Okrenimo se domaćoj proizvodnji

Okrenimo se domaćoj proizvodnji

Zašto dozvoljavamo da u natječajnoj dokumentaciji favoriziramo samo strane, nama manje prilagođene tehnologije?

dr. sc. Viktor Simončič

Kad bi ljudi znali s koliko se malo mozga upravlja svijetom, pomrli bi od straha. (Ivo Andrić)

Pratim zbivanja na četiri jezika kojima rođenjem vladate svi koji čitate ovaj tekst i još na tri i pol druga. I shvatio sam da imam razloge za ozbiljan strah. Vodeći upravljači našim životima su pokazali da znaju djelovati samo kada je sve kao po loju. Navikli upravljati po mirnim morima, uz najmanji povjetarac se pogube. Kako misle da su pobjedom na nekim izborima pobrali svu pamet svijeta, uče nas o plovidbi ti što nisu sidro digli, kako ide ona od Balaševića. Da barem uključe zdravu seljačku pamet, pamet dobre domaćice ili ako ne ide drugačije – istinsko domoljublje. Ne domoljublje pod čijom krinkom su prodali, poklonili i/ili pokrali obiteljsko srebro.

Veliki je problem da se ne zna kakve će nam ruševine u društvu ostaviti COVID-19. Izravno, posredno, slučajno ili namjerno pojavljuju se i objave po kojem se koronavirus pretvara u COVID-1984. Bi li nam se stvarno mogla dogoditi Orwellova „1984.“ na nekoj „životinjskoj farmi“?

Optimist sam. COVID-19 bi mogao pomoći da natjeramo vrh da se počne brinuti o prosperitetu svih i da se konačno prestanu uljepšavati samo za potrebe europskih i svjetskih birokracija.

Kako bi dubina krize bila što manja, a kasniji izlazak što lakši, odgovornost je prije svega na Vladi, ali i svih nas. Vlada mora motivirati sve da se s idejama i angažmanom uključimo u pomoć prevladavanja krize. Više nas više zna.

Predložio sam da se pri Vladi, u neku kutiju, počnu skupljati prijedlozi što se sve može učiniti da se smanji učinak koronavirusa na svakodnevnicu, a posebno na sutra.

Evo nekoliko prijedloga za Kutiju: Budimo heroji koje Hrvatska treba:

1. Vlada bi morala pokazati da slanje prijedloga nije uzaludno. Treba prihvatiti barem jedan prijedlog koji nije nastao u inkubatoru vladajućih.

2. Mora se osigurati (besplatni) moratorij na vraćanje svih vrsta kredita. Svjedoci smo vapaja za tom mjerom. Jedan primjer: Trenutno je na leasing nabavljeno stotine autobusa. Troškovi su tu, a autobusi ne voze. Plaćanje leasinga je nemoguće. Autobusi će se vratiti iznajmljivačima. Oni neće imati kamo s autobusima. Bankama će otići i pokoja nekretnina, koja je dana kao garancija. Na sličan način će otići na bubanj i druge vrijednosti: stanovi, apartmani, automobili. Proizvodnja autobusa će usporiti. Usporit će se i proizvodnja dijelova za autobuse. Bez posla će ostati mnogi. Oni neće moći na kavu, zatvorit će se i kafići. Banke će postati vlasnice svega i svačega. No uz siromašne građane i privredu ni banke neće moći biti bogate…

3. Mali poljoprivredni proizvođači muku muče kamo s proizvodima. Kako što je donijeta mjera da se otkupe sve količine mlijeka u državne rezerve, predlažem da se do daljnjeg otkupi sva salata, jagode, paradajz, …, sav sir,… sve što OPG-ovi proizvode.

4. Predlažem da se izoru godinama zapuštene oranice. Što posijati? Bilo što, samo da zemlja ne ostane neobrađena.

5. Vrijem krize je prilika za mijenjanje vlasništva. Posebno onih tvrtki koje se nalaze ili će se naći u poteškoćama. Neke države su najavile mjere kako bi zaštitila domaće tvrtke od preuzimanja po niskim cijenama, izazvani krizom. Mi nemamo problema s tim. Odavno smo profućkali obiteljsko srebro. U vlasništvu su nam ostale samo još (neke) prirodne vrijednosti. U svojoj nezasitnosti, s novotiskanim hrpama papira, neki će se htjeti domoći i naših oranica i naših izvora vode. Predlažem da stavimo moratorij na prodaju zemlje https://zg-magazin.com.hr/zabranimo-prodaju-zemlje/ i stalnu zabranu na prodaju izvora vode https://zg-magazin.com.hr/pravo-na-pitku-vodu-zajamciti-ustavom/. Ne učinimo li to odmah, uskoro bi netko mogao traži da dugove vratimo prodajom zemlje i vode, naravno za budzašto.

6. Hitno, u duhu novih datosti, treba revidirati svih 40 i nešto strategija. Reviziju treba provesti na način – što je najbolje za građane i ekonomiju Hrvatske. Što se isplati i što ima multiplikativni učinak? Koliko nas što košta? Koliko će se potrošiti u domaćoj privredi? Koliki će biti doprinos lokalnoj i nacionalnoj ekonomiji? Prijatelj iz Sarajeva, Tomislav Grizelj, jedan od rijetkih koji razmišlja široko, spomenuo mi je, kako je u periodu 1970. – 1980. u bivšoj državi planski izgrađeno 407 hotela. Zaposlene su silne tvornice parketa, tapeta, boja raznih vrsta za sve i sva… hladnjaka, televizora, tapiserija i tepiha, suđa i posuđa,… Tako su se nekada gradili i brodovi COVID-19 je pokazao kako izgovor da sve uređuje tržište prestaje važiti. Način kako danas svoju ekonomiju uređuje jedna Njemačka je barem 10 puta veća diktatura države od onih naših samoupravljačkih vremena. Znači može se, ako se želi i zna.

7. Znam da će mi mnogi zamjeriti da se petljam u gospodarstvo. Zato ostajem na okolišu. COVID-19 je prilika da provedemo reviziju naših obećanja danih Europskoj uniji. Ono što smo obećali na području okoliša, daleko je od održivosti i u suprotnosti je s borbom protiv klimatskih promjena. U vrijeme ministra Vrdoljaka, kada se izrađivala jedna od inih industrijskih strategija, upozoravao sam kako ćemo ulaskom u EU trebati na stotine uređaja za pročišćavanje, silnu opremu za postupanje s otpadom, kako je prilika da iskoristimo postojeće potencijale gospodarstva i okrenemo se našim inovativnim rješenjima.

Zamišljam da smo u EU ušli za vrijeme one države. Ne bi trebalo puno da bi shvatili kako je to prilika za industriju. Po logici izgradnje hotela kao kotača zamašnjaka za prateću industriju, siguran sam da bi sva oprema za postupanje s otpadom bila naša, da bi uređaje za pročišćavanje otpadnih voda gradili po našim tehnologijama. Naravno da bi EU novac potrošili kod kuće i još postali vodeći na svjetskim tržištima po opremi za komunalnu djelatnost.

Barem pola poučaka sam posvetio upozorenjima kako imamo i domaću pamet i domaće proizvode koje ne koristimo, dapače, čak i ih bojkotiramo. (Kao primjer par poučaka na tu temu: https://zg-magazin.com.hr/na-celu-nosim-natpise-bajdera-tehnix-vegeta/; https://zg-magazin.com.hr/kupujmo-hrvatsko-znanje-i-opremu/ ; https://zg-magazin.com.hr/koronavirus-je-prilika/ …. ). Ovdje ću se zadržati samo na primjeru TEHNIX-a iz Donjeg Kraljevca. Dokazano, na primjerima iz prakse u užem i širem okruženju, razvili su najbolju tehnologiju za sortiranje i obradu (ne samo!) mješovitog otpada. Nema bolje, jeftinije i energijski, za naše uvjete, prihvatljivije od tehnologije MO-BO-TO. O tome pišem skoro 10 godina. Još nisam doživio da me je netko demantirao, jer (znam) da nema nekih suvislih okolišnih, inženjerskih i ekonomskih protu argumenata. Da koristimo domaću industriju (ne samo onu od Tehnixa) gdje bi nam bio kraj u zapošljavanju i rastu BDP-a? Ovako kako radimo, sav onaj novac koji nam stoji na raspolaganju u EU vraćamo industriji drugih država s kamatama.

Zašto naša industrija, zašto npr. TEHNIX i drugi nemaju priliku da sudjeluju na natječajima za projekte koji se financiraju iz EU? Zašto dozvoljavamo da u natječajnoj dokumentaciji favoriziramo samo strane, nama manje prilagođene tehnologije? Zar to ne bi trebali vidjeti barem ministri okoliša koji su po obrazovanju ekonomisti? Zar to u krajnjoj liniji ne bi trebali vidjeti u sindikatima, Gospodarskoj i Obrtničkoj komori, HAZU, akademskoj zajednici …..? Zar je tako teško razumjeti što je korist Hrvatske? A da ja ipak nisam malo previše ostao pod indoktrinacijom iz mraka?

8. Kod natječaja za EU projekte treba se okrenuti domaćoj, provjerenoj pameti, a ne da tehnologije predlažu oni „koji nisu sidro digli“. Čak sam slobodan predložiti da dobro provjerimo koga nam šalju da odobravaju projekte koji bi trebali služiti nama: https://zg-magazin.com.hr/jaspers-go-home/

9. ….. gdje ja stadoh ti produži …..

Komentiraj

*