Oktavijan se proglasio imperatorom, umro Ivan Meštrović

U razdoblju između dva svjetska rata Meštrović izradio je velik broj reljefa u kamenu, aktova i portreta. Najpoznatiji su spomenik Grguru Ninskom u Splitu, Strossmayeru u Zagrebu, Zahvalnosti Francuskoj u Beogradu, Neznanom junaku na Avali i Indijancima u Chicagu

Dogodilo se na današnji dan, 16. siječnja:

1911. – Hrvatski publicist, književnik i povjesničar Zvonimir Kulundžić rođen je 16. siječnja 1911. u Osijeku, a umro u 84. godini života u Zagrebu. Objavio je brojne opsežne studije o poznatim hrvatskim osobama, primjerice o braći Radić, Eugenu Kvaterniku, Slavku Kolaru, Miroslavu Krleži te o hrvatskoj kulturi i historiografiji. Zbog svoje polemičnosti, nemirenja s postojećim stanjem, nepodilaženja autoritetima i nedodvoravanja ljudima na vlasti nazvan je Quercus croaticus incorruptibilis et indelebilis (Hrvatski hrast, nepotkupljiv i neuništiv).

1962. – Najpoznatiji i najslavniji hrvatski kipar, Ivan Meštrović, umro je 16. siječnja 1962. u South Bendu u američkoj saveznoj državi Indiani u 79. godini života. Svoju prvu izložbu priređuje 1905. u Beču, a njegov je rad ubrzo postao međunarodno popularan. Kao mladi umjetnik, Meštrović je zamislio monumentalni Vidovdanski hram , koji nije mogao biti realiziran, a fragmentima na Međunarodnoj izložbi u Rimu stekao je svjetsku slavu. U ranoj fazi realistički stil dotadašnjih skulptura zamjenjuje izradom niza religioznih tema, većinom rađenih u drvu. U razdoblju između dva svjetska rata izradio je velik broj reljefa u kamenu, aktova i portreta. Najpoznatiji su svakako spomenik Grguru Ninskom u Splitu, Strossmayeru u Zagrebu, Zahvalnosti Francuskoj u Beogradu, Neznanom junaku na Avali i Indijancima u Chicagu.

1983. – Hrvatski komunist i političar Vladimir Bakarić umro je 16. siječnja 1983. u Zagrebu, Bio je politički komesar, jedan od osnivača ZAVNOH-a, a kao blizak Titov suradnik bio je od 1948. do 1969. predsjednik Saveza komunista Hrvatske. I nakon napuštanja čelne pozicije u hrvatskoj komunističkoj hijerarhiji zadržao je većinu svog utjecaja i smatran je liberalnijim članom jugoslavenske političke elite te nejutjecajnijihm hrvatskim političarom.

1986. – Skladatelj, violinist i dirigent, Stjepan Šulek, umro je u rodnom Zagrebu 16. siječnja 1986. u 72. godini života. Bio je član Radijskog orkestra, Klavirskog trija, prva violina u Zagrebačkom kvartetu, a nakon solističke, nastavio je dirigentsku karijeru. Sjajan je poznavatelj instrumentalizacije, vrstan polifoničar i majstor velikih glazbenih formi. Najvažniji dio njegova skladateljskog opusa čini osam simfonija, četiri klasična i deset instrumentalnih koncerata te opere.

27. g. pr. Kr. – Rimsko Carstvo: Oktavijan je sam sebi u Senatu dao počasni naziv imperator Cezar August, što označava uvođenje principata, vladavine prvoga među građanima, odnosno državljanima. Tipične republičke institucije – senat, konzulat, tribunat, ostaju na snazi iako su podređene princepcu (caru); ovim je činom rođeno carstvo koje je nakon sloma Zapadnoga Rimskog Carstva očuvala bizantska država, na Zapadu ga je 800. godine obnovio franački vladar Karlo I. Veliki. Za svoje je vladavine Oktavijan je nastojao učvrstiti Carstvo, poduzeo je više uspjelih ratnih pohoda (u Hispaniji, Panoniji, Dalmaciji, Iliriku, Germaniji), ali i neuspjelu akciju 9. god., kada su rimsku vojsku pod P. K. Varom u Teutoburškoj šumi teško porazili Germani pod Arminijevim vodstvom. Za Augustove vladavine rimska kultura doživjela je uspon na svim područjima.

1547. – Moskovski veliki knez Ivan IV. Grozni postaje prvi ruski car; carstvo se održalo do Oktovbarske revolucije 1917. godine. Ivan Grozni bio je prvorođeni sin tada već staroga velikog kneza Moskve Vasilija III. U trenutku očeve smrti 3. prosinca 1533. godine Ivan IV. ima samo 3 godine i titulu velikog kneza. Po očevoj samrtnoj želji tijekom njegovog maloljetništva regent postaje djetetova majka Jelena Glinska. Krajem 1546. godine u vodećim državnim i crkvenim krugovima se došlo do zaključka kako je vrijeme za ukidanje regenstva. Kako bi se taj trenutak dostojno proslavio donijeta je odluka da se Ivana IV. okruni za cara Rusije. Ivan je okrunjen na današnji dan 1547. godine krunom Monomaha koju je po legendi bizantski car Konstantin IX. Monomah darovao svome unuku velikom knezu Kijeva Vladimiru Monomahu. Zajedno s tom krunidbom Ivan IV. je trebao izabrati između tisuću kćerki iz plemićkih porodica svoju buduću suprugu. Njegov izbor je pao na Anastaziju kćer Romana, praoca dinastije Romanov.

Ivan je vladao autokratski i svim sredstvima nastojao slomiti boljare (osobito krvavo u Novgorodu 1570), stvarao je sebi izravno podređenu vojsku i jačao niže plemstvo, dok je istodobno kmetove sve čvršće vezivao uz zemlju. Proveo je reforme u zakonodavstvu (Sudebnik) i upravi te ustrojio prvu redovitu vojsku. Nastojao je kulturno i gospodarski unaprijediti Rusiju, dovodio je u zemlju strane obrtnike, umjetnike i učenjake. Nazvan je Grozni zbog svoje okrutnosti prema boljarima, pa i prema vlastitomu sinu, kojega je u bijesu ubio 1581.

1581. – Engleski parlament je proglasio katolicizam nezakonitom vjerom. Borbe raznih država protiv vlasti rimskih papa prožimale su cijeli srednji vijek, a nerijetko su radili i mačevi, pa i u papskim rukama. Jedna od najbuntovnijih je oduvijek bila Engleska, koja nije mogla trpiti diktat Vatikana. Nakon dugog natezanja, Englezi su sve nesuglasice razriješili na najjednostavniji mogući način…

1598. – Rusija: Smrću maloumnog cara Fjodora I. izumrla je dinastija Rjuriković; novi car postaje Boris Godunov (?, oko 1552 – Moskva, 13. IV. 1605), sin boljara Fjodora, mladost proveo na dvoru Ivana IV. Groznog i oženio se kćerju careva ljubimca Maljute Skuratova. Nakon Ivanove smrti postaje najuglednija osoba na dvoru nesposobnoga cara Fjodora, kojemu daje za ženu svoju sestru Irinu. Upravljajući Rusijom, nastavlja centralizatorsku politiku Ivana IV., provodi administrativne reforme, uspostavlja neovisnost Ruske crkve, osniva patrijaršiju i zabranjuje seljenje kmetova. U borbi protiv boljara oslanja se na dvorsko plemstvo. U ratu protiv Švedske 1595. vratio je izgubljena područja u Finskom zaljevu i na Karelijskoj prevlaci; proširio ruske posjede u Sibiru, utvrdio južne granice zemlje. Nakon Fjodorove smrti (1598) Zemski sobor izabrao je Borisa za cara. Njegova politika prema seljacima i glad 1601–03. izazvali su u zemlji ustanke. Tijekom borbi Boris Godunov iznenada je umro, ostavivši prijestolje maloljetnomu sinu Fjodoru, koji je uskoro ubijen zajedno s majkom. Na osnovi Puškinove drame u stihovima Boris Godunov, Musorgski je skladao istoimenu operu.

1957. – U New Yorku umro talijanski dirigent svjetskoga glasa Arturo Toscanini (rođ. 25. 3. 1867.), majstor profinjena sluha, iznimnoga pamćenja i urarski precizne tehnike dirigiranja. Nastupio je na svim važnim svjetskim opernim i koncertnim pozornicama; proslavio se već 1886. u Rio de Janeiru kada je kao violončelist zamijenio dirigenta. (zg-magazin)