogu očekivati bis, poslušno su se vratiti u svoja sjedala. Paganini je podigao violinu tako da ju cijela publika može vidjeti, klimnuo glavom dirigentu i uz mig publici započeo svirku uz povik ‘Paganini i jedna žica!’.
Na svom je jednožičnom Stradivariju odsvirao završnu skladbu koncerta dok je publika u čudu promatrala kako se pred njihovim očima nemoguće u zanosu duha pretvara u moguće.
– Provodimo većinu vremena koncentrirajući se i brinući za žice koje su popucale. A zaboravljamo da uvijek postoji barem jedna žica koja je još ispravna, s kojom vrijedi improvizirati, jer i jedna žica je dovoljna za stvaranje predivne glazbe života.
Ono što je izdvaja od drugih umjetnosti jest to da djeluje izravno i neposredno jer je sadržaj koji prenosi lišen bilo kakvih posredujućih oblika.
Ona utječe na osjećaje koji leže u skrivenim dubinama ljudske duše te se zato smatra najsuptilnijim oblikom umjetničke kreacije.
Slušajući je ne možemo ostati ravnodušni. Ona nam se nameće, privlači našu pažnju, preobražava nas, vodi u novi svijet emocija, izaziva u nama doživljaje posebnog karaktera i intenziteta.
Zanimljivost:
Vincenzo Bellini, između dva napada teške bolesti, diktira svoje izvanredne partiture. Mozart sastavlja svoju uzvišenu misu “Requiem” na samrtnoj postelji. Chopin, obuzet nostalgijom za dalekom domovinom, bolestan na plućima i razočaran u ljubavi, sastavlja svoje glasovite preludije. Johann Sebastian Bach, skoro slijep, i nakon gubitka sedmorice sinova, piše koral pun nevjerojatne duboke vedrine. Handel, zahvaćen paralizom i blizu smrti, uzdiže svoje najuzvišenije glazbene sastave
Umjesto zaključka:
Ako anđeli uistinu znaju svirati, onda bi im ova kompozicija dobro došla;
Priredio: Ivan Remeta (Johnny)
*Ivanu možete pisati na e-mail: ivan.remeta@yahoo.com